21. rujna 1991., u jeku srpske agresije, dok hrvatske snage u cijeloj zemlji doživljavaju poraz za porazom "od višestruko brojnijeg i opremljenijeg neprijatelja", činilo se da su pripadnici protuzrakoplovne bitnice u malom mjestu Zečevo između Rogoznice i Vodica i jedan snimatelj-amater (Ivica Bilan), naoružani jednom "Iglom" i kamerom, zaustavili srpsko nadiranje od šibenskog do mosta između Iloka i Bačke Palanke.
Snimka koja je zaustavila nezaustavljivo srpsko nadiranje
U trenucima kada su hrvatski gradići i sela jedan za drugim padali pod okupaciju srpskih pobunjenika i JNA, a obruč oko Šibenika i Osijeka prijetio da onih "30 posto okupiranog teritorija" dođe na polovicu Hrvatske prepolovljene na moru, urlik euforije s ove legendarne snimke se neopravdano i neutemeljeno, ali svejedno euforično, pronio cijelom zemljom.
Mjesto na kojemu je dokazano srušen jedan avion, a simbolički Hrvatska izvojevala pobjedu u propagandnom ratu je dakle Zečevo, gdje se nalazilo uporište protuzrakoplovne obrane hrvatskih snaga u žestokoj bitci za Šibenik - dva protuzrakoplovna topa i nekoliko ručnih lansera.
Smije li se nakon 20 godina reći da je srušen jedan avion?
Nije nam bilo bitno što je nedvojbeno dokazano kako je bio oboren tek jedan od "obadva" mlazna lovca Jastreb, dok se za prvog na snimci misli kako je dim koji se vidi na početku snimke od njegovih ispaljenih raketa, zapravo dokaz kako su ga pogodili naši branitelji. Obadva su bili i ostali dogma i simbol, u koji se ne sumnja.
Ipak, nakon 20 godina i nebrojenih stručnih analiza snimaka može se reći kako se na prvi Jastreb koji se vidi na snimci, puca rafalom paljbom iz protuavionskog topa, ali dim koji se vidi nakon toga je od njegovih ispaljenih raketa, a ne pogotka u njega. Nadalje, laicima se kao nepobitan dokaz njegovog rušenja čini to što nakon pucnjave po njemu i dima, avion leti prema moru. Ali, kako stručnjaci objašnjavaju, to je standardna procedura udaljavanja od prijetnje, "manevar poniranja pravilnom putanjom", nakon čega taj avion nestaje s obzora u pravcu mora.
Oboreni i poginuli pilot JNA bio je Hrvat
Nasuprot tome, drugi avion je pogođen raketom, srušio se u more, nakon čega su na dnu pronađeni njegovi ostaci, kao i leš pilota. Šira javnost ne zna da je pilot aviona pogođen i oboren lakim prijenosnim raketnim sustavom "Igla", bio Hrvat iz Mostara koji se zvao Valter Juršić iz 240. lovačko-bombarderske avijacijske eskadrile. I zapovjednik svih JNA vazduhoplovaca u vrijeme njihovih zločinačkih napada na civilne ciljeve u Hrvatskoj bio je Hrvat Ante Jurjević iz Slavonskog Broda.
Tužan kraj čovjeka koji je vikao "Oba su pala": Poginuo je u minskom polju
Dok za ovom dvojicom teško da itko u Hrvatskoj žali, tragično je skončao junak ove priče, Filip Gaćina, koji se onako euforično derao na snimci. Po završetku rata zaposlio se kao pirotehničar. Poginuo je dan prije obljetnice "obadva", 19. rujna 1998. u razminiranju zaselka Narančići u zadarskom zaleđu.
Spomenimo i da je snimatelj Ivica Bilan, zaslužan što je snimka postala jedan od simbila hrvatske ratne pobjede, kazetu na kojoj su zabilježena "obadva" HTV-u ustupio bez naknade.
Iz knjige Bernarda Vuletića "PZO Dalmacije 1991-1992, prilozi":
"Postrojba PZO 113. brigade Šibenik postigla je fantastične rezultate u borbi s neprijateljskim zrakoplovima. Prema kazivanju sudionika i materijalnim dokazima u tih nekoliko dana "Rujanskog rata" od 16. do 22. rujna 1991.
Drugi laki topničko-raketni vod PZO iz sastava 113. brigade Šibenik oborio je zasigurno ove zrakoplove: dana 19. rujna 1991. oko 07:30 sati neprijateljski zrakoplov iz pravca mora ciljač Branko Viljac a s njim na oruđu su bili Žan Kožulić, Marko Pavlak, Domagoj Tintić i Saša Perić. Zrakoplov je srušen u Prokljansko jezero i pronađena je njegova olupina.
Goran Pauk i Ante Bilać kao ciljači na PZT 20/3 mm A3, bojno djeluju na neprijateljski zrakoplov koji je izravnim pogocima u osjetljivo mjesto eksplodirao u zraku i pao kod otoka Svilan.
Pored navedenih oborenih neprijateljskih zrakoplova postrojba bilježi 20 rujna 1991. svjetski poznate izravne pogotke dvaju neprijateljskih zrakoplova.
Točno podijeljena paljba postrojbe PZO na dva zrakoplova do tada nije viđena. Na prvi neprijateljski zrakoplov je djelovao ciljač s PZT 20/30mm A3 Goran Pauk, a na drugi strijelac-protuzrakoplovac Neven Livajić sa lprs S-2M.
Zrakoplov pogođen od Nevena Livajića je odmah i oboren i njegove ostatke su pripadnici postrojbe naknadno izvadili iz mora i to je ovjekovječio "Foto Ivo" iz Primoštena, dok je zrakoplov pogođen od strane Gorana Pauka obavijen crnim gustim dimom, s vidljivim gubljenjem visine i kursa, uspio preletjeti na područje koje je bilo pod nadzorom agresora, tako da materijalne dokaze o njegovom obaranju autor ove knjige nije pronašao.
Zbog izuzetnih uspjeha postrojbe PZO 113 brigade HV Šibenik, predsjednik RH dr. Franjo Tuđman izrekao je 18. lipnja 1992. pismenu pohvalu i to: vodu PZO "oba dva", topničkoj desetini 40 mm iz prve bitnice i topničkoj desetini 20 mm iz sastava 1 voda 1 brigade."