Iako se mnogima u slovačkom gradu Nitri rat u susjednoj Ukrajini čini dalekim, gradske vlasti pripremaju se za najgori scenarij obnavljajući zapuštena skloništa iz doba Hladnog rata. Takav potez mnogo govori o tome kako ova srednjoeuropska država, koju su dosad zaobišli ruski dronovi koji su dizali uzbune u Poljskoj i Moldaviji, gleda na sukob koji se odvija neposredno preko njezine istočne granice, piše Kyiv Post.
Premijer Robert Fico, poznat po bliskosti s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom i protivljenju slanju vojne pomoći Ukrajini, ustraje na tome da se Slovaci nemaju čega bojati. Ipak, njegova je vlada, svjesna neugodne blizine rata, obećala udvostručiti kapacitete skloništa u zemlji.
Poput mnogih u Nitri, gradu udaljenom pet sati vožnje od ukrajinske granice, poduzetnik Mario Papek ne smatra da ima previše razloga za brigu. "Rat je u Ukrajini, a ne ovdje", rekao je 51-godišnjak za AFP, ponavljajući Ficovu umirujuću prokremaljsku retoriku.
Unatoč tome, gradsko vijeće Nitre od početka invazije na Ukrajinu 2022. svake godine popravlja i obnavlja svojih 17 skloništa. Ove godine za tu je svrhu planirano 40.000 eura, no dosad utrošena sredstva tek su kap u moru u usporedbi s iznosima potrebnim da skloništa postanu potpuno funkcionalna.
Glasnogovornik gradske vijećnice Tomas Holubek pojasnio je kako to prije "nije bio prioritet". "No, nakon što je sukob počeo, zavladala je panika i ljudi su se počeli pitati što bi učinili" u slučaju da rat stigne u Slovačku.
Skloništa u Nitri projektirana su kao hermetički zatvoreni prostori otporni na kemijske i biološke napade, no mnoga od njih imaju "zastarjelu ventilaciju i električne instalacije", rekao je za AFP službenik civilne zaštite Dalibor Bubinak.
Govoreći iz derutnog skloništa u podrumu jednog umirovljeničkog doma, dodao je da je i opskrba vodom ispod standarda. "Nijedno sklonište nije u tehničkom stanju koje bi stanovnicima pružilo zaštitu od opasnih tvari", zaključio je Bubinak.
Prema podacima ministarstva unutarnjih poslova, Slovačka ima oko 1500 takvih skloništa, koja mogu primiti ukupno 250.000 ljudi. Četvrtina ih se nalazi u glavnom gradu Bratislavi, na krajnjem zapadu zemlje uz granicu s Austrijom.
Nakon pada komunizma 1989. godine, država je dio skloništa postupno prepustila općinama, tvrtkama ili vlasnicima kuća. Neka su pretvorena u barove i kulturne prostore, dok su druga jednostavno napuštena.
"Nitko nije znao hoće li ikada više biti potrebna... Bila su mrtva investicija", kazao je Tomas Sliacan, voditelj udruge koja prati stanje skloništa. Međutim, prošlog je mjeseca vlada u sklopu nove sigurnosne strategije obećala "povećati postojeći kapacitet skloništa za 100 posto" te "podići razinu javne svijesti i pripravnosti".
Ministar unutarnjih poslova Matus Sutaj Estok prilikom najave revizije u svibnju prošle godine kritizirao je katastrofalno stanje skloništa, spominjući "pljesnive zidove, razbijena vrata i zastarjelu ventilaciju".
Najavio je da bi do 2040. godine najmanje 30 posto Slovaka, odnosno oko 1.7 milijuna ljudi, trebalo imati pristup skloništima te je sugerirao da bi Europska unija mogla sufinancirati obnovu.
Slovačka, članica EU i NATO-a od 2004., od početka invazije trošila je dva posto BDP-a na obranu, u skladu sa smjernicama NATO-a. No, središnja banka očekuje da će ti izdaci ove godine pasti ispod ciljane razine, za što mnogi krive mjere štednje i nesuglasice unutar Ficove vladajuće koalicije oko potrošnje za obranu i pomoći Ukrajini.
Zbog nedostatka državnih sredstava, neki Slovaci odlučuju se na gradnju vlastitih skloništa "kako bi zaštitili svoje obitelji". Peter Bako, čija tvrtka NSA SR nudi rješenja od sigurnosnih soba za otprilike 7900 eura do podzemnih armiranobetonskih bunkera za 45.000 eura, rekao je za AFP da je potražnja "od 2022. rasla za oko 75 posto godišnje".
"Da je civilna zaštita u Slovačkoj na razini skandinavskih zemalja ili Švicarske, privatne tvrtke poput naše ne bi imale puno prostora na tržištu", dodao je. Iz ministarstva unutarnjih poslova za AFP su poručili da se privatna skloništa ne registriraju jer "ne postoji obveza prijave".
Većina stanovnika Nitre s kojima je AFP razgovarao nije imala pojma gdje se nalazi njima najbliže sklonište. "Nisam se baš bavila time", rekla je umirovljena liječnica Zuzana Nurgasova. Slično razmišlja i Vladimir Popelka, umirovljeni sveučilišni profesor, koji je kazao da se nikada nije osjećao toliko ugroženim "da bi tražio mjesto za skrivanje".