Unatoč tomu što su je njezini kritičari u početku opisivali kao "nijemu lutku", Indira Gandhi na vlasti se uspješno održala od 1966. do 1977. te ponovno od 1980. do 1984 godine.
"Prošla je kroz razne faze, od lijevog populizma krajem 60-ih koji je kulminirao njezinom politikom garbi hatoa ili iskorijeniti siromaštvo do strašne paranoične faze u kojoj je u zemlji uvela izvanredno stanje", ocjenjuje politički analitičar Praful Bidwai.
Kao uvjereni socijalist, Indira je ukinule privilegije u kojima su uživali maharadže ocijenivši ih staromodnima. No, nakon što je ponovno izabrana na mjesto premijerke 1971. iznenađuje svijet uvođenjem izvanrednog stanja, zatvaranjem protivnika i cenzurom tiska.
Prema mišljenju profesorice političkih znanosti na Sveučilištu u New Delhiju Madhumite Roy, u tom je razdoblju Gandhi previše koristila silu - ne samo u razdoblju izvanrednog stanja već i kasnije, nastojeći se nositi sa separatističkim težnjama sikha u Punjabu.
Godine 1977. saziva nove izbore, na kojima gubi, ali nakon tri godine ponovno je izabrana na premijersku dužnost koju u tom mandatu obavlja na manje autoritaran način.
"Unatoč odluci o uvođenju izvanrednog stanja Indira Gandhi ostala je popularna i omiljena u indijskom narodu. Ljudi je se sjećaju kao odlučne čelnice odane temeljnoj ideji dobrobiti naroda", smatra Roy.
U razdoblju između 1967. i 1978. uvodi "zelenu revoluciju" zahvaljujući kojoj Indija počinje proizvoditi dovoljnu količinu hrane za vlastite potrebe. Pozitivno ocjenjujući njezine korake za spas poljoprivrede, ekonomisti skreću pozornost i na neke druge poteze. Gandhi je nacionalizirala 14 velikih indijskih banaka, povećala kontrolu na izvoz i pojačala carinsku kontrolu. U vanjskoj je politici nastavila očevu politku miroljubive koegzistencije i nesvrstanosti.
Mnogi joj se danas dive zbog odvažnosti kada je riječ o potezima što ih je povukla u vanjskoj politici, posebno protivljenju Sjedinjenim Državama 1971. i vojnom podupiranju istočnog Bengala (budućeg Bangladeša) koji se želio odvojiti od Pakistana, unatoč suprotnom američkom stajalištu.
Ubili su je 31. listopada 1984. godine, u vrtu rezidencije, dvojica njezinih tjelohranitelja sikha. Pogođena je sa 16 metaka. Četiri mjeseca prije toga, Gandhi je indijskim trupama naredila napad na Zlatni hram u Punjabu kao bi skršila otpor militantnih sikha koji su se borili za osnivanje neovisne države. U krvavom pokolju ubijeno je oko 3.000 sikha.
Na mjesto premijera naslijedio ju je sin Rajiv koji 1991. također pogiba u atentatu što ga je počinila pripadnica tamilskih pobunjenika. Njegova supruga Sonia, talijanskog podrijetla, također politički angažirana i njihova djeca i danas nose teret velike indijske političke dinastije.