SPOMEN-PODRUČJE na Blajburškom polju, na kojem se desetljećima održava kontroverzna komemoracija koju je prošle godine zabranila austrijska vlada, uskoro bi moglo postati livada za ispašu stoke, objavile su Novosti u kolovozu. No, kako se čini, došlo je do preokreta.
Austrijske vlasti ne dopuštaju više misu, odnosno komemoraciju na Bleiburgu, i malo je vjerojatno da će se to ubuduće promijeniti. Stoga je upitno što će uopće Počasnom bleiburškom vodu veliki komad zemlje na Blajburškom polju, na kojemu se nalazi spomen-obilježje, ako se na njemu sredinom svibnja ne smiju masovno okupljati Hrvati.
Postojala je, međutim, opasnost da ta udruga ostane bez najvećeg dijela te parcele, čije je okrupnjavanje godinama financirala i hrvatska vlada. No, prije dva tjedna je na Kotarskom sudu u Klagenfurtu došlo do nagodbe između odvjetnika PBV-a i udovice Ilije Abramovića, koji je kupovao zemlju uime PBV-a i nije bio vlasnik, pa je njegova udovica, inače poslovno nesposobna, Elfried ne može naslijediti. A upravo su to nakon Abramovićeve smrti u kolovozu 2020. pokušali izvesti pravni zastupnici udovice i već su potpisali kupoprodajni ugovor s lokalnim mljekarom Franzom Skukom, piše Novi list.
"Dogovorena je nagodba da bi se izbjegao sudski postupak. To znači i da ćemo mi odustati od tužbe protiv Elfried Abramović. Druga strana je svjesna da bi izgubila jer sva dokumentacija ide nama u prilog. Razgovori će se nastaviti, ali nema nikakve sumnje da će to zemljište, za koje Ilija Abramović nije osobno izdvojio ni kune, i dalje biti u vlasništvu Počasnog bleiburškog voda.
Naravno, mi ćemo se brinuti za gospođu Abramović, to nam je uvijek bila namjera, i bez sudske odluke", rekao je jučer Milan Kovač, zamjenik predsjednika PBV-a.
Čvrsta zabilježba
Nedavno je u organizaciji ove u Austriji registrirane udruge održan u Zagrebu okrugli stol, na kojemu je odvjetnik PBV-a Andreas Horaček najavio sastanak 14. prosinca na sudu u Klagenfurtu i pritom opširno opisao taj prilično neobičan pravni spor.
Budući da je zemljište na Blajburškom polju u statusu poljoprivrednog, PBV ga, sukladno austrijskim zakonima, nije mogao kupovati, nego je to činio Abramović, koji je tamo živio i godinama obnašao najviše dužnosti u PBV-u. Abramović je kod javnog bilježnika potpisao dokument kodicil, prema kojemu nakon njegove smrti zemljište veličine tek nešto manje od 30 tisuća četvornih metara pripada PBV-u.
Odvjetnik ispričao što se događalo i kako je došlo do spora
"U ostavinskoj raspravi je udovica prvo izjavila da ne pretendira na to zemljište, ali kasnije je ona proglašena poslovno nesposobnom i dodijeljen joj je skrbnik da je pravno zastupa. Kodicil nije na sudu bio dovoljan dokaz vlasništva i u prosincu 2022. je donesena odluka da zemljište pripada Abramovićevoj udovici. Stupio sam u veljači ove godine u kontakt s njezinim odvjetnikom i kao razumno rješenje, s obzirom na zasluge pokojnika, ponudio Elfried Abramović 40 tisuća eura, kako se ne bismo upuštali u dugotrajan sudski postupak.
Ali u travnju sam doznao da je zemljište, osim memorijalnog dijela na kojem je spomen-obilježje, prodano Franzu Skuku, čiji posjed graniči s ovom zemljom. U zemljišne knjige, u kojima je kao vlasnik još upisan Abramović, unio sam zabilježbu da tu nekretninu nitko ne može opteretiti bez odobrenja Počasnog bleiburškog voda i ta je zabrana još na snazi. Skuk dosad i nije platio zemljište o kojem je kupoprodajni ugovor u dobroj vjeri sklopio s pravnim zastupnikom Elfried Abramović, protiv koje smo mi, temeljem kodicila, u srpnju podnijeli tužbu.
U veljači bi trebalo biti prvo sudsko ročište. Vjerujem ipak da će doći do brzog rješenja jer bi za nju siguran gubitak procesa značio plaćanje sudskih troškova, a ona novca nema. Što se Skuka tiče, on zna da bismo ga tužili čak i ako bi se uspio uknjižiti", ispričao odvjetnik Horaček na spomenutom okruglom stolu.
Trag novca
Iznio je sve detalje na kojima PBV zasniva pravo na zemljište koje je iznenadno postalo predmet spora.
"Nema tu nikakvih pravnih praznina, svakom bi sudu zaista teško bilo odlučiti da je Abramović bio vlasnik. Iz dokumentacije proizlazi da je Abramović isključivo bio povjerenik PBV-a. On nije ni dogovarao ni kupovao zemljište, to su radili članovi upravnog odbora PBV-a. Jedino je uplaćivao sredstva za tu namjenu koja su dolazila od donacija, ali i od hrvatske vlade.
Lako je pratiti trag novca u jednoj koruškoj banci, točno se vidi tko ga je uplaćivao. Osim toga, kad je 2010. netko iz PBV-a tužio Abramovića da je nehajno postupao s novcem, on je na policiji dao izjavu da je sav novac koji mu je bio stavljen na raspolaganje bio potrošen za kupnju zemljišta i postavljanje spomen-obilježja", rekao je Horaček.
Dakle, livada na kojoj su se po završetku Drugog svjetskog rata ulogorili pripadnici poražene vojske NDH i hrvatski civili prije nego što su ih Englezi izručili pobjedničkim komunistima, po svemu sudeći će ostati u vlasništvu PBV-a. Ali to se zemljište može vratiti u nekadašnju funkciju samo u slučaju nekih dramatičnih političkih promjena u Austriji.