"OVO mi je drugi put da sam u Parizu", kaže Marina Ovsjanikova, sjedeći u prljavim uredima Reportera bez granica, nevladine organizacije za slobodu medija. Jučer mi je kći rekla: "Prošli put sam bacala novčiće u fontane, ali nisam očekivala da ću se ovako vratiti", govori u razgovoru za Financial Times.
Ovsjanikova je bila urednica na ruskoj državnoj TV koja je u ožujku prošle godine upala u prijenos uživo, mašući natpisom ispisanim na svom kuhinjskom stolu flomasterom: "Zaustavite rat - Ne vjerujte propagandi - Lažu vam". Odvjetnik ju je na kraju upozorio da će "trunuti u zatvoru" ako ne pobjegne iz Rusije.
Pobjegla iz Rusije, sad se skriva po Parizu
Uz pomoć Reportera bez granica pobjegla je sa svojom kćeri, putujući u sedam različitih automobila i na kraju se izgubila hodajući preko granice, prepričava u svojim novim memoarima, objavljenim na njemačkom jeziku.
Sada dok se skriva od Putinovih ubojica po pariškim sigurnim kućama, "posramljeni" bivši kotačić u njegovom propagandnom stroju otkriva kako on funkcionira.
Ono što je ključno, Ovsjanikova je više sovjetskog nego ruskog podrijetla. Rođena je u Odesi, u Ukrajini 1978. godine, od majke Ruskinje i oca Ukrajinca, koji je umro kad je bila beba. Ona i njezina majka završile su u Čečeniji, sve dok ih rat nije učinio izbjeglicama.
U slobodnoj, ali kaotičnoj Rusiji devedesetih postala je novinarka, kako piše, "kako bi poniženima i uvrijeđenima dala glas". Godine 2003. pridružila se Kanalu 1, "najvažnijem TV kanalu u zemlji".
"Kanal 1 je postao propagandni stroj nakon rata u Gruziji"
"U to vrijeme to još nije bio propagandni stroj. Emitirao je stvarne informacije. Malo po malo, Putinova retorika postala je agresivnija prema Zapadu i Ukrajini. Kanal se transformirao u pravi propagandni alat nakon rata u Gruziji 2008. godine, kada je Kremlj shvatio da je izgubio informacijski rat."
Sada, procjenjuje Ovsjanikova, 80 do 90 posto novinara državne televizije niti vjeruje niti gleda vlastitu propagandu. "Ujutro anonimno potpisuju peticije za slobodu govora ili Alekseja Navalnog, a navečer su obavezni stvarati te priče."
Slično kao i njihovi američki kolege iz Fox Newsa, svjesno zombificiraju starije provincijske gledatelje. Njena majka upijala je njihovu propagandu cijeli dan, "učeći mrziti Ukrajince i Amerikance".
Ipak, Ovsjanikova je ostala na Kanalu 1, njegujući zapadnjačke sugovornike koji su bili voljni dugo, i ponekad dosadno, pričati o Kremlju. Više nije bilo pravih novinarskih poslova na koje bi se mogla preseliti, objašnjava ona.
"Taman sam pomislila da mogu djeci pružiti miran život i počeo je rat"
Kolege koji su dali otkaz nisu otišli nigdje. Malo su postali youtuberi, ali u struci su bili poznati kao "srušeni avioni".
U svakom slučaju, Ovsjanikovu je propaganda izdašno plaćala da radi jedan, od dva tjedna. To joj je pomoglo da odgoji dvoje djece nakon rastave od supruga, kolege koji je postao pravi putinistički vjernik.
"Kao dijete, nikad nisam imala normalan život, kuću. Uložila sam toliko truda gradeći svoj život, gradeći svoju kuću. Kad sam napokon pomislila da svojoj djeci mogu pružiti miran život, počeo je rat", govori ona.
Ruski propagandisti dobili su vlastite informacije sa zapadne televizije. Na svojim radnim monitorima Ovsjanikova je vidjela uplakane ukrajinske izbjeglice. "Opet te slike mog djetinjstva", rekla je.
Njezina posljednja prekretnica bio je poziv britanskog prijatelja novinara koji je upravo preživio rak. Pitao ju je radi li još uvijek za Kanal 1.
"Odgovorila sam: 'Znaš da nemam izbora. Sama sam s dvoje djece. Trebam li umrijeti?'"
"Samo uvijek ostani na strani dobroga", odgovorio joj je.
"Izgubila sam sve"
Stoga je odlučila upasti u prijenos uživo i pokazati svoj natpis tisućama ljudi. Je li tih šest sekundi bilo vrijedno toga?
"To je teško pitanje jer sam izgubila sve: svoj dom, dio obitelji, domovinu. Nikada ne bih vjerovala da ću 30 godina kasnije ponovno postati izbjeglica."
Većina njenih bivših kolega ostala je na dužnosti. U ratu, objašnjava Ovsjanikova, režim se brine za svoje vojnike, sigurnosne snage i propagandiste. Njenim kolegama "jednu su plaću povećali uoči rata, a drugu neposredno nakon mog protesta". Na društvenim mrežama objavljuju slike s egzotičnih inozemnih odmora na Maldivima ili Ujedinjenim Arapskim Emiratima dok Ukrajinci umiru.
"Rusija će se desetljećima kupati u ovoj sramoti"
Malo Ukrajinaca može oprostiti Ovsjanikovoj njenu raniju suradnju s ruskom državnom TV. Neki vjeruju da je ona ruski agent.
Međutim, ne traži ona sućut za sebe, nego za zatvorene i mučene ruske novinare. "Mislim da sam se dobro izvukla iz toga", kaže.
"Marija Ponomarenko, koja je mojih godina, koja ima dvoje djece, svakodnevno trpi maltretiranje. Prerezala si je vene kako bi pobjegla. Spasili su je, a kad se malo oporavila, vratili su je u ćeliju. Nema bijega", govori.
Dakle, što je Ovsjanikovoj domovina na koncu svega, pita se autor ovog teksta.
"Normalni demokratski svijet", odgovara ona i uspoređuje Rusiju s Njemačkom iz 1944. godine.
"Desetljećima će se kupati u ovoj sramoti", zaključuje.