DANKO Končar pokorio je svijet. Nadmudrio je svakakve likove, od ruskih oligarha, preko židovskih lovatora do afričkih rudara. Smuljao je muljatore, prevario prevarante, ogulio gulikože. A onda stigao u Hrvatsku. Kao guska na Božićnu gozbu.
To je zemlja iz koje se otisnuo u bijeli svijet. To je zemlja u kojoj je sedam godina robijao zbog gospodarskog kriminala. To je zemlja koja je u dva navrata oglodana do kostiju i koja jedva čeka takve kao što je on: svježe ulagače sa svježim milijardama. Još bolje, naivce sa svježim milijardama.
Dobri Hrvati isisali krv
Priča o tome kako je Vinka Cetinski sa svojim partnerom Dragom Radolovićem opelješila Danka Končara za nekoliko desetaka milijuna eura u poslovima s nekretninama u Istri zvučala bi kao još jedna storija o bedaku iz dijaspore koji je poželio uložiti u svoju Hrvatsku da bi mu onda zauzvrat dobri Hrvati isisali krv. Da se ne radi o Danku Končaru. Pa kako baš on može biti naivan?
On koji je radio s afričkim rudnicima i ruskim milijarderima. On koji je uspio preživjeti na tržištima trećeg svijeta. On koji se obogatio na vjerojatno najprljavijem poslu na svijetu. On koji je još u socijalizmu naučio kako se mulja. Pa zar je moguće da je baš on od svih ljudi došao u Hrvatsku kao ovca na klanje?
A stigao je s aurom misterioznog milijardera. Proglasilo ga se najbogatijim Hrvatom na svijetu, a da nitko zapravo nije bio siguran kako je on sve te milijarde zaradio. Što je opet bilo tako tipično hrvatski.
Tko je tu predator?
Najviše se pisalo o robijanju zbog kriminala u Jugoslaviji, a nešto kasnije o rudnicima kroma, ruskim partnerima, židovskim lobijima i tko zna čemu sve još. Uglavnom, teška magla. U medijima se, pak, stekao dojam da je Končar ustvari stigao u Hrvatsku kao predator: ugrabiti hrvatska brodogradilišta, pokupovati medije, zavladati nekretninama i ukratko, kupiti sve ono što još valja jer, naravno, lova nije problem.
A sad, nakon privođenja Vinke Cetinski ispada naivac. Preveslala ga mama slavnog pjevača. S poznatim brokerom ubirala je milijune napuhavajući cijene nekretnina. Govori se o 30 milijuna kuna. Jedna žena smuljala muljatora Končara za pet milijuna eura. Njegovim novcem, kako sad kaže Končar, nije kupila jedan, nego dva terena poplavljena jezerom.
Nekoliko naivnih, "končarevskih" pitanja
Dođe vam žao "mušterije". A još više vam dođe da postavite nekoliko naivnih, onako "končarevskih" pitanja. Prvo, kakav to biznismen dolazi u ovakvu Hrvatsku, oglodanu do kostiju i premreženu korupcijom i kriminalom, i predaje milijune Vinki Cetinski? Mogao se raspitati o kakvoj se ženi radi. Ili je upravo njezina biografija bila razlog zbog kojeg joj je mirne duše povjerio svoje milijune? Stažiranje u Fondu za privatizaciju zvučalo bi kao dobra preporuka svakom muljatoru.
Drugo, kako je takav naivac - ako je doista riječ o naivcu - preživio sve one godine s Rusima, Izraelcima, Afrikancima i tko zna kakvim sve "igračima", pa se pored svih njih još uspio i obogatiti? Nije vrag da se pod ove stare dane smekšao, da su nemilosrdnoj "ajkuli" otpali zubi.
Treće, ako je Končar zaista naivac i ako je zaista takav pošten i dobronamjeran preživio na Zapadu, znači li to da je kapitalizam koji vlada izvan granica Hrvatske zapravo humanitarna kategorija, rezervirana za časne sestre i smotane ulagače? Da, to sigurno.
Posrnuo na brodogradilištima, medijima...
Priča oko Danka Končara još je uzbudljivija ako se spomene njegov propali posao s brodogradilištima. Još dok je Damir Polančec bio u Vladi, Končar se javio s ponudom za neke škverove, ali je odustao kad su se nakon ministrova odlaska u zatvor promijenili uvjeti natječaja.
Pisalo se i kako je njegovu lovu nanjušio i Nino Pavić, koji je navodno izrazio želju da Končar spasi njegovo posrnulo medijsko carstvo, ali je nakon nekoliko demantija priča umrla, a Končar - naizgled neambiciozno - kupio pola vlasništva u polumrtvom Glasu Istre.
Prvo Hypo, sad Končar
Mnogi su se, dakle, htjeli ogrebati za njegovu lovu, a samo je Vinka Cetinski uspjela. Ona je skužila kako smuljati muljatora. Zvuči nevjerojatno. Čak pomalo i smiješno. Zapravo, urnebesno smiješno.
A još je "smiješnije" to što je taj isti naivni Končar uložio svoje famozne milijune u famozni projekt Barbariga koji se spominje u sudskom spisu protiv bivših čelnika Hypo banke u Austriji. Iz kreditnih plasmana teških 80 milijuna eura preko tog projekta navodno je nestalo, odnosno ukradeno, oko 30 milijuna. Pa kud' će suza, neg' na oko.
Je li Končar onda i tu ispao naivac? Hoće li se sad žaliti da su ga iskoristili za iznimno dubiozan projekt kako bi zataškali tragove?
Tko je ovca, tko grabežljivac?
Uglavnom, najbogatiji Hrvat mogao bi uskoro - poput mnogih drugih Hrvata - zažaliti za krasnim danima socijalizma kad se moglo dobiti 12 godina zatvora zbog onoga što se iz ove perspektive čini kao smiješan zločin: uzimanja nekoliko desetaka tisuća njemačkih maraka provizije. Toliko, se danas dobiva za ratni zločin.
Nas, međutim, zanima odgovor na ključno pitanje: tko je tu ovca, a tko grabežljivac? Je li Končar došao opelješati Hrvatsku ili je Hrvatska odlučila opelješati njega? Ili je to ipak prenaivno pitanje čak i za naivca kao što je Končar...