Prošle godine u Japanu je više od 18.000 starijih osoba s demencijom odlutalo od svojih domova, a gotovo 500 ih je pronađeno mrtvo. Policija navodi da se broj takvih slučajeva udvostručio od 2012. godine, što dodatno naglašava ogroman pritisak na najstarije društvo na svijetu i krizu koju produbljuju smanjena radna snaga i stroga ograničenja za strane njegovatelje, piše BBC.
Japanska vlada prepoznala je demenciju kao jedan od najhitnijih nacionalnih izazova. Prema procjenama Ministarstva zdravstva, troškovi zdravstvene i socijalne skrbi povezani s demencijom dosegnut će čak 90 milijardi dolara do 2030. godine, što je značajan porast u odnosu na predviđanja za 2025. godinu. Zbog toga se vlada u svojoj najnovijoj strategiji sve snažnije okreće tehnologiji kao ključnom rješenju.
Diljem zemlje uvode se sustavi temeljeni na GPS-u za praćenje osoba koje odlutaju. Neke regije nude nosive GPS oznake koje automatski upozoravaju vlasti ako osoba napusti određeno područje, dok u nekim gradovima trgovci dobivaju obavijesti u stvarnom vremenu, stvarajući tako sigurnosnu mrežu zajednice koja može locirati nestalu osobu u roku od nekoliko sati.
Druge tehnologije usmjerene su na ranije otkrivanje bolesti. Fujitsuov sustav aiGait koristi umjetnu inteligenciju za analizu držanja i načina hodanja, prepoznajući rane znakove demencije - poput vučenja nogu, sporijih okreta ili poteškoća pri stajanju - koje kliničari mogu pregledati tijekom rutinskih pregleda.
"Rano otkrivanje bolesti povezanih sa starenjem je ključno", kaže Hidenori Fujiwara, glasnogovornik Fujitsua. "Ako liječnici mogu koristiti podatke snimanja pokreta, mogu ranije intervenirati i pomoći ljudima da dulje ostanu aktivni."
Na Sveučilištu Waseda u Tokiju istraživači razvijaju AIREC-a, humanoidnog robota teškog 150 kg, dizajniranog da postane "budući" njegovatelj. On već sada može pomoći osobi da obuje čarape, ispeče kajganu i složi rublje, a znanstvenici se nadaju da će u budućnosti moći mijenjati pelene i sprječavati dekubituse.
Jednostavniji roboti već se koriste u domovima za starije osobe, gdje puštaju glazbu štićenicima ili vode vježbe istezanja. Također, senzori postavljeni ispod madraca prate san i stanje pacijenata noću, smanjujući potrebu za ljudskim obilascima.
Iako se humanoidni roboti razvijaju za blisku budućnost, docent Tamon Miyake kaže da će za postizanje razine preciznosti i inteligencije potrebne za sigurnu interakciju s ljudima trebati najmanje pet godina. "Zahtijeva senzore za cijelo tijelo i adaptivno razumijevanje - kako se prilagoditi svakoj osobi i situaciji", kaže on.
Inovacije su usmjerene i na emocionalnu podršku. Poketomo, robot visok 12 cm, stane u džep ili torbu, podsjeća korisnike na lijekove, daje vremensku prognozu i nudi razgovor onima koji žive sami. "Fokusiramo se na društvene probleme... i na korištenje nove tehnologije za pomoć u rješavanju tih problema", rekla je Miho Kagei, voditeljica razvoja iz Sharpa.
Unatoč napretku tehnologije, stručnjaci se slažu da ljudska veza ostaje ključna. "Roboti bi trebali dopunjavati, a ne zamjenjivati, ljudske njegovatelje", naglasio je znanstvenik Miyake. "Iako mogu preuzeti neke zadatke, njihova glavna uloga je pomagati i njegovateljima i pacijentima."
Sjajan primjer važnosti socijalne interakcije je "Restoran pogrešnih narudžbi" u Tokiju, koji je osnovala Akiko Kanna. U njemu goste poslužuju upravo osobe koje pate od demencije. Inspirirana iskustvom vlastitog oca, gospođa Kanna željela je stvoriti mjesto gdje oboljeli mogu ostati aktivni i osjećati se korisno.
Toshio Morita, jedan od konobara, koristi cvijeće kako bi zapamtio narudžbe za pojedine stolove. Unatoč kognitivnim poteškoćama, uživa u interakciji s gostima, a njegovoj supruzi rad u kafiću pruža prijeko potreban predah. Kannin kafić pokazuje zašto su podrška zajednice i ljudski kontakt i dalje presudni - tehnologija može ponuditi alate, ali smislen angažman je ono što uistinu održava kvalitetu života.
"Iskreno? Želio sam malo džeparca. Volim upoznavati svakakve ljude", kaže gospodin Morita. "Svi su različiti - to je ono što čini zabavu."