Profesor Burušić: Djeca hrvatske sirotinje u školi nemaju šanse koje dobivaju djeca bogataša

Foto: Index/M.P.Š.

NAKON što smo jučer pisali o finskom sustavu obrazovanja, na istoj su konferenciji govorili i hrvatski profesori, usporedivši hrvatski i finski obrazovni sustav.

Jedan od njih bio je i Josip Burušić, znanstvenik na Institutu Ivo Pilar te profesor na Zagrebačkoj školi ekonomije i menadžmenta (ZŠEM). On je zaključio kako imamo dosta sličnosti s finskim sustavom, no da nam jako puno nedostaje znanja. Objasnio je to izjavom da je naš sustav, sustav eksperimentiranja u kojem nema sistematičnosti i znanja.

"U Hrvatskoj se sve vrti oko politike"

"Finci imaju obrazovni sustav koji nastoji dovesti do dobrobiti društva i gospodarstva, dok u našem nisam našao odgovore ni na jedan problem kojeg imamo. Kod Finaca se radilo tri godine na reformi školstva, a mi bi htjeli sve i odmah. To je problem nas kao društva. Imamo pedagošku tradiciju koja je socijalističkog mentalnog sklopa.

U narednih 5 godina mora doći do promjena paradigme. Kod nas se ministar znanosti bavi stvarima koje nisu relevantne.

Škola je središte života i moramo je gledati kao javni servis. Naša djeca nedovoljno borave u školi. U Finskoj djeca godišnje imaju 222 sata nastave, a naša djeca 175 sati. Osam godina osnovne škole je premalo. Problem je što se kod nas sve vrti oko politike.

Naš obrazovni sustav je nepravedan. U njemu djeca loše plaćenih roditelja nemaju iste šanse. Djeca bi u školi trebala biti do 17 sati. Tamo bi trebala učiti, rješavati zadaće i potom se igrati i imati razne aktivnosti, a ne da se djetetu zadaju zadaće i da se očekuje od, primjerice, majke koja radi cijeli dan u trgovačkom centru da mu zna rješiti tu zadaću.


Imućni mogu svojoj djeci platiti i školovanje vani i dodatne edukacije, no što će hrvatska sirotinja? A takvih je 40 posto u Hrvatskoj", kazao je profesor Burušić.

Kritičan je bio prema načinu kadroviranja u resoru znanosti i obrazovanja.

"Moramo se osloboditi vjerovanja da je svatko tko zna slova i brojke stručnjak za obrazovanje. U raspodjeli resora obrazovanje ne smije biti zadnja rupa na svirali. Ne smijemo postavljati ljude koji nemaju veze s obrazovanjem", zaključio je Burušić.

Puno birokracije u školstvu

Njegova kolegica sa ŽŠEM-a, dr. Olivera Jurković-Majić istaknula je kako je hrvatski profesor najvrednije, što Hrvatska uz učenike ima. Ustvrdila je kako oni rade dobar posao koji je stalna izobrazba i prilagodba.

Za kurikularnu reformu je kazala da se puno toga napravilo da bi se došlo do dokumenta koji ima 4000 stranica. Istaknula je kako je naš obrazovni sustavu reguliran raznim pravilnicima koji ograničavaju neke stvari.

"Kod nas da bi krenuli na nastavu u prirodi, trebamo ispoštovati niz pravilnika pa čak i zakon o javnoj nabavi", kazala je ona, o čemu je kasnije govorila i profesorica Sanja Arambašić dodavši kako djeca ne mogu preko puta škole u muzej, a da se pritom ne riješi brdo papirologije.

"Svi učenici trebaju imati isti pristup edukaciji"


O reformi školstva u Hrvatskoj govorio je profesor matematike Željko Bošnjak naglasivši kako je ona Hrvatskoj itekako potrebna te da treba biti realna. Također je istaknuo da u Hrvatskoj dovoljno edukacije profesora. Govoreći o nedostatcima obrazovnog sustava kao primjer je naveo svoj predmet, naglasivši kako u matematici imamo previše mehaničkih zadataka.

"Profesori u osnovnim školama vape za nekim završnim testom. Puno učenika u Hrvatskoj uopće ne zna kako učiti. Hrvatska mora napraviti dvije stvari. Mora povećati ulaganje u obrazovanje i povećati učinkovitost obrazovnog sustava. Reforma mora godinama trajati kao što traje u Finskoj. Želja mi je da učenici imaju jednak pristup edukaciji što sad nemaju. Znamo da nemaju iste uvjete škola u maloj sredini u Slavoniji i primjerice ona u Rijeci i Zagrebu. Također želim da naši profesori imaju veću autonomiju i budu cjenjeniji", ustvrdio je profesor Bošnjak.

Profesor s PMF-a u Splitu Mirko Ruščić naglasio ja da trebamo promjene u sustavu jer su djeca preopterećena činjenicama koje nisu bitne, dodavši kako učenicima u školama nedostaje prakse. Naglasio je kako je reforma u visokom školstva tzv. bolonjska reforma donijela promjene u lošijem smislu.

"Sad se puno manje se traži od studenata. U nekim kolegijima se čak traži razina znanja kao nekad u gimnazijama. Isto tako kod nas se previše trči za ocjenama. Roditelji su puno umiješani, rade pritisak na profesore i samo se traže ocjene", kazao je profesor Ruščić, ističući kako trebamo postići to da se trči za znanjem, a ne ocjenama.

"I HAZU treba uključiti u kurikularnu reformu"

Također je naveo kako prije 10 godina nismo imali takvu situaciju. Tad su se isto tražile ocjene, ali se za njima ni približno nije trčalo kao sad. Progovorio je i o kurikularnoj reformi u Hrvatskoj istaknuvši da ona nije bila dovoljno pripremljena, jer se kaže, nije sagledalo postojeće stanje.

"U kratkom vremenu u svega 3 mjeseca je napravljen prijedlog kurikuluma iz biologije. Kad sam ga dobio u ruke to je bila prava zbrka. Mnoštvo nerazumnih tablica koje su bili poprilično konfuzne. Nijedan nastavnik to ne bi znao primijeniti. Treba dobro educirati sve nastavnike i zatim ići s pilot projektima. Ovo nije bila politizacija već je potrebna nadopuna, a kurikularna reforma nije stala", kazao je Ruščić smatrajući kako u kurikularnu reformu treba uključiti sve između ostalog i HAZU.

Na kraju je Marjaana Manninen, savjetnica za obrazovanje u Nacionalnom odboru Republike Finske zaključila kako je Hrvatska na dobrom putu jer smo barem pokrenuli priču o obrazovanju. Poručila je pritom da se oko reforme prije svega trebaju slušati profesori i stručnjaci, a također i glas roditelja.

Za kraj je samo dodala kako je bilo potrebno vrijeme da se naprave reforme u Finskoj, što je kazala je, itekako i vrijedilo.

Pročitajte više