Foto: Hina
Ono što je stanare privuklo da ih ugrade bila su obećanja predstavnika suvlasnika u zgradama, tvrtki upravitelja zgrada i tvrtki koje su trebale ugraditi razdjelnike, da će računi za grijanje biti manji do 30 posto, ali i već spomenuti zakon koji je za stanove bez ugrađenih razdjelnika, a koji se griju na centralno grijanje na toplanu ili zajedničku kotlovnicu, predvidio novčanu kaznu od 10 do 50 tisuća kuna.
Ono što stanarima nije rečeno prije same ugradnje razdjelnika jest to da će ukupna potrošnja toplinske energije biti naplaćena prema očitanoj potrošnji u kotlovnici, odnosno podstanici, pa će manje račune dobiti samo i inače topliji stanovi na povoljnijim lokacijama, dok će drugi stanovi (kojih je znatno više) dobiti jednake, a nerijetko i znatno veće račune za grijanje. Topliji su stanovi uvijek oni koji imaju manje vanjskih, rubnih zidova i koje griju i susjedni stanovi, kao i stanovi iznad i ispod njih.
Stanari većinom ogorčeni u hladnim i vlažnim stanovima
Ljiljana Mrkonjić iz Udruge za zaštitu potrošača "Razdjelnici topline" sama je krenula u istraživanje rezultata ugradnje razdjelnika i na bazi od petstotinjak stanara doznala da je njihovom ugradnjom zadovoljno samo 12,5 posto stanara koji su dobili manje račune za grijanje, dok je 70 posto stanara dobilo jednake ili veće račune.
Kaže kako su stanari s kojima je razgovarala "ogorčeni i zatvorili su radijatore" jer nitko od odgovornih institucija ne regulira cijenu grijanja, a paušalni iznosi su previsoki za hladne stanove. Suočeni s hladnoćom, stanari se počinju grijati na struju i bore se s vlagom i gljivicama koje prate niske temperature u zatvorenim prostorima.
Zabilježeni su i slučajevi u kojima se od ugradnje razdjelnika i termostatskih ventila, zbog nebalansiranja pumpi u podstanicama, u stanovima pojavilo lupanje u cijevima i radijatorima. Time su neki stanovi postali mjesta u kojima je nemoguće živjeti, pogotovo spavati, jer je u nekim slučajevima lupanje u cijevima prelazilo zakonom dozvoljenu granicu buke u zatvorenom prostoru.
HERA ne regulira cijenu grijanja za krajnjega kupca
"Hrvatska energetska regulatorna agencija (HERA) regulira cijenu po kojoj distributer isporučuje toplinsku energiju kupcu", kaže Ljiljana Mrkonjić, ali u gradovima je situacija takva da je distributer, proizvođač, opskrbljivač i kupac jedna te ista tvrtka (bilo da se radi o HEP Toplinarstvu, Energu Rijeka, Karlovačkoj toplani ili nekoj drugoj) koja ima monopol na svojemu području. Krajnji kupac, stanar koji se smrzava u vlastitom stanu, dobiva račune grijanja po cijeni koju HERA ne regulira, pa stoga iznosi znaju biti iznimno visoki.
Osim toga, s obzirom na to da su u jednoj tvrtki četiri subjekta koja su međusobno vezana ugovorom, iskorištena je situacija pa stanari plaćaju dodatne namete u obliku dodatne naknade za distribuciju i djelatnost kupca, a "u stvarnosti je riječ o prirodnom monopolu, i tako je svugdje u svijetu", navodi Ljiljana Mrkonjić.
Pretpostavlja se da su autori ZTTE-a to znali jer su "ulazne barijere (za nove tvrtke koje bi se pojavile i bavile proizvodnjom, distribucijom i opskrbom te kupovinom op.a.) vrlo visoke i ne očekuje se više distributera od onih koji trenutačno postoje. Rješenje je u tome da se cijeli sustav vrati pod državnu kontrolu regulatora", dodaje Mrkonjić. U ovom slučaju to je HERA.
Skidanje razdjelnika - moguće
Sezona grijanja je gotova, stanari koji imaju u svojemu stanu centralno grijanje znaju da će uskoro uslijediti i vrijeme kada se prazne sustavi centralnog grijanja i kada se mogu izvršavati radovi na njemu.
"To je i vrijeme kada se može nešto napraviti kako bi se stanarima olakšalo micanje razdjelnika ako nisu zadovoljni istima, a prvo što se može napraviti je promjena korektivnog faktora u 1. Potrebno je skupiti 51% potpisa suvlasnika stanara zgrade i predati zahtjev za vraćanjem korektivnog faktora tvrtki koja je distributer toplinskom energijom. Nakon što se korektivni faktor vrati na 1, razdjelnici se mogu maknuti jer se obračun grijanja vraća na 'stari' sustav u kojemu se plaćalo grijanje prema kvadraturi grijanoga prostora", kaže Mrkonjić.
"Drugi način je taj da se zatraži sva dokumentacija koja je bila potrebna za ugradnju razdjelnika topline od svih uključenih u proces ugradnje: predstavnika suvlasnika, upravitelja zgrade, distributera toplinske energije i tvrtke koja je ugradila razdjelnike. Ako se pokaže da je dokumentacija manjkava, a iskustva govore da to nije rijedak slučaj, stanari imaju pravo na raskid ugovora s tvrtkom koja je razdjelnike ugradila i razdjelnici se zakonito mogu skinuti, a obračun grijanja se vraća na način na koji se grijanje prije obračunavalo - prema kvadraturi grijanoga prostora", dodaje.
Čekaju se rezultati studije o isplativosti
"Uskoro očekujemo i rezultate Studije ekonomske isplativosti ugradnje razdjelnika koja će pokazati da je ugradnja razdjelnika neisplativa", rekla je Ljiljana Mrkonjić i dodala kako se može pokazati da je došlo do uštede samo utoliko što su stanari posegnuli za drugim energentima, pa se više ne griju na centralno grijanje koje imaju u stanu.
"U Švedskoj i Finskoj to je već obavljeno. U Švedskoj je napravljen test koji je dokazao da se realna ušteda postiže obnovom fasade i rekonstrukcijom toplinske stanice, dok je ušteda s ugradnjom razdjelnika jedva 10 posto, a troškovi ugradnje su veliki", dodala je ona.
Vlasnike stanova s razdjelnicima čekaju novi troškovi
Sve je više zgrada u kojima stanari, poučeni iskustvima drugih zgrada ili stanara u drugim gradovima, ne žure s ugradnjom razdjelnika. Navodno su neke od tvrtki koje ugrađuju razdjelnike odlučile u zgradama u kojima su ugrađeni razdjelnici obaviti servis i zamjenu baterija, a to naplaćuju i do 300 kuna po radijatoru.
Osim toga, bez obzira na to jesu li stanari razdjelnike platili iz svojega džepa, sredstvima pričuve zgrade ili su uspjeli (poput dijela Riječana) iskoristiti subvenciju Grada koja pokriva polovicu iznosa, kompletna investicija ponavlja se za deset godina jer razdjelnici topline imaju upravo toliki rok trajanja. Cijene razdjelnika se kreću od 500 kuna naviše po radijatoru.