OSJEČANIN Branko Rafajac (41), koji je u petak ubio 16-godišnju djevojku u Malom Lošinju, iznio je svoju obranu u Županijskom državnom odvjetništvu u Rijeci, nakon čega mu je sutkinja istrage odredila istražni zatvor u trajanju od mjesec dana. Istražni zatvor mu je određen zbog opasnosti od ponavljanja kaznenog djela, opasnosti od utjecaja na svjedoke te zbog neometanog odvijanja postupka, jer se radi o kaznenom djelu za koje je propisana kazna dugotrajnog zatvora i kod kojeg su okolnosti počinjenja djela osobito teške.
Rafajac je osumnjičen da je 14. veljače oko 6.25 nožem zadao 16-godišnjoj djevojci ubodnu ranu u lijevu gornju stranu prsišta zbog koje je ona preminula na mjestu događaja. S obzirom na to da se radi o kaznenom djelu i s obzirom na dob djeteta, državno odvjetništvo ne može objaviti sadržaj i tijek postupka niti odluka donesenih u predmetu. Iz istog razloga ni Rafajčev odvjetnik Goran Crnković nije mogao govoriti o detaljima njegove obrane, no samo je rekao da mu je savjetovao da se brani šutnjom, što je on očito ignorirao. Za kazneno djelo teškog ubojstva predviđena je zatvorska kazna od 10 godina do dugotrajnog zatvora.
Ubojica uopće nije poznavao svoju maloljetnu žrtvu, kao ni njezinu obitelj. Upao je to jutro u njihovu kuću, napao majku, a djevojka je skočila u njezinu obranu, kada joj je zadao smrtonosan ubod i pobjegao. Od ranije je poznat policiji zbog droge, narušavanja javnog reda i mira te obiteljskog nasilja, a kako su mještani Malog Lošinja kazali za medije, uvijek je bio agresivan i pričao sam sa sobom. To jutro navodno je tražio svoju bivšu nevjenčanu suprugu.
Bivša djevojka upozoravala institucije
No, u cijeloj priči tek se treba istražiti postoji li odgovornost institucija, odnosno je li Branko Rafajac mogao biti spriječen u onome što je napravio.
Naime, u razgovoru za Jutarnji list njegova bivša djevojka tvrdi da je više puta upozoravala institucije na njega.
"Meni je samo žao tog djeteta. I ljuta sam na sve, jer se sve moglo spriječiti. Nažalost nije, a sada je kasno za sve. Ovo je nešto što ne bih poželjela nikome nikada. Moralo se spriječiti. Svi smo zakazali, svi mi, ljudi u institucijama pogotovo. Oni jako dobro znaju što se trebalo napraviti. Pitam se hoće li nakon svega ovoga moći živjeti i imati na duši dijete koje nije ništa krivo", ispričala je žena za Jutarnji list. Kaže kako je s Rafajcem 15 godina živjela u izvanbračnoj zajednici.
Njen nevjenčani suprug u studenom 2018. završio je na psihijatrijskom liječenju na Rabu. Neko vrijeme je bio u redu, a onda se počeo ponašati isto. Kaže da je možda prestao piti tablete, a tada je, priča, počela obilaziti sve institucije i moliti za pomoć.
"Svima sam izričito navodila da je on opasnost i ugroza za sebe i za druge. Na policiji sam bila nekoliko puta. Oni su jako dobro upoznati sa svima, mogli su očekivati upravo ovako nešto, to je ono čega sam se najviše bojala da će se dogoditi. Ali, nisam mogla ni sanjati da će se dogoditi ovo", ispričala je. Kazala je da je nebrojeno puta bila na policiji, kod njegovog liječnika opće prakse, zvala je bolnicu na Rabu, hitnu. U međuvremenu je odselila od njega.
"Svi su mi samo govorili da se maknem od njega. I maknula sam se, ali problem se nije riješio. Zvala sam bolnicu na Rabu, jednom kada me Branko nazvao i pričao nepovezano zvala sam hitnu, ali nisu htjeli izaći na neviđeno, rekli su da ja prije odem u stan i provjerim, ali kako, nemam ključ, kako će reagirati? Krajem prosinca prošle godine predala sam dopis u Centar za socijalnu skrb. Njima sam izričito navela: 'On je ugroza za sebe i druge. Molim da poduzmete sve mjere kako bi se preventivno djelovalo da se nešto ne dogodi, da ispitate njegovo psihičko i opće zdravstveno stanje", priča žena.
