Iskaz svjedoka B-050 i drugog je dana, kada ga je protuispitivao optuženi Milošević, uglavnom davan na zatvorenoj sjednici.
U kratkim intervalima otvorenim za javnost, B-050 je rekao da je Franko Simatović Frenki iz SDB-a Srbije već u travnju 1991. u Kninu rukovodio "prvobitnom mobilizacijom policije Krajine".
Također je kazao da je osim Simatovića u Kninu često viđao i Jovicu Stanišića, načelnika SDB-a MUP-a Srbije i jednog od najbližih Miloševićevih suradnika. "Stanišić je više puta rekao da se vidio sa šefom, misleći na Miloševića", kazao je svjedok.
B-050 je rekao da kao zapovjednik voda policije pet mjeseci proveo u kampu za obuku specijalnih snaga, gdje je i sam postao instruktor. Kamp za obuku kninskih specijalaca u Golubiću vodio je kontroverzni Dragan Vasiljković, "kapetan Dragan", također povezan sa SDB-om.
Milošević je u protuispitivanju neizravno potvrdio angažiranje SDB Srbije u Kninu 1991. pitajući svjedoka "je li vam Frenki ikada naredio da počinite neki zločin", što je svjedok negirao. Osnovna ideja te stručne obuke bila je "da se brani svoja zemlja i svoj narod", ustvrdio je Milošević a B-050 potvrdio.
B-1701 SVJEDOČIO O POKOLJU U KOJEM JE PREŽIVIO STRIJELJANJE
U nastavku suđenja optužba je umjesto najavljenih očevidaca zločina iz Škabrnje, Baćina i Dalja, uvela zaštićenog svjedoka B-1701 koji je govorio o pokolju koji su srpske snage počinile u svibnju 1992. u selu Glogova, u općini Bratunac, u istočnoj BiH.
Usporedo s dovršavanjem hrvatskog dijela dokaznog postupka na suđenju Miloševiću, tužiteljstvo postupno izvodi svjedoke iz BiH.
B-1701, koji je za sebe rekao da je "nepismen čovjek i šumski radnik", unio je u hašku sudnicu užase bosanskog rata u kojem je ubijeno više od 200.000 ljudi.
Govoreći vidno potresen i uzbuđen, te često kroz suze, evocirao je pohod srpskih snaga na njegovo muslimansko selo u kojem je pobijeno oko 70 ljudi a on sam je slučajno preživio strijeljanje.
Selo je dva dana prije napada opkoljeno tenkovima, oklopnim transporterima i vojnicima u odorama JNA i šajkačama, a od Muslimana je traženo da predaju svoje lovačko oružje. U jutro 9. svibnja krenuo je napad, a srpske snage su počele paliti kuće po selu. Svjedok je ispričao kako su vojnici maskiranih lica u središtu sela okupili mještane od koji nitko nije bio naoružan i nije pružao otpor. Potom su hicima iz pištolja strijeljali više ljudi, među kojima i dvojicu u invalidskim kolicima.
Svjedok je rekao da je likvidacijama zapovijedao čovjek po imenu Miroslav Deronjić te da se u njima isticala i jedna žena bez maske.
U skupini 26 mještana svjedok je u dva navrata prenosio leševe do obližnje rijeke u koju su bacani. Nakon toga vojnici su i njih postrojili uz obalu rijeke i počeli strijeljati. Svjedok je, prema iskazu, neozlijeđen pao u vodu gdje se pokriven leševima satima krio sve dok vojnici nisu napustili selo.
B-1701 je rekao da je selo spaljeno i porušeno te da su ubijena 72 mještana, te da on "smatra da je i sam ubijen".
Prema navodima iz Miloševićeve otpužnice za genocid, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine u BiH u selu Glogova ubijeno oko 60 ljudi.
U protuispitivanju Milošević je nastojao zbuniti svjedoka pitanjima poput "jesti li vi sami brojali leševe?", kao i nepodudarnostima iz izjave koju je svjedok dao Državnoj komisiji za utvrđivanje žrtava BiH 1995. i izjave tužiteljima ICTY-a iz 2002.
B-1701 je prvotno odbio odgovarati Miloševiću na pitanja, ali mu je sudac Richard May objasnio kako optuženi ima na to pravo i zamolio ga da omogući protuispitivanje, koje se nastavlja sutra.