POTRESI U HRVATSKOJ

Stanovnik sela kod Petrinje tri tjedna od potresa: Jučer su nam donijeli prvi obrok

Slavko Končar iz Velikog Šušnjara Screenshot: RTL

U BANOVINI još uvijek ima ljudi koji žive u nehumanim uvjetima. Tako u nekim selima nema vode, u drugima se po kruh mora voziti više od pola sata, a neki su svoj prvi topli obrok pojeli tek jučer.

Jedno od najpogođenijih sela je Strašnik kod Petrinje. Tamošnjim mještanima nisu donijeli hranu. Posjetila ih je ekipa RTL-a.

"Kuhamo sebi, nitko nam nije ništa donio"

"To bi trebalo kao danas krenuti. E, sad, hoće li doći, vidjet ćemo", rekao je Nikola Starešinović.

Željko Salamut nada se da će danas dobiti topli obrok, a na tvrdnju da po hranu ljudi trebaju doći sami, zapitao se kako će to činiti stari i nemoćni.

"Ne znam. Morat će se organizirati nešto u selu", kazao je Salamut.

Neki su se već sami organizirali iako su im kuće pod crvenom oznakom. Jedna od njih je i Jelica Sanjić koja ima improviziranu kuhinju i siranu.

Jesu li im jučer donijeli topli obrok?

"Mi sebi kuhamo. Nije nitko ništa donio", rekla je Jelica.

Situacija u selu Veliki Šušnjar još je gora nego u Strašniku.

"Dobili smo samo konzerve koje su nam donijeli humanitarci"

"Crveni križ je bio jučer i donio nam prvi obrok", kazao je Slavko Končar te dodao da je to prvo jelo koji su dobili sve od potresa, "osim konzervi koje su im nosili humanitarci".

Prije potresa kruh se razvozio svaki dan. Ni tada u selu nije bilo trgovine, ali su radile one udaljene nekoliko kilometara. Sada za kilogram kruha treba voziti više od pola sata u jednom pravcu.

"Jučer su iz Crvenog križa donijeli i kruh. Nama kila kruha tri ili četiri dana bude", rekao je Lončar.

U još jednom selu u okolici Petrinje, Dumču, slavine su suhe. Obitelj Stupar danas je dobila svoju kućicu, ali se u njoj neće moći ni istuširati.

"Živimo u prastoljeću"

"Idemo kod kume, ona ima gore u Zagrebu pa odemo, okupamo se, operemo veš pa se vratimo", rekla je Štefica Stupar. U istoj je situaciji 30-ak domaćinstava koja su bila spojena na stari vodovod. Cijev je u potresu pukla, a otada nitko ne dolazi riješiti problem. Stoga Štefica pokupi kišnicu kojom zalijeva WC školjku.

"Treba se i kupati i prati veš i suđe i sve. Imamo vodu, dobili smo za piće, ali to se brzo potroši. Živimo u prastoljeću. Mislim da to nisu uvjeti ni za djecu ni za ljude", zaključio je njezin suprug Neven.

Pročitajte više