Negativne posljedice za zdravlje povezane sa stakleničkim plinovima, zagađivačima zraka i toksičnim kemikalijama koje proizlaze iz proizvodnje i korištenja plastike u svijetu bi se mogle udvostručiti do 2040., otkrilo je istraživanje. Istraživanje, objavljeno u časopisu Lancet Planetary Health, identificiralo je negativne posljedice za zdravlje povezane sa svakom fazom životnog ciklusa plastike: od vađenja fosilnih goriva i proizvodnje materijala do njihovog odlaganja u okoliš.
Posljedice uključuju respiratorne bolesti, rak, zdravstvene učinke povezane s globalnim zatopljenjem i druge ozbiljne bolesti. Tim istraživača predvođen znanstvenicima s londonskog sveučilišta LSHTM te sveučilišta Toulouse i Exeter koristio je modeliranje kako bi usporedio nekoliko različitih scenarija buduće proizvodnje plastike, potrošnje i gospodarenja otpadom u razdoblju između 2016. i 2040.
Ako se ništa ne promijeni, njihova otkrića upućuju na to da bi se negativni zdravstveni učinci od plastike mogli udvostručiti. Emisije stakleničkih plinova i s njima povezano globalno zatopljenje bi se u tom slučaju odnosilo na 40 posto tih zdravstvenih poteškoća, prema modeliranju.
Onečišćenje zraka, uglavnom zbog procesa proizvodnje plastike, činilo bi 32 posto, a učinak toksičnih kemikalija puštenih u okoliš 27 posto. Manje od jedan posto bi se se odnosilo na smanjenu dostupnost vode, učinke na ozonski omotač i povećano ionizirajuće zračenje.
Istraživači kažu da je riječ o prvoj takvoj studiji koja procjenjuje broj izgubljenih godina zdravog života zbog plastike u svijetu. Bez promjene sadašnjeg sustava, godišnje zdravstvene posljedice bi mogle broj izgubljenih godina s 2,1 milijuna 2016. povećati na 4,5 milijuna 2040., odnosno više nego udvostručiti.
Poduzimanje koraka kako bi se povećalo prikupljanje plastičnog otpada ili reciklaža, prema istraživanju ne bi imalo većih učinaka na smanjenje zdravstvenih poteškoća u svijetu.
Međutim, modeliranje je pokazalo da bi kombinacija mjera u cjelovitoj izmjeni sustava, koja bi uključivala i ograničenje proizvodnje, mogla smanjiti zdravstvene poteškoće prouzročene plastikom za 43 posto 2040. u usporedbi sa situacijom u kojoj se ništa ne bi mijenjalo.
Megan Deeney, autorica studije s LSHTM-a, kazala je: "Često se krivica prebacuje na nas kao pojedinačne potrošače plastike ne bismo li mi riješili problem, no premda svi imamo važnu ulogu u smanjenju korištenja plastike, naša analiza pokazuje da je potrebna sustavna promjena 'od kolijevke do groba' u proizvodnji, uporabi i odlaganju plastike".