Foto: Index, FAH
NAKON što je Index jučer objavio analizu prema kojoj je ministar obrane Damir Krstičević bez pravilnog navođenja kopirao velike dijelove svojeg rada koji je napravio tijekom školovanja na američkoj vojnoj školi US Army War College, na hitno sazvanoj konferenciji za novinare u MORH-u, a potom i u mnogim medijima, iznesene su brojne neutemeljene optužbe na račun Indexa i autora članka.
Ovdje ćemo predstaviti tek dvije najvažnije optužbe i dokazati da je riječ o neistinama i manipulacijama. Nećemo se baviti činjenicom da je svojim govorom Krstičević uvrijedio autora analize i ovih redaka, da ga je potpuno neutemeljeno proglasio lažovom i neprijateljem vlasti i Domovinskog rata, iako se kao znanstveni novinar uopće nije bavio ni ratom, ni politikom, ni vladom, već konkretnim problemom plagiranja i akademske čestitosti. Nećemo se baviti ni činjenicom da je Krstičević takvim agresivnim govorom otvorio sezonu lova na glavu Indexovog novinara (zbog kojeg mu stižu brojne prijetnje), odnosno da je stvorio atmosferu javnog linča kojom se ozbiljno guše novinarske slobode proglašavanjem svih kritičara aktualnih vlasti nacionalnim neprijateljima, u hibridnom ratu s državom i sl. Ukratko, u skladu s onom engleskom poslovicom 'Give a dog a bad name and kill it'.
1) Rad nije završni ni diplomski, već seminarski
Jedna od ključnih teza kojima se Krstičević na konferenciji koristio kako bi dokazao da se protiv njega vodi hibridni rat lažima i manipulacijama bila je da njegov rad nije bio završni, da njime nije stekao nikakvo zvanje niti titulu. Naprotiv, ustvrdio je da je to bio seminarski i pregledni rad, namijenjen informiranju drugih u školi o stanju u Hrvatskoj, kakvih studenti tijekom školovanja naprave mnogo.
Ta teza ne stoji iz više razloga.
a) Na pitanje Indexa u koju je američku vojnu školu išao Krstičević i s kojim radom ju je završio sam MORH je odgovorio sljedeće:
"Poštovani, vezano za Vaš upit možemo Vas izvijestiti da je potpredsjednik vlade i ministar obrane RH Damir Krstičević 1998. godine završio US Army War College, u Sjedinjenim Američkim Državama, gradu Carlisle, državi Pennsylvania. Tema završnog rada ministra Krstičevića bila je „Operacije snaga Ujedinjenih Naroda u Republici Hrvatskoj“ (screenshot dolje).
b) Rad s tim nazivom ali na engleskom jeziku 'United Nations protection force in Croatia' jedini je koji se može pronaći na stranicama navedene vojne škole na ovom linku. To je upravo rad koji je analiziran u Indexu. Iz točaka a i b proizlazi da je ono što je Index pisao čista istina. Dakle, Krstičević je lagao ili je MORH pogriješio.
c) Na radu na više mjesta piše da je to USAWC Individual Study Project. Takvi radovi u SAD-u se vrlo ozbiljno shvaćaju, rade se uz mentore i uz voditelje uz vrlo stroga pravila o navođenju, odnosno citiranju materijala koji se preuzimaju od drugih (screenshot dolje).
d) Navedeni rad ima 30-ak stranica pa ne izgleda uvjerljivo tvrdnja da se radi tek o nekom preglednom, seminarskom radu za informiranje studenata.
e) Krstičević se u konferenciji pozivao na tvrdnje iz trećeg e-maila u kojem je relativiziran značaj njegovog spornog rada. Prije svega treba imati na umu da je ta relativizacija uslijedila tek nakon što je MORH, odnosno Krstičević, dobio upit kako tumači da je u svojem radu kopirao velike dijelove bez pravilnog navođenja. No čak ni u tom mailu ne piše da to nije bio završni rad, već samo da njegova svrha ''nije bila stjecanje akademskog zvanja već presjek stanja s ciljem informiranja i pojašnjavanja situacije o događajima na prostoru Republike Hrvatske tijekom 1990-tih godina za ostale polaznike navedene međunarodne izobrazbe''.
f) Možda najvažnija od svega jest činjenica da je Krstičević jučer na konferenciji mogao jasno navesti koji je njegov rad na toj vojnoj školi bio važniji od onoga koji je on nazvao običnim seminarskim radom. Drugim riječima, ako sporni rad uistinu nije bio završni, mogao je svima okupljenima pokazati koji je stvarno bio završni; kao što je svima nazočnima donio diplomu škole i pohvale za generala Pavla Miljavca. Ili, ako za tu školu završni rad uopće nije bio važan, niti potreban, mogao je novinarima predstaviti neki važniji od objavljenog na stranicama škole, neki u kojem je pravilno odradio navođenje iz tuđih radova. Ne postoji racionalan razlog zbog kojeg bi to propustio učiniti osim ako takav rad ne postoji.
2) Za taj rad u toj školi nije bilo potrebno navoditi preuzete dijelove
Svima koji znaju nešto o školovanju u SAD-u i uopće u razvijenim zapadnim zemljama u kojima se ozbiljno poštuje intelektualno vlasništvo, ta je Krstičevićeva teza odmah zvučala jako krivo, čim ju je izrekao.
No što je najvažnije, nju jasno demantiraju stroga pravila o preuzimanju tuđih sadržaja, odnosno pravila o plagijatu koja vrijede za pisanje radova u toj američkoj školi. Evo nekoliko primjera koji pokazuju što se smatra plagijatom i kako se on tretira prema dokumentu objavljenom na
službenim stranicama Krstičevićeve američke škole pod poglavljem plagiranje (pogledajte sliku sasvim dolje):
(Kada autor) kopira dijelove tuđeg rada riječ po riječ, a zatim prikladno 'zaboravi' navodnicima označiti citat, ali se 'sjeti' citirati izvor (pogledajte original na screenshotu dolje).
Nije li to upravo ono što je Krstičević učinio, da bi potom ustvrdio da je u njegovoj školi to bilo dozvoljeno?
Za kraj, zanimljivo je vidjeti kako US Army War College definira plagiranje:
Plagiranje je čista suprotnost integritetu i odgovornom istraživanju. Termin 'plagiranje' dolazi od latinske riječi plagiarius, riječi koja ukazuje na kidnapiranje. Stoga plagirati rad znači oteti nečije djelo – ideje, riječi, misli itd... Plagiranje je oblik ozbiljne prijevare koja ima ozbiljne posljedice.
Također je zanimljivo upozorenje studentima koje je u tom poglavlju posebno dvostruko uokvireno (screenshot dolje). Ono glasi ovako:
„Potkrijepljene optužbe za plagiranje rezultirat će 'Neuspjehom u Ostvarivanja Standarda' za uspjeh u kursu, ispisivanjem iz USAWC-a te moguće drugim oblicima administrativne akcije“ (USAWC Memo 350-7).