IAKO još nemamo detaljna istraživanja javnog mnijenja po izbornim jedinicama, sve se više naziru moguće projekcije rezultata parlamentarnih izbora 5. srpnja, a onda i mogući ishodi u pogledu buduće vlade i parlamentarne većine.
Bez obzira na to što su ostala skoro tri tjedna do održavanja izbora, teško je očekivati da će neki događaj jako utjecati na rezultate izbora, a izlaznost je faktor koji je ionako teško predvidjeti. Dosad objavljivane ankete uglavnom su zahvaćale Hrvatsku kao jednu izbornu jedinicu pa samim time iščitavanje postotaka može biti dosta varljivo.
Od pojedinih istraživanja puno važniji su trendovi
Kako bilo, ionako su kod anketa najvažniji trendovi. Prisjetimo se samo da je jako malo istraživanja javnog mnijenja uoči prvog kruga predsjedničkih izbora davalo prednost Milanoviću – on bi u anketama redovito završavao na drugom mjestu u obama krugovima, a na kraju je pobijedio i u prvom i u drugom krugu. Ono što se ipak moglo primijetiti jest neumoljivost trenda – dok je Milanović cijelo vrijeme lagano rastao, Grabar-Kitarović lagano je padala.
Također, za ovu se svrhu nije zgorega prisjetiti ni anketa prije izbora za Europski parlament u svibnju prošle godine – sva su istraživanja davala HDZ-u 5 ili čak 6 mandata, a na kraju ih je osvojio – 4. SDP-u pak nijedno istraživanje nije davalo više od 3 mandata, a završio je u egalu s HDZ-om po broju mandata. Treba napomenuti da je to trebalo biti i relativno lakše procijeniti jer je na tim izborima cijela Hrvatska jedna izborna jedinica. K tome, prije euroizbora i predsjedničkih izbora ni Suverenisti (1 mandat, cca 8%), ni Škoro (cca 24%, skoro ulazak u drugi krug) nisu bili baš rejting-efendije pa im je rezultat bio respektabilan.
Nema razloga da se "crni labud" ne pojavi i treći put
Poučeni tim iskustvima i spoznajama možemo pristupiti i ovim izborima. Ako su se HDZ-u dvaput dogodili "crni labudovi" (u redu, samo je jedan "priznat", veliki mag Robert Kopal ustvrdio je da drugi put, na predsjedničkim izborima, ipak nije bilo "crnog labuda"), nema razloga da se on i treći put ne pojavi. I, makar nikako nije riječ o istim izborima, ostaje jedna činjenica na političkom spektru koju je HDZ samo još više potaknuo, a ne oslabio – to su njegovi desni takmaci, prvenstveno "desnija desnica" okupljena oko Miroslava Škore, ali djelomično i Most koji se konačno jasno isprofilirao kao vrlo desna stranka, pogotovo s najnovijom akvizicijom, Ninom Raspudićem. Sama činjenica da se svi oni bore za desno biračko tijelo ne ide HDZ-u nikako na ruku – kako u samim brojkama tako potencijalno još i više u D'hondtovoj žetvi koja tu može biti nemilosrdna.
Lijevo-zelena koalicija i centristi manje će naštetiti Restartu negoli Škoro HDZ-u
Prema tome, vrlo je vjerojatno da će Restart koalicija okupljena oko SDP-a ni kriva ni dužna postati relativnim pobjednikom nadolazećih parlamentarnih izbora, a Davor Bernardić time prvi kandidat za mandatara buduće hrvatske vlade. Ima, međutim, i Restart, tj. SDP, svojeg konkurenta na ljevici, tj. među lijevim biračkim tijelom – to je lijevo-zelena koalicija okupljena prvenstveno oko platforme Možemo! čiji su se prvaci iskazali na municipalnoj razini kao dosljedna oporba Bandiću i HDZ-u u zagrebačkoj Skupštini. Pa ipak, iako u rastu, oni na tom dijelu političkog spektra ipak još ne stvaraju takvu gužvu i širinu kao što to rade Škorini na desnom polu, pa i manje "oduzimaju" SDP-u.
Centristi se pak guraju oko nekoliko mandata i pitanje je imaju li izgleda ući u parlament i ako da, nauštrb koga – ako više nauštrb Restarta, to je i dalje, prema svim anketama, manji postotak nego što su Škorini zagrebli u HDZ-ovo biračko tijelo. Valja se prisjetiti da je ta "desnija desnica" prije četiri godine bila praktički sva pod okriljem HDZ-a i njihova tadašnjeg novog vođe, "reformiranog europejca" Andreja Plenkovića – raskoli kreću tek kasnije. A i tada je HDZ jedva dobio te izbore – 61 mandat prema 54 SDP-ove koalicije, uz slabu izlaznost, nije tako glamurozan rezultat.
