´Djecu ponoći´ - bogatu sagu o djeci rođenoj u ponoć kad je Indija postala neovisna - književni su kritičari proglasili remek-djelom i dodijelili joj 1981. uglednu britansku nagradu Booker.
Sažimanje takvog epskog književnog djela za kazališne daske bilo je samo po sebi veliki pothvat.
´Trebale su godine da se cijela stvar iskristalizira´, izjavio je Rushdie prigodom druženja s kazališnom publikom uoči premijere kazališne skupine Royal Shakespeare Company u Barbicanu.
Za književnika koji je naviknut na samoću pisanja, žamor gomile i miris šminke pokazali su se neodoljivima. ´Moram se vratiti pisanju i završiti roman koji sam stavio na stranu kad smo počeli s probama. Ali nakon toga, privlači me ideja pisanja izvornog kazališnog komada, a ne samo adaptacija djela´, rekao je on.
Čvrsto stisnutih palčeva prije premijere, Rushdie se tijekom izvedbe pridružio publici i grupi kazališnih kritičara. Takvo javno pokazivanje bilo bi nezamislivo prije deset godina.
Međutim, u četvrtak nakon prve večernje izvedbe, kazališni kritičari nisu bili tako velikodušni kao njihovi književni kolege.
´Adaptiranje epskog djela Salmana Rushdieja za pozornicu je poput kroćenja velike nemani lasom´, zaključio je list The Guardian. Prema The Independentu ´produkciji nedostaje pravog dramatičnog dinamizma´. The Daily Telegraph tvrdi: ´Ne možete ni u jednom trenutku zaboraviti da gledate knjigu, a ne predstavu. Na pozornici, Rushdiejev ep djeluje sapeto i umanjeno´.
Nakon svoje londonske sezone, predstava seli u SAD, gdje će se prikazivati u Ann Arboru u Michiganu, a zatim u New Yorku.
´Još radimo na mogućnosti da s predstavom odemo u Indiju, što bih jako želio učiniti. U idealnom slučaju, želio bih da predstavu prikažemo u četiri velika grada - Delhiju, Madrasu, Bombayu i Calcutti´, rekao je autor.