Istraživanje provedeno na miševima pokazalo je da unutrašnji biološki sat koji kontrolira dnevni tjelesni ritam, ima najmanje dvije komponente. Jedna od njih regulira ritam spavanja po danu i po noći reagirajući na količinu svjetlosti koje ulazi u oči. Ali druga komponenta ne reagira na svjetlo i odgovara na senzorni podražaj, poput onoga uključenog u potragu za hranom.
Ova druga komponenta, odgovorna je za "bimodalne" aktivnosti i navike spavanja kod miševa. Čini se da baš ta komponenta omogućava miševima da prilagode ponašanje i krenu u potragu za hranom tijekom dana a ne po noći.
U normalnim uvjetima te dvije komponente unutarnjega sata djeluju usklađeno, tvrde znanstvenici. Ali kada su znanstvenici miševima onesposobili drugu komponentu, oni više nisu mogli prilagoditi ponašanje. Čini se da je mehanizam unutarnjega sata čest kod brojnih živih bića.
"Ostaci te aktivnosti, tako izražene među raznim vrstama - od komaraca do lisice ili jelena - možda se pojavljuju i kod ljudi, odnosno prepoznaju se u našim navikama da oko podneva osjećamo umor. Jesu li kulture koje su uvele popodnevni odmor bolje prilagođene našem prirođenom ritmu?", pišu u listu Science američki znanstvenci koji su pod vodstvom Carole Dudles sa Sveučilišta Teksas u Dallasu proveli ovo istraživanje.