DRŽAVNI vrh, predsjednik sabora, premijer, predsjednica - svi su oni danas došli u Vukovar provjeriti je li taj grad i dalje tamo gdje su ga ostavili prije točno godinu dana i mrda li se ili je mrtav, kako i priliči simbolima. Vukovar ih nije razočarao. U šetnji od bolnice do groblja mogli su vidjeti desetke izblijedjelih kojima se oglašava prodaja davno zatvorenih kuća.
Grad spomenika i oglasa za jeftine nekretnine
Njihovi vlasnici vjerojatno su i zaboravili da su nekada davno na fasadu napisali da se kuća prodaje, a kupci očito nisu došli. Vukovar je danas, 28 godina od razaranja i više od 20 godina od mirne reintegracije, grad spomenika, murala i oglasa za prodaju jeftinih nekretnina. Najživlji je, tužno, ali istinito, kada deseci tisuća ljudi prošetaju od bolnice do groblja, ostave cvijeće, okrenu se i žedni i gladni se vrate u grad.
Do budućnosti kroz prošlost
“Dvadeset i osam godina nakon rata mislim da moramo gledati u budućnost, moramo gledati na utvrđivanje istine, na procesuiranje ratnih zločina, na činjenicu da grad treba perspektivu u domovini koja je u međuvremenu, od vukovarske tragedije, riješila sve svoje nacionalne zadaće, i to zahvaljujući državničkoj politici predsjednika Tuđmana, uključujući i mirnu reintegraciju hrvatskog Podunavlja i sve ono što smo učinili u proteklim godinama da Hrvatska bude gospodarski snažna, socijalno uključiva i međunarodno pozicionirana", rekao je u Vukovaru predsjednik vlade Andrej Plenković ne zagrcnuvši se svojim riječima.
U istu je rečenicu uspio utrpati i prošlost, i budućnost, i nacionalne zadaće, i gospodarski snažnu Hrvatsku. Ne trepnuvši, u gradu koji je zabetonirao u prošlost proglašavanjem najnovijeg praznika, rekao je da moramo gledati u budućnost. Do te budućnosti, po Plenkoviću, očito se stiže okolnim putem – kroz prošlost.
"Neću valjda pljeskati Plenkoviću, treba ga izbaciti iz države"
Jezične vratolomije bez sadržaja i ulagivanje proglašavanjem praznika ipak Plenkoviću ne pomažu ako je suditi po riječima dvije djevojke koje su gazile u koloni dvadesetak metara iza njega i aplaudirale izborniku nogometne reprezentacije Zlatku Daliću.
“Neću valjda pljeskati Plenkoviću. Njega treba izbaciti iz države”, komentirala je jedna od njih. Iz koje bi to države izbacila premijera Hrvatske nije precizirala prijateljici s kojom je nosila zastavu paradržave Herceg-Bosne s natpisom Tomislavgrad.
Za Penavu su živi tu da služe mrtvima
Ništa bolji od Plenkovića nije ni gradonačelnik Vukovara Ivan Penava. On, koji bi se trebao brinuti o svakodnevnom životu grada i ono malo njegovih stanovnika, svoju političku budućnost vidi u prošlosti.
“Pa gledajte, postoje pozicije moći. Svi ćemo se složiti da u demokraciji moć, kao i vlast, dolazi od naroda. Znači, vidjet ćete… ovdje oko nas, a i sve ove dane, s Vukovarom zna se koji je broj hrvatskog naroda, velika većina hrvatskog naroda je s Vukovarom. To ste vidjeli i na prosvjedima prije godinu dana i tu kompromisa nema. Iskoristit ćemo sve što nam je na raspolaganju da to okrenemo bez ovih lažnih teza o neovisnosti institucija i njihovoj nedodirljivosti. Jedino tko je nedodirljiv su žrtve, a svi mi drugi smo sluge ljudi, pa i tih žrtava u koje se kunemo, koje su nam svetinja. Prema tome, to je ono prema kome se ravnamo, nikakvi državni odvjetnici, zakoni, ustavi… sve drugo je podložno promjeni osim ovih ljudi zbog kojih smo ovih dana ovdje”, rekao je jučer Penava. Iz njegovih nesuvislih rečenica izvući se može samo da mu je važniji mrtvi od živoga grada.
Umjesto vrtića zanimaju ga grobovi
Na njegovo buncanje o tome da ne postoje zakoni i ustav važniji od žrtava ne treba se ni obazirati, ali zanimljivo je da su Vukovarci na funkciju s koje bi trebao brinuti o nogostupima, rasvjeti, vodovodu i kanalizaciji, dječjim vrtićima, školama i radnom vremenu kafića, izabrali čovjeka kojeg zanimaju samo grobovi. I sami su tako dali doprinos pretvaranju svoga grada i pozornicu za jednodnevne rituale za političare nesposobne smisliti išta novo pa spas traže u povijesti. A političari se na tu pozornicu rado penju.
Ne košta ih ništa, osim malo izlizanih đonova, predsjednica je mudra pa svake godine obuje čvrste gležnjače iz Borova, u desetak tisuća koraka od bolnice do groblja. Nesvjesni su, i jedni i drugi, da tom kolonom pokazuju kamo Hrvatska ide svakim danom – korak po korak od bolnice do groblja.