Putinova strategija za Ukrajinu je natjerati Zapad da popusti. Hoće li?

Foto: Profimedia

IZGLEDA da je bilo potrebno da Ukrajina postane poprište najvećeg rata u Europi u posljednjih sedamdeset godina da joj Europska unija da status kandidata. To se, četiri mjeseca od početka ruske agresije, dogodilo u četvrtak. 

Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenskij složio se s predsjednikom Europskog vijeća Charlesom Michelom i drugim europskim čelnicima da se radi o “povijesnom trenutku” koji su čekali “120 dana i 30 godina".

"Sad je i službeno priznato da Ukrajina nije most, nije jastuk između Zapada i Rusije, nije tampon-zona između Europe i Azije, nije sfera utjecaja, nije 'siva' zona, nije tranzitni teritorij", dodao je u još jednoj objavi na društvenim mrežama.

>> Ukrajina dobila status kandidata za EU: "Ovo je povijesna odluka"

Kandidatura za EU neće zaustaviti rusko osvajanje

No u isto vrijeme istok Ukrajine je u ruševinama, a ruske snage nadiru, pokrivene artiljerijskom baražom koja je usporediva s onom u Drugom svjetskom ratu, i osvajaju razorene gradove i sela, jedno za drugim. 

Ukrajinski vojnici i strani dobrovoljci koji su tjednima branili Severodonjeck upravo se povlače, a ruske snage su se, nakon niza uspjeha na bojištu posljednjih dana, opasno primaknule obližnjem Lisičansku i s jugoistočne strane i prijete njegovim okruživanjem. 

Upravo je ta golema vatrena nadmoć, odnosno nesrazmjer u broju dostupne artiljerije, raketnih sustava i avijacije i količini dnevno ispaljenih granata i raketa, uz kraće opskrbne linije i kraće linije fronte, vjerojatno bila presudna za preokret na bojištu u Donbasu. 

Savjetnik Zelenskog Mihajlo Podoljak trijumfalno je nazvao otvaranje europskog puta za Ukrajinu “krajem ruskog svijeta u Ukrajini”, ali činjenica je da Rusija i njeni domaći kolaboracionisti i separatisti intenzivno rade na širenju i učvršćivanju “ruskog svijeta” na okupiranom teritoriju na jugu i istoku Ukrajine.  

Po svemu sudeći, cilj je pripojenje tih “povijesno ruskih teritorija”, kako ih ruski predsjednik Vladimir Putin voli zvati, ali za to prvo trebaju zauzeti Donjecku i Luhansku oblast - u kojima su ruski separatisti proglasili Donjecku i Luhansku Narodnu Republiku koje priznaje samo Rusija - represijom slomiti unutarnji otpor i organizirati ilegalne referendume poput onog održanog na Krimu prije aneksije. 

Rusija je, treba ipak imati na umu, još vrlo daleko od pobjede u Donbasu i okončanja rata koji cinično naziva “specijalnom vojnom operacijom” na način koji može opisati kao pobjedu. Osim toga, mnogi vojni analitičari smatraju da će, ako ili kada osvoji ostatak Luhanska, njene snage biti previše iscrpljene i oslabljene golemim gubicima da bi nastavile dalje te da će biti prisiljena uzeti dužu operativnu pauzu. 

>> Ukrajina je u najopasnijoj fazi rata, a svijet je sve manje briga

“Europa ujedinjena kao nikada prije” - stvarnost ili lijepa želja?

Jednako je upitna Podoljakova tvrdnja da je “Europa ujedinjena kao nikada prije”. Iako Zelenskij pokušava projicirati optimizam i odlučnost, i on je zasigurno svjestan da, kako vrijeme odmiče, sve više jača zamor europske i svjetske javnosti ukrajinskim ratom, a da je s rastom cijena energenata i inflacije moguće sve veće nezadovoljstvo sankcijama protiv Rusije. Tome će sigurno pridonijeti i sve veći ruski uspjeh u informacijskom ratu, odnosno utjecaju na javno mnijenje o pravom ratu.

“Ne dopustite da se svijet prebaci na nešto drugo”, apelirao je Zelenskij ovog tjedna u govoru marketinškim profesionalcima u Cannesu.

