"KORUPCIJA, kao i politička i ideološka manipulacija, u osnovi su suprotne istini: one napadaju same temelje društvene harmonije i umanjuju mogućnost smirenih društvenih odnosa."
Papa Ivan Pavao II
TRI tisuće eura. Nešto više od 20 tisuća kuna je, prema izjavi Uskoka, uzeo jedan od državnih tužitelja kako bi nušićevski "pojeo akta", tj. odustao od kaznenog progona.
U svakom društvu ima korupcije – čak i tamo gdje se zbog nje doslovno gubi glava, nađe se neki službenik koji za nezakonitu radnju uzme novac. No, kada se za male pare počnu činiti ozbiljna kaznena djela, tipa zamračivanja kaznenog progona, to je znak potpunog urušavanja društva. Znak da se neki među nama smatraju dovoljno nedodirljivima i bahatima te misle da im nitko ništa ne može.
U uređenom društvu korupcija se ne spušta na sitne iznose
U uređenom društvu, gdje se korupcija smatra neprihvatljivom i gdje postoji učinkovit državni aparat, iznosi koje treba dati za podmićivanje službenika ili političara su ogromni. Onaj koji ulazi u taj posao ulazi u velik rizik ne samo da bude kažnjen nego i da potpuno bude izbačen iz društvenog sustava. Bivši službenik, bivši policajac, bivši sudac, bivši političar ili slično – gotovo je nemoguće nakon optužbe, i posebno osude za mito, dobiti primjeren posao.
U većini zapadnih zemalja kada govorimo o korupciji, govorimo o teškim milijunima, govorimo o iznosima koji znače da ako stvar uspije i nitko ne bude uhvaćen, netko "zamuti" novca za život par generacija unaprijed. Pa, ono, ako prođe, onaj koji je sudjelovao barem zna zašto je krenuo u kriminal. Dodatno, paradoksalno, korupcija je u velikim poslovima puno sigurnija. Firma koja je dala mito zna da ako to izađe van, nikada više neće smjeti dobiti posao s državom. Kada trgujete oružjem ili nečim sličnim – riječ je jedino što vrijedi, posebno ako je kupac netko tko ima kakav embargo.
Ako niste totalna budala i kupite nakon "posla" auto koji vrijedi koliko i petogodišnja plaća, teško će vas uhvatiti. A i onda će vas uhvatiti prije poreznici nego Uskok i njegove inačice po drugim državama.
Za sitno mito treba veliko tržište
No, činiti sitne usluge optuženima za kriminal – znači da će se "korisnik usluge" počesto pohvaliti prijateljima kako se izvukao. Prodati nekakvu dozvolu ili potvrdu najčešće znači da će primatelj svom prijatelju reći: "Čuješ, može se ovo i drugačije srediti…"
Upustiti se u takav vidi kriminala može značiti ili potpunu glupost ili potpunu bahatost. Kako u pravilu ne govorimo o glupim ljudima, u pitanju je ipak potpuna bahatost. Dakle, osoba se osjetila toliko sigurnom, toliko iznad pravnog sustava, toliko uvjerena da joj nitko ništa ne može da je osnovala vlastiti ilegalni "sitni obrt" u kojem za novac daje određene ilegalne usluge. U konkretnom slučaju, uslugu odustajanja od kaznenog progona. Kako u pitanju nisu baš povjerljivi klijenti, počinitelj počinje od svoje nadmoćnosti, svoje nedodirljivosti i općenitog nerada pravosudnog sustava. Počinje i, uostalom, od svog položaja i onoga "nitko meni ništa ne može". A to je iznimno opasno ponašanje.
Zadnja faza raspada društva i države
Društvo u kojem pojedinac na položaju, školovan, s iskustvom može doći do razmišljanja da je tako nedodirljiv da može raditi ilegalne usluge za sitni novac, uopće ne osjećajući rizik (jer inače ne bi stavio cijelu karijeru na vagu za 3000 eura!), govorimo o duboko neefikasnom i općenito opasnom društvu.
U takvom društvu, gdje običan, ne visoko rangiran tužitelj (ako je vjerovati Uskoku, sudski postupak tek počinje) ne osjeća strah ako krene putem kriminala – kako će se ponašati oni koji su više od njega? Kao prvo političari, koji su uvelike više rangirani i koji često mogu puno lakše izvesti koruptivne aktivnosti? U konačnici, kako će se ponašati cijelo društvo ako opasnost od sankcije praktički i ne postoji? Čak i ako vas ulove – suđenja traju godinama.
No, o tome da spisi nestaju za par tisuća eura nećemo slušati u izbornoj kampanji. Govorit će se i dalje o davno završenim ratovima čiji najmlađi sudionici danas imaju preko 90 godina. Govorit će se i o lijevima i desnima i tko će gdje organizirati neki koncert.
No, ne zaboravite jedno – povijest je više puta pokazala da se države u kojima je sitno mito – turski bakšiš – postao nešto uobičajeno, svakodnevno, nešto čega se ni davatelj ni primatelj ne plaše, ne razvijaju, a često se, poput Osmanskog Carstva, urušavaju. Korupcija kao takva doslovno uništava nosive stupove društva, a time i države. Kakav put do faze potpune propasti.