Vjerojatna raspodjela saborskih fotelja nakon izbora
Tako bi Restart koalicija mogla biti relativni pobjednik izbora s otprilike 58 do 64 mandata; HDZ bi mogao osvojiti 49 do 56 mandata; Škorin Domovinski pokret između 15 i 20 mandata (u slavonskim izbornim jedinicama mnogo bi uzeo HDZ-u); Most između 2 i 5 mandata (osim dalmatinskih izbornih jedinica, imaju šanse vjerojatno i u II. gdje je kandidat spomenuti Raspudić); lijevo-zelena koalicija također između 2 i 5 mandata (u I. jedinici sigurno, u VIII. vjerojatno, a vrlo moguće i u drugim "zagrebačkim" jedinicama, naročito u VII. ili VI.); Čačić osvaja mandat u III. izbornoj jedinici, a čak i HNS možda osvoji mandat ili dva u III. ili IV. izbornoj jedinici (neki dan su tamo ušli u savez s popularnim osječkim gradonačelnikom Vrkićem); koalicija Stranke s imenom i prezimenom i Pametnog može dobiti mandat ili dva (u I., VI., VII. ili X. izbornoj jedinici), a ne treba isključiti ni mogući ulazak s mandatom ili dva još nekih opcija za koje su šanse ipak manje, ali ipak postojeće, poput npr. Bandićeve stranke, HDSSB-a, Živog zida i sl. Tu su, naravno, i manjine sa svojih standardnih 8 zastupnika, od kojih su 3 po svoj prilici SDSS-ova.
Ovo su četiri scenarija po redu vjerojatnosti
Sve nas to upućuje na moguće ishode u pogledu buduće vlade i parlamentarne većine. Navodim četiri mogućnosti, s nekim podvarijantama, po redu vjerojatnosti:
1.) Restartova vlada s mandatarom Davorom Bernardićem uz podršku u parlamentu lijevo-zelene koalicije, Čačića, možda HNS-a, koalicije Stranke s imenom i prezimenom i Pametnog te manjina. Uz možda i pokoji "leteći" mandat to može biti famozna brojka od minimalno 76 ruku.
2.) Vlada HDZ-a i Škorina Domovinskog pokreta, uz eventualnu podršku u parlamentu pokojeg "letećeg" mandata i dijela manjina. Iako bi vjerojatno teško zajedno imali 76 mandata, pokoji mandat sa strane od navedenih lako bi ih mogao dogurati do potrebne brojke, ali tu tek slijede problemi i podvarijante:
2a) Plenković kao mandatar – s obzirom na to da Škorini ljudi izričito i sve jasnije tvrde da bi išli s HDZ-om, ali da im je neprihvatljiv Plenković kao premijer, vrlo je moguće da bi HDZ-ovo čvrsto i logično inzistiranje na Plenkoviću kao mandataru bilo poticaj za "žetoniziranje" dijela Škorinih ljudi, tj. njihov rascjep oko tog pitanja. Kada bi se to dogodilo, vjerojatno bi i sitni, "leteći" mandati pritrčali Plenkoviću, a onda vrlo vjerojatno i kompletni manjinski zastupnici.
2b) Plenković nije mandatar – pitanje je bi li to HDZ dopustio manjem koalicijskom partneru ovaj put kad su se već jednom opekli s Timom Oreškovićem. No, u tom bi slučaju Škorini ljudi ostali kompaktni, a mogli bi privoljeti i dio "letećih", ali i dio manjina (sigurno bez SDSS-a, vjerojatno bez Radina, ali vrlo moguće s Kajtazijem i predstavnicima Čeha, Mađara i Albanaca). U ovom slučaju ne treba isključiti ni opciju da Most opet, treći put, podrži HDZ. Jer, triput je triput, a i treći je predsjednik HDZ-a. Zašto ne? Petrov nije ovaj put čak ništa ni ovjeravao.
3.) Nitko ne uspijeva u više pokušaja sastaviti većinu i nužni su novi izbori. Ova je opcija, bez obzira na to što će svakome biti jako, jako teško doći do 76 ruku, ipak malo vjerojatna jer će pritisci da se vlada kako god što prije sastavi biti vrlo veliki, kako zbog mogućeg drugog vala koronavirusa i prateće krize na svim poljima tako i zbog popratne famozne političke stabilnosti.
4.) Koalicija HDZ-a i SDP-a – vrlo malo vjerojatno, za to postoji samo statistička vjerojatnost, ali u slučaju scenarija pod 3.) mogućnost toga se ipak malo povećava. Zašto je pak sada vrlo malo vjerojatna "velika koalicija", za to odgovore trebamo pronaći u identitetu i nasljeđu tih političkih stranaka te sličnim slučajevima u nekim drugim europskim zemljama gdje lijevi i desni centar nikad nisu koalirali, iako je za to bilo sasvim izvjesnih prilika (primjer Španjolske zadnjih godina).
Kako bilo, čekaju nas zanimljiva vremena, što vrlo vjerojatno ne znači ništa dobro. A ni famozna "politička stabilnost", koja će zasigurno uskoro opet biti aktualna mantra, ne garantira, po svoj prilici, ni stabilnost ni sigurnost.