Autor tvrdi da je knjigu nazvao imenikom, jer smatra da biljke imaju imena, a ne nazive. ´Za mene su biljke živa bića koja se od ostalih živih organizama razlikuju jedino životnim oblikom´, tvrdi Borzan.
Podsjetivši kako u modernim jezicima ne postoje standardizirana imena biljaka, nego se sa svakom novom knjigom nepotrebno javljaju i nova imena za vrstu koja je svoje ime već dobila, Borzan napominje kako je imena vrsta drveća i grmlja pokušao standarizirati, tako da se, slično kao i u znanstvenoj nomenklaturi, i u hrvatskom jeziku vrste uvijek spominju dvoimeno, tj. s vrsnim imenom kao pridjevkom i imenom roda.
´Nama, šumarima u operativi, gdje za mnoge vrste drveća i grmlja postoje brojni sinonimi, ova će knjiga osigurati snalaženje, stručnu i pouzdanu međunarodnu komunikaciju u struci i definitivno isključiti zabune i nerazumijevanje´, zapisao je u predgovoru Željko Ledinski.
Borzan smatra da je biologiji, šumarstvu, urbanom šumarstvu, agronomiji, farmaceutici i srodnim strukama potrebno samo jedno, nedvosmisleno stručno ime biljke, a brojne sinonime, koji odražavaju bogatstvo nekog jezika, trebaju bilježiti jezikoslovci.
´Postojanjem i upotrebom sinonima struka ima zbrku u imenima i nerazumijevanje među kolegama iz različitih dijelova zemlje, ako govore različitim dijalektima´, kaže Borzan i dodaje kako je još gore ako postoje homonimi, kao u Dalmaciji, gdje se mirtom zove obična mirta, autohtona sredozemna vrsta, ali i tobirni ljepivac, manje stablo ili grm iz Japana, vrsta, koja se sadi na cijelom Sredozemlju, i koja s običnom mirtom nema ni sličnosti niti su sistematski srodne.
U glavnom dijelu ´Imenika...´ o svakoj se vrsti nalazi podatak o njezinu znanstvenom imenu, rodu, porodici i redu kojem pripada. Rodovi su navedeni abecednim redom uz ime autora roda i godine kad je ime dano, s imenom pripadnoj porodici. Slijede abecedna imena vrsta koje tom rodu pripadaju i popis sinonima.