Američki dužnosnici priznali su da je irački predsjednik bio jedan od "ciljeva" projektila ispaljenih ni dva sata nakon isteka roka koji je George Bush postavio Saddamu da napusti zemlju. Nedugo zatim na iračkoj se televiziji ukazao Sadam, u odori i vrlo očito neokrznut, govoreći kako su SAD počinile "sramotan zločin" napadom na Irak.
Saddam ima vještinu preživljavanja dovedenu do savršenstva nakon izbjegavanja mnogobrojnih atentata koje su na njega pokušali neprijatelji unutar i izvan zemlje. Poznato je da diljem Iraka ima skrivene podzemne bunkere i tunele.
Odrediti Saddama kao cilj bila je "svojevrsna glupost", rekao je novinarima u Bagdadu ministar informiranja Mohammed Saeed al-Sahhaf. "Nikad neće uspjeti", dodao je.
Kao što Saddam ima tunele, Osama bin Laden i njegov prvi pomoćnik Ayman al-Zawahri koriste skrivene spilje i neprohodno zemljište za uspješno skrivanje. Iako se vjeruje da su negdje u udaljenim, teško dostupnim rubnim područjima Pakistana i Afganistana, i oni već više od godinu dana izbjegavaju smrt i uhićenje.
Za Hladnog rata Amerikanci su se neslavno pročuli notorno neuspješnim pokušajima ubojstva Fidela Castra, bilo da je bila riječ o trovanjima tabletama ili mafijaškim pokušajima vatrenim oružjem po naredbi američke vlade.
Onodobne kongresne istrage pokazale su da administracija stoji i iza pošiljke otrova namijenjene ubojstvu vođe pokreta za nezavisnost Konga Patricea Lumumbe, kao i da je američka vlada nabavila pištolje i puške disidentima koji su ubili diktatora Dominikanske Republike Rafaela Trujilla.
Izlaz iz te sramotne zbrke pronašao je 1976. predsjednik Gerald Ford, proglasivši zabranu organiziranih političkih ubojstava, koju je doradio Ronald Reagan ukazom iz 1981. U njemu izravno stoji: "Nijedna osoba koja radi u vladi Sjedinjenih Američkih Država, ili djeluje u njezino ime, neće sudjelovati ni pomagati u sudjelovanju u (naručenom) ubojstvu".
U razdoblju nakon te zabrane, američki su dužnosnici u svakoj sličnoj situaciji tvrdili da napori za uklanjanjem političkih neprijatelja ne krše tu odredbu.
Nakon napada 11. rujna 2001., većina Amerikanaca podržavala je ukidanje ukaza, što je Bush mogao učiniti javno ili tajno, jer nije riječ o zakonu.
Bijela kuća nije rekla je li on to učinio, ali je glasnogovornik Ari Fleischer prošlog mjeseca napomenuo da u slučaju rata Saddam i njegovi najviši vojni zapovjednici "ne smiju vjerovati da su sigurni".
Reagan je 1986. sam naredio zračne napade na predsjednički kompleks Moamera Gadafija u Libiji, u znak odmazde zato što je on navodno organizirao podmetanje bombe u njemačkom noćnom klubu u koji su često zalazili američki vojnici na službi u Njemačkoj. Iako je velik dio kompleksa uništen, a njegova posvojena kći poginula, sam Gadafi je preživio.
Amerikanci su 1993. pokrenuli akciju hvatanja somalskoga gospodara rata Mohammeda Faraha Aidida. Aididu nisu uspjeli nauditi, ali je pri pokušaju poginulo 18 američkih vojnika i na stotine Somalaca.
Šest godina poslije SAD su poželjele srušiti režim generala Manuela Noriege u Panami, što je 24 tisuće američkih vojnika i uspjelo učiniti, iako im je za hvatanje generala trebalo čak 14 dana.
I konačno, 1999. je Slobodan Milošević uspio ne samo preživjeti 78 dana zračnih napada NATO saveza pod američkim vodstvom, već je, unatoč obećanoj nagradi od pet milijuna dolara za njegovo uhićenje, ostao na slobodi sve do travnja 2001., kad su ga uhitile i u Haag poslale srbijanske vlasti.