Foto: Index
PRETILI NE VIDE DA SU PRETILI
Koliko je ozbiljan problem pretilosti, posebno pretilosti djece u svijetu? Posljednjih godina sve se više govori o tome da je to prava epidemija. Kakve su tu brojke i trendovi?
Pretilost djece danas je jedan je od najvećih problema u svijetu. U Velikoj Britaniji udio pretile djece kreće se između 15 i 20 posto, a u SAD-u je veći od 30 posto. U razvijenim zemljama češća je u populaciji nižeg socioekonomskog statusa. S druge strane u Južnoafričkoj Republici ona je više problem visokog društva jer se ondje doživljava kao znak zdravlja. No to je zapravo univerzalan sindrom. Čak i u Velikoj Britaniji roditelji pretile djece, koji su i sami najčešće pretili, višak težine ne doživljavaju kao problem. Jedna studija, provedena početkom ovog stoljeća u Plymouthu, pokazala je da preko 75% pretilih roditelja pretile djece ne smatra da oni ili njihova djeca imaju problema s težinom. To je jedan od razloga zbog kojeg je teško provoditi inicijative za suzbijanje prekomjerne težine.
PRETILOST JE BOLEST
Kako u tom kontekstu vidite novije televizijske serijale za djecu i odrasle, reklamne kampanje proizvođača hrane, ali i modnih kuća koje sve otvorenije promiču nove standarde ljepote, primjerice tako što reklamiraju odjeću veličine plus, čak i za djecu? To uključuje i otvoreno propagiranje koncepta 'debelo je lijepo'. Rat protiv promicanja pretjerane mršavosti, anoreksije i bulimije na modnim pistama već je urodio nekim rezultatima. Predstoji li nam sada rat protiv promicanja debljine kao nečega što je novi standard normalnog, a opasnije je za zdravlje velikih masa ljudi?
To samo pokazuje složenost ove bolesti i borbe protiv nje. Nema sumnje da je pretilost bolest. To je bolest životnog stila, no ipak je bolest. Vrlo je važno osigurati da društvo shvati da pretilost nije dobra stvar. Ponekad to nije problem prezentacije samo na televiziji ili u reklamama, već čak i u jeziku. Primjerice, u kraju iz kojeg ja dolazim u središnjim dijelovima Engleske, pretilo dijete često se naziva 'bonny baby', što znači da je sretno i debelo. To bi trebalo značiti da je to dobro. Naravno, to dolazi iz vremena kada su djeca češće bila pothranjena nego debela. To je tako bilo još nakon II. svjetskog rata. No to se i danas nastavlja. Prije Brexita naše su vlasti najavljivale da će uvesti poreze na zaslađena pića. Međutim taj se ton nakon referenduma značajno razvodnio. Sada će kompanije dobrovoljno, a ne obavezno smanjivati udio šećera. U prodaji hrane koja uzrokuje pretilost vrti se golem novac. U Meksiku je Coca Cola jeftinija od flaširane vode, a slično je i s hranom. Ondje znaju čak raditi kašice od McDonald'sa jer je nevjerojatno jeftin. Stoga majke kupuju burgere po dolar, pretvaraju ih u kašice i njima hrane djecu. Njihov sastav nije naročito nezdrav, no problem nastaje kada se njima redovno hranite. Modna industrija pak reagira na potražnju na tržištu. Ako je 70 posto populacije debelo ili pretilo, a oni žele prodavati odjeću, morat će naći odgovarajuće plus modele i plasirati reklame. Na taj način nastaje začarani krug. Stoga je situacija uistinu teška. Teško je također ljudima reći da imaju problem. Ako nekom roditelju pošaljete pismo u kojem ga upozoravate da mu je dijete pretilo i preporučite mu što da radi, on će to doživjeti kao da ga optužujete da je loš roditelj.
Dio ove priče o upozoravanju na debljinu također je u razdiobi debljine. Naime, nije važno samo koliko kilograma imate već i gdje se one nalaze na tijelu. Kod odraslih je najveći problem debljina u struku, odnosno tzv. abdominalna masnoća. Indeks tjelesne težine to ne mjeri pa bi ga trebalo kombinirati s mjerama opsega struka.
Konačno trebamo biti svjesni da se dječja pretilost nastavlja u mladosti i u zrelosti. Kada imate mladu odraslu osobu koja je pretila od djetinjstva, već je prekasno. S tim problemom trebalo se pozabaviti još u djetinjstvu.
LJUBAVNA AFERA S HRVATSKOM
U Dubrovniku ste rekli da vaša ljubavna afera s Hrvatskom traje već neko vrijeme. Surađivali ste s brojnim hrvatskim znanstvenicima. Neka vaša istraživanja Croatian Islands Birth Study (CRIBS) provedena su na hrvatskim otocima. Zašto i koji su zaključci?
U tim istraživanjima surađivao sam sa znanstvenicima s Instituta za antropologiju u Zagrebu. Na njemu rade neki od vodećih hrvatskih i svjetskih znanstvenika. U tom je smislu Hrvatska postala svojevrstan centar za istraživanja kakva mi radimo. Naime, tu je proveden niz genetskih istraživanja koje je vodio Pavao Rudan. Provedene su i nutricionističke studije. Tako da dosta znamo o ljudima na dalmatinskim otocima kao što su Hvar, Brač, Vis i sl. Znamo također da se otočani tradicionalno hrane mediteranskom hranom koja se smatra zdravom. No to se postupno mijenja. Prodiru utjecaji s kopna pa će biti zanimljivo pratiti kako će se javljati tzv. metabolički sindrom. Za otočane znamo gdje žive, gdje su im se rodila djeca, većina je u Splitu i sl. Tako ćemo moći stvoriti mrežu i pratiti oko 700 majki. Slijedit ćemo te žene i njihovu djecu kroz nekoliko narednih godina. Do sada nam se priključilo 70-ak žena. Prije mjesec dana rodilo nam se i prvo dijete, a u narednih nekoliko godina nastavit ćemo raditi na tome.