PRVE američke rakete pale su 17. siječnja 1991. na Bagdad i rat u Perzijskom zaljevu je počeo, a danas, 12 godina poslije, režimu iračkog predsjednika Sadama Huseina ponovno prijeti novi rat sa SAD-om.
Irak će komemoracijama obilježiti 12. obljetnicu početka rata u Zaljevu i to u trenutku dok SAD šalje sve veći broj vojnika u Zaljev ne bi li prisilio Irak da odustane od proizvodnje oružja za masovno uništenje koje, prema Washingtonu, još uvijek posjeduje.
Godine 1991. jedan je drugi George Bush, otac sadašnjeg predsjednika, sjedio u Ovalnom uredu Bijele kuće. SAD su tada bile na čelu multinacionalne koalicije koja se pod zastavom UN-a okupila kako bi oslobodila Kuvajt, koji je Irak napao u kolovozu 1990.
Sadam Husein, koji je u međuvremenu anektirao Kuvajt i proglasio ga ´19.tom pokrajinom Iraka´, odbio je sve ponude za pregovorima i oglušio se o sve prijetnje.
Kada je istekao ultimatum UN-a, 580.000 savezničkih vojnika bilo je razmješteno oko Iraka uz potporu 60 brodova, 750 zrakoplova i 1.200 tenkova. Oni su se suočili s 540.000 vojnika iračke vojske.
Koalicija je 17. siječnja u 2 sata po lokalnom vremenu pokrenula operaciju ´Pustinjska oluja´ pod zapovjedništvom američkog generala Normana Schwarzkopfa. Intenzivna bombardiranja počela su u Iraku a bombardirane su i iračke snage u Kuvajtu. Zračna faza rata trajat će pet tjedana.
Sadam Husein na to je odgovorio tako da je raketama Scud napao Izrael, koji na zahtjev Washingtona i Saudijske Arabije nije odgovorio. Na Katar i Bahrain također su pale iračke rakete. Nešto kasnije Husein je zapalio izvore nafte u Kuvajtu.
Kopnena kampanja počela je 24. veljače, a savezničkim trupama bilo je dovoljno samo nekoliko dana da stignu u Kuvajt i oslobode emirat. Bagdad je 28. veljače prihvatio sve relevantne rezolucije UN-a i naredio svojim vojnicima da prestanu s vatrom.
Prema zapadnim procjenama, Irak je izgubio između 50.000 i 100.000 vojnika, oko 4.000 tenkova, 240 aviona i 2.100 komada oružja. U bombardiranjima je stradao i veliki broj civila, a 400 osoba ubijeno u skloništu u Bagdadu 13. veljače.
Prihvaćajući rezolucije UN-a, Irak je prihvatio da će prestati proizvoditi oružje za masovno uništenje. Upravo ovo pitanje, dvanaest godina kasnije, moglo bi izazvati novi rat.
Tijekom 80-tih godina Sadam Husein je, kako bi ostvario svoj san da Irak postane vođa arapskog svijeta, pokrenuo velike programe u području kemijskog, biološkog i nuklearnog naoružanja.
Irački režim koristio je kemijsko oružje tijekom rata s Iranom (1980-88.) i protiv Kurda na sjeveru Iraka (1988.)
Prva inspektori UN-a u Iraku su djelovali od 1991. do 1998. Oni su otkrili i uništili nekoliko tisuća tona materijla.
George W. Bush danas tvrdi da posjeduje dokaze o tome da Irak još uvijek posjeduje zabranjeno oružje te tvrdi da je spreman intervenirati sa ili bez mandata UN-a. Američke snage u regiji uskoro bi mogle doseći brojku od 150.000 vojnika.
Bush je Irak zajedno s Iranom i Sjevernom Korejom još prošle godine stavio u kategoriju ´osovina zla´. Irak je 16. rujna 2002. prihvatio povratak inspektora UN-a koji se na terenu nalaze od 27. studenoga prošle godine, ali dosad nisu pronašli dokaze o tome da Irak posjeduje nedopušteno oružje.
Oštre sankcije koje je UN nametnuo Iraku prije 12 godina još su uvijek na snazi i teško pogađaju iračko stanovništvo.