U prvom dijelu knjige (547 str.) Kuvačićevi su tekstovi o glavnim socijalnim pojmovima i sociološkim fenomenima, a drugi dio čini hrestomatija četrdesetak tekstova (sociologa, psihologa, književnika) koji korespondiraju s prvim dijelom knjige.
Po Katunarićevoj ocjeni, Kuvačićeva knjiga "jedinstveni je pokušaj u nas - popularno pisani udžbenik, u kojem nema teških termina i neprobavljivih rečenica".
Napomenuvši kako je Kuvačić čovjek "stila i orijentacije", Katunarić je posebno upozorio na dva poglavlje knjige - o radu te o društvenim tipovima.
Rekavši kako je Kuvačićeva knjiga rezultat dugogodišnja rada - znanstvenoga, nastavničkoga i spisateljskog, Kalanj je napomenuo da je pisana lakim i sigurnim stilom, jednostavno i nehermetično.
"Kuvačić analizira i kritizira nedostatke zbilje", napomenuo je Kalanj, upozorivši na autorovu nakanu da sociologiju smjesti na crti humanističkih disciplina.
Davorka Matić, govoreći o Kuvačiću kao plodnom autoru socioloških rasprava i knjiga, podsjetila je da je on jedan od suosnivača Odsjeka za sociologiju, koji je sociologiju ozbiljio, konstituirao i profilirao, a u studentskim redovima bio sinonim za sociologiju.
Matić je podsjetila kako za Kuvačića sociologija nije bila samo intelektualni posao, već primarno etički produkt. Po njezinim riječima Kuvačić je sociologiju uvijek shvaćao kao angažiranu i kritičku znanost te je i sam uvijek nastupao kao suptilni kritičar suvremenoga društva.
Prvi dio knjige ranije je bio tiskan u više izdanja, a ovo izdanje priređeno je prema knjizi "Sociologija, uvođenje u raspravu o aktualnim pitanjima suvremenog društva" (Školska knjiga, 1989.).
Ivan Kuvačić (Gata, 1923.) umirovljeni je profesor zagrebačkog Filozofskog fakulteta. Objavio je, uz ine, knjige "Obilje i nasilje" (1970.), "Sukobi" (1972.), "Znanost i društvo" (1977.), "Obuzdana utopija" (1986.) i "Funkcionalizam u sociologiji" (1990.).