Kako u svom članku na ovu temu piše Patrick Wintour za Guardian, na nedavnoj privatnoj večeri u Londonu viši britanski vojni časnik ustvrdio je da Zapad mora shvatiti rat u Ukrajini kao samo jednu fazu u dugoj borbi s Rusijom. 

“Ako Ukrajina pobijedi, Rusija to nikada neće prihvatiti. Ako Rusija pobijedi, ići će dalje”, upozorio je ovaj neimenovani časnik.

U Europi se idući tjedan održava niz sastanaka na najvišoj razini - Europskog vijeća, G7 i NATO-a - upravo u presudnom trenutku za Ukrajinu. Nastavak pomoći u naoružanju i nastavak ekonomskog i vanjskopolitičkog pritiska na Rusiju potrebni su joj više nego ikad kako bi nastavila odolijevati agresiji. 

Vječno rusko oružje - nafta i plin

Na ovim summitima europsko i zapadno vodstvo nastojat će pokazati jedinstvo i odlučnost, ali to će biti teže nego prije tri mjeseca. Inflacija u eurozoni prošlog je mjeseca skočila iznad 8%. U SAD-u se galon (3.78 litre) benzina popeo iznad 5 dolara.

Rusija za to vrijeme smanjuje opskrbu plinom Europi i prijeti potpunim zavrtanjem plinovoda zemljama koje joj ne budu plaćale rubljima, dok zbog pomorske blokade izvoza ukrajinskog žita i drugih usjeva prijete još veći skok cijena hrane i nestašice u zemljama Azije i Afrike koje ovise o uvozu iz Ukrajine i Rusije. 

A iako se američka sigurnosna pomoć Ukrajini od početka invazije procjenjuje na 5.6 milijardi dolara, a Biden je potpisao veliki paket pomoći vrijedan 40 milijardi dolara, stručnjaci smatraju da zemlji treba 5 do 7 milijardi dolara mjesečno izvana da bi nastavila funkcionirati.

Produbi li se ekonomska kriza, nezadovoljstvo će se zasigurno preliti na birališta - a SAD, koji je, očekivano, poslao Ukrajini više vojne pomoći nego itko drugi, ima izbore za Kongres u studenom. Francuski predsjednik Emmanuel Macron već je izgubio parlamentarnu većinu na nedavnim izborima i mora naći koalicijske partnere, dok je krajnje desna stranka Putinu bliske Marine Le Pen, Nacionalno okupljanje, dobila rekordnih 89 od 577 zastupničkih mjesta. 

Pacifisti, izolacionisti i simpatizeri Putina

Njemački kancelar Olaf Scholz je na meti kritika zbog zavlačenja s vojnom pomoći Ukrajini i inzistiranja na pregovorima i kompromisu s Putinom. Njegov bizarni tvit iz svibnja u kojem je nizao pacifističke floskule poput “može li se protiv nasilja boriti nasiljem” bio je kritičarima posebna potvrda da odbija shvatiti ozbiljnost situacije. 

>> Priželjkuje li Olaf Scholz rusku pobjedu u Ukrajini?

S druge se strane, i on je pod pritiskom članova i glasača vlastite Socijaldemokratske stranke Njemačke, tradicionalno naklonjene Rusiji, koji smatraju da su pacifizam i nemiješanje jedini ispravni stav. 

I talijanski premijer Mario Draghi i njegov ministar vanjskih poslova Luigi di Maio imaju bunu u vlastitim redovima zbog vojne i druge podrške Ukrajini. Di Maio je otvoreno prozvao svoju stranku, populistički Pokret pet zvjezdica, za “nezreo stav koji teži stvaranju napetosti i nestabilnosti unutar vlade".

 

A nakon nedavnog posjeta Draghija, Macrona i Scholza Kijevu u nekim je europskim medijima, poput njemačkog Welta, izašla teza da su ustvari iza zatvorenih vrata nagovarali Zelenskog da krene u pregovore s Putinom kako bi rat završio što prije diplomatskim putem. 

Hoće li summit NATO-a donijeti konkretne mjere ili prazne parole?

