VEĆ nekoliko mjeseci određeni europski dužnosnici preko usana bojažljivo prevrću jednu riječ za koju smatraju da je rješenje "svih problema" u eurozoni. Ta riječ je euroobveznice.
Barossovo spektakularno rješenje moglo bi biti spektakularno sramoćenje
Ideja je čitavo vrijeme ostajala u drugom planu iz više razloga. Prvi je taj da se do rješenja krize pokušavalo doći jednostavnijim razlozima, a drugi je još praktičnije prirode - gazda (čitaj Njemačka) za to ne želi ni čuti.
Međutim, šef Europske komisije Jose Manuel Barosso je procijenio da je ponovno došlo vrijemo da se ideja oživi, pa će danas "spektakularno" predstaviti tri varijante plana koji predviđaju uvođenje zajedničkih obveznica na razini eurozone. Problem je samo u tome što apsolutno ni jedna od tri verzije "spasa" nema nikakve šanse da bude prihvaćena, pa Barosso može očekivati samo to da će se danas spektakularno osramotiti. A evo i zašto.
Promjena Lisabonskog ugovora mogla bi potrajati godinama
Za početak valja napomenuti kako će euroobveznice biti predstavljene pod nazivom "stabilizacijske obveznice", a osnovna ideja koja stoji iza njih jest dijeljenje slabosti i snaga 17 zemalja eurozone.
Prva verzija plana predviđa totalno ukidanje nacionalnih i uvođenje euroobveznica. Sve postojeće nacionalne obveznice 17 zemalja eurozone konvertirale bi se u nove euroobveznice, a sve buduće također bi se izdavale kao kolektivne. Iako Komisija smatra da ova verzija nudi najbolje šanse za zaustavljanje epidemije dužničke krize, ona ima i najmanje šanse da prođe. Kao prvo, ona zahtjeva radikalnu promjenu Lisabonskog ugovora, kojeg moraju ratificirati sve članice EU, što je proces koji bi mogao potrajati nekoliko godina, a rješenje je potrebno odmah. Kao drugo, a ovaj će se razlog ponavljati, Njemačka na to nikad neće pristati.
Druga verzija predviđa samo djelomično pretvaranje nacionalnih obveznica u euroobveznice, na način da se odredi gornja granica, koja će vjerojatno biti postavljena na 60 posto BDP-a određene države, do koje bi se zemlja mogla zaduživati pomoću euroobveznica. Za svako zaduživanje iznad te granice jamčila bi samo ta država. Problemi su isti - izmjena Lisabonskog ugovora i Njemačka.
Ova verzija uopće nema smisla
Treća varijanta neće nužno odmah naići na političku rampu u vidu nužnosti izmjene Lisabonskog ugovora, ali je njen problem taj što je naprosto besmislena i ništa ne rješava. Ona predviđa da se samo mali dio nacionalnih obveznica zamijeni zajedničkim, ali te nove euroobveznice opet bi u najvećoj mjeri imale garancije zemalja koje ih izdaju, odnosno koje na temelju njih skupljaju novac. A takvu soluciju problema u principu već nudi Europski fond za financijsku stabilnost, pa ovakva inicijativa nema smisla osim kao nekakvo privremeno rješenje, koje tržište neće progutati.
Zašto bi itko želio da mu rastu kamate na kredit
U ovom trenutku samo od sebe se nameće pitanje zašto bi Europska komisija svoj trud i resurse išla ulagati u ovu inicijativu, kada je jasno da postoji najmanje šest zemalja koje je, gotovo sigurno, neće podržati. Riječ je o državama s najboljim AAA kreditnim rejtingom (Njemačka, Austrija, Finska, Francuska, Nizozemska i Luksemburg), koje bi pristankom na takvo nešto same sebe "upucale u nogu".
Zašto bi jedna Njemačka, kojoj su prinosi na svoje obveznice u ovoj krizi pali na najnižu razinu ikad, pristala da bude kreditni jamac za države koje su dokazale da nisu u stanju otplaćivati svoje kredite i uz to još sebi drastično povećala kamatu na sve buduće kredite? Isto vrijedi i za ostale članice elitnog društva AAA. Ukoliko Barosso smatra kako je odgovor "u znak dobre volje" onda je ili nepopravljivi optimist ili lud.
Finci sugeriraju mini uniju "dobrostojećih"
Finci, koji se već mjesecima protive svakoj vrsti "bailouta na slijepo" već su predložili svoju varijantu rješenja - povezivanje dobrostojećih zemalja u "mini uniju", a periferni gubitaši neka se snalaze kako znaju. Nastavi li Europska komisija forsirati priču o euroobveznicama unatoč otvorenom protivljenju Njemačke, Merkel bi mogla postati dovoljno iznervirana da zaista i počne razmišljati o finskom prijedlogu.
Merkel preliminarno odbacila ideju o velikoj intervenciji ECB-a
Valja spomenuti kako njemačka kancelarka nije odlučila čekati današnje Barossovo izlaganje kako bi rekla svoje mišljenje o njemu. "Ukoliko uopće ima smisla pričati o euroobveznicama, onda taj razgovor mora doći kao krajnje rješenje. Ne vidim smisao u tome da sada u punom jeku krize, kada postižemo svojevrsni napredak, pričamo o tome kao nekakvom rješenju", kazala je jučer pred udrugom njemačkih poslodavaca.
Merkel je u startu odmahnula rukom i na ono što će najvjerojatnije biti novi "briljantni" prijedlog Europske komisije - masovno štampanje novca i kupovinu obveznica od strane ECB-a. "Nema šanse da to uspije, barem ne dugoročno. Masovno kupovanje obveznica i štampanje novca od strane ECB-a bilo bi političko rješenje krize. Ljudima bi ubrzo postalo jasno da netko mora stati iza tog novca, a takav netko ne postoji", kazala je Merkel. Računica je jasna, trenutni dugovi bi se možda i sanirali, ali bi inflacija dosegla neviđene razine i euro bi vjerojatno postao smijurija od valute.
Instant rješenje ne postoji
"Potraga za čarobnim odgovorom koji će na brzinu riješiti krizu u eurozoni je uzaludna. Takvo rješenje ne postoji. Trebamo ići korak po korak i svatko mora preuzeti odgovornost za svoje postupke", zaključila je Merkel. Drugim riječima: "Gubitaši počnite štedjeti! Barosso, prestani se sramotiti!"