Slatka bi voda, tvrde znanstvenici, mogla spriječiti oceanske struje, koje su dosad donosile toplinu Sjevernoj Europi. Nastavi li se taj trend u procesu globalnoga zatopljenja, klimatske bi promjene, suprotno svjetskom trendu, mogle dovesti do osjetnog zahlađenja.
Istražujući ta kretanja, tim oko Brucea Petersona utvrdio je da se količina vode koja se iz Jeniseja, Oba, Pechore, Kolyma i Sjeverne Dvine ulijeva u Sjeverno ledeno more od 1936. do 1999. povećala za oko 128 kubičnih kilometara (sedam posto). Zbog globalnog se zatopljenja sve više vode isparava u suptropskim predjelima, a nad Europom i Azijom pada sve više kiše. Zbog toga se smanjuje i količina soli u Sjevernom ledenom moru.
Više slatke vode u Artičkom moru moglo bi, po riječima znanstvenika, dovesti do pada količine ili čak potpunog nestanka hladne vode u dubinama Sjevernoga Atlantika. Taj bi proces mogao prekinuti globalnu cirkulaciju topline koja ovisi o temperaturi i salinitetu. Dogodi li se to i ostane li proces globalnog zatopljenja isti, Sjeverna bi Europa mogla zahladiti potkraj ovoga stoljeća.