Velika Britanija i Poljska, koje su uz baltičke zemlje najčvršće u podršci Ukrajini u cijeloj Europi, vjerojatno će na nadolazećim summitima tražiti da se Zapad uozbilji i, umjesto apstraktnih fraza i formulacija, dogovori nove, konkretne mjere.

"Isporuka teškog naoružanja, ovdje i sada, a ne za nekoliko mjeseci, može odlučiti o ishodu rata”, upozorio je čelnik vladajuće stranke Poljske Jarosław Kaczyński, ponavljajući ono što Zelenskij i njegova vlada gotovo svakodnevno poručuju. 

“Ratni zamor se pojavljuje. Rusija igra na to da smo umorni. Ne smijemo upasti u zamku. Položaj Ukrajine se pogoršava, a Rusija je agresivnija nego ikad jer želi pokazati pobjede kod kuće, pa postaje sve teže”, poručila je, na sličnom tragu, i estonska premijerka Kaja Kallas za Guardian.

Kallas je dala do znanja da idući tjedan očekuje vrlo jasne obveze u vezi sa sedmom rundom sankcija EU, o novom obrambenom držanju NATO-a, uz već potvrđenu ukrajinsku kandidaturu za članstvo u EU. Ali složila se da Ukrajini prije svega treba dodatno teško naoružanje, poput topništva većeg dometa i protuzračnih raketnih sustava.

Gustav Gressel, stručnjak za sigurnost u nevladinom institutu Europskog vijeća za vanjske odnose, objasnio je da je ukrajinska obrambena industrija uništena, a njezine zalihe starog sovjetskog oružja iscrpljene, zbog čega sad praktički ovisi o zapadnom oružju i streljivu. Bez njega gubit će i dalje grad po grad i polako umirati pod ruskom čizmom koja nedostatak kvalitete nadomješta brutalnošću i brojevima.

Putin nas želi uvjeriti da su za sve krivi zemlja koju je napao i oni koji joj pomažu

Što se ekonomije tiče, iako je EU obećala da neće uvesti sankcije koje bi njenim članicama naštetile više nego samoj Rusiji, Putin je u govoru na ekonomskom forumu u Sankt-Petersburgu prošlog tjedna slavodobitno ustvrdio da je “ekonomski blitzkrieg" Zapada propao, navodeći povratak rublja na razinu prije rata kao dokaz. Dodao je da će one produbiti nejednakost u Europi te da “izravni gubici Europske unije od ludila sankcija mogu premašiti 400 milijardi dolara u godini", ne objašnjavajući odakle mu ta cifra.

Nije, naravno, rekao da je tečaj rublja umjetno ojačan restriktivnim mjerama Središnje banke Rusije, da je inflacija u Rusiji dosegla 17% (znatno više nego u EU), ni da se toj zemlji predviđa gospodarski pad od 8% do 30% ove godine. Pa ipak, čini se da će Rusija moći izdržati pritisak sankcija dulje nego što su se mnogi nadali.

A u ratu narativa Ukrajina i dalje ima podršku većine europske javnosti, ali u onome što smo nekad zvali treći svijet situacija je znatno drukčija. 

“Izvan Europe mi smo krivci, mi smo razlog zašto ulja, sjemena, žitarica i energije nema na tržištu ili su precijenjeni”, sažeo je problem austrijski ministar vanjskih poslova Alexander Schallenberg. Putinova strategija u propagandom ratu je okriviti vlastitu žrtvu za sve, od same invazije do globalne nestašice hrane koja se nazire.

Uspije li u tome, u uvjeravanju svjetske javnosti da zamrzi Ukrajinu i počne joj zamjerati što se i dalje brani, a vlastima svojih država što joj pomažu braniti se, Putin će već dobiti pola rata. Njegova strategija je, po svemu sudeći, slomiti volju Zapada i natjerati ga da popusti i prepusti mu Ukrajinu.

Na zapadnim vladama, medijima i intelektualcima je da neumorno objašnjavaju što je na kocki - od toga da Ukrajina neće biti posljednja zemlja koju će Rusija pokušati raskomadati ili pretvoriti u svoju koloniju do ogromne moći ucjenjivanja svijeta koju će imati ako se domogne ukrajinske plodne zemlje i drugih prirodnih resursa. 

Pročitajte više

 

Pročitajte više