"Ja sam svima pričala, nitko me nije slušao, i od njega sam tražila da potraži pomoć, ni on me nije slušao. Nisam mu mogla tablete ugurati u usta. Kad je izašao iz bolnice, vodila sam brigu o svemu, vozila sam ga na kontrole na Rab, ali kad smo počeli raditi sezonu prošlo ljeto, sve je opet krenulo. Morao je biti pod nadzorom. Svi smo zakazali, cijelo društvo, ali kasno je, kasno", kroz plač je za Jutarnji list ispričala žena koja kaže da stradalu djevojčicu ni njenu obitelj nije poznavala.
Osim toga, po njegovom se Facebook profilu moglo naslutiti u kakvom je psihičkom stanju s obzirom na to da je tamo svakodnevno objavljivao posve nečitke i nevezane tekstove.
Koliko je takvih na slobodi?
Rafajac je tek jedan u nizu hrvatskih ubojica koji su oduzeli živote nakon što su se liječili u psihijatrijskim ustanovama. On je u Psihijatrijskoj bolnici Rab liječen 2018., a nakon toga je nastavio zlostavljati sve oko sebe. I ovaj je put hrvatski sustav očito zakazao. Andrija Drežnjak, koji je 9. srpnja u đakovačkom Centru za socijalnu skrb ubio socijalnu radnicu Blaženku Poplašen i pravnika Ivana Pavića, također je prethodno liječen na psihijatriji i oduzeta mu je poslovna sposobnost. Roberto Rubić, koji je u siječnju 2013. godine ubio osječkog odvjetnika Luju Medvidovića, a njegovu kćer i suprugu oteo, počinio je ovaj okrutni zločin dok je bio u bijegu sa Psihijatrijskog odjela vinkovačke bolnice, podsjeća Glas Slavonije.
Viktor Tolj u ožujku 2015. godine ubio je u Zagrebu Sanju Hap, a potom otišao u Osijek i ubio osječkog odvjetnika Vlatka Vidakovića. Nakon toga počinio je samoubojstvo, a od sredine 1994. do kraja 1997. godine liječen je na osječkoj Psihijatriji. Iako je u njegovu nalazu pisalo da je liječenje bilo bez značajnijeg terapijskog rezultata, slobodno je hodao Hrvatskom i ubio dvoje ljudi. Antonio Bernadis iz Rovinja 2012. godine ubio je u Rovinju svog djeda nožem u prsa. Mladić je bio duševno bolestan, a na slobodi. Tek nakon toga prisilno je smješten na psihijatrijsko liječenje.
Iste godine, u siječnju 2012., dvostruki ubojica i liječeni psihijatrijski bolesnik (41) iz Pridrage sjekirom je ubio svog 62-godišnjeg oca Stanka Č. u obiteljskoj kući u zaseoku Strana. Nekoliko puta prije toga bio je liječen na Psihijatriji u Splitu. Potom je zbog ubojstva dvojice muškaraca i ranjavanja još jedne osobe bio smješten u Centar za forenzičku psihijatriju Vrapče, nakon čega je pušten.
U studenome 2009. godine u Neuropsihijatrijskoj bolnici Popovača 31-godišnji pacijent ubio je 32-godišnjeg muškarca, također pacijenta te bolnice. Napadač je izvadio manji nož i starijem pacijentu prerezao vratne žile. Godinu dana stariji pacijent iskrvario je na mjestu napada i preminuo.
U travnju 2011. godine 31-godišnjak je u Zagrebu pištoljem ubio oca i brata te ranio susjedu. Bio je pušten na vikend iz Psihijatrijske bolnice Vrapče, podsjeća Glas Slavonije.
To su samo neki od primjera osoba koje su se liječile na psihijatrijskim odjelima hrvatskih bolnica, a potom su nasilno oduzimale tuđe živote. Pitanje je koliko ih se još slobodno šeta na slobodi.