Ovoga tjedna Bliski se istok sasvim približio sveopćem ratu.
U prošlih sedam dana ubijen je vođa Hezbolaha Hassan Nasrallah, Izrael je pokrenuo invaziju na Libanon, a Iran je ispalio gotovo 200 balističkih projektila na mete diljem Izraela. Zapadne i regionalne sile pozivale su na smirivanje sukoba. Vijeće sigurnosti UN-a pozvalo je na „momentalni prekid” neprijateljstava, a skupina zemalja G7 apelirala je na suzdržanost.
Međutim, dosad su ti napori bili neuspješni i Bliski istok je bliže sveopćem ratu nego ikad prije.
BBC donosi pregled događaja prošlog tjedna.
Dok je sunce zalazilo nad Bejrutom 27. rujna, južnim dijelom grada odjeknuo je niz velikih eksplozija. Pogođeno je nekoliko stambenih zgrada, nastao je ogroman krater. Oblaci prašine i krhotina ispunili su horizont, što je bilo vidljivo iz cijelog libanonskog glavnog grada.
U napadu usmjerenom na podzemni bunker ubijen je vođa Hezbolaha Hassan Nasrallah. Nasrallah godinama nije viđen u javnosti jer je strahovao da će ga Izrael ubiti. Njegovom smrću okončan je tjedan pojačanih izraelskih napada na Hezbolah u kojima je poginulo više od 500 ljudi. Tjedan prije toga, serija eksplozija walkie-talkieja i pagera, koje su koristili pripadnici Hezbolaha, usmrtila je 32 osobe, a više od 3000 je ozlijeđeno.
Nasrallahova smrt izbrisala je sve nade u smirivanje, koje se samo nekoliko sati ranije činilo mogućim.
O američkom prijedlogu za 21-dnevni prekid vatre raspravljalo se na marginama Opće skupštine Ujedinjenih naroda (UN) u New Yorku. Izraelski veleposlanik pri UN-u Danny Danon čak je rekao da je njegova zemlja „otvorena za ideje”. Ali nekoliko sati nakon napada, izraelski premijer Benjamin Netanyahu vraćao se kući iz UN-a i nestale su sve nade u diplomatsko rješenje.
Tri dana kasnije, izraelske snage ušle su u Libanon, označivši početak kopnene invazije. Izraelske obrambene snage (IDF) najavile su da će njihove operacije biti „ograničene i ciljane”. Dosadašnje borbe nagnale su gotovo 1,2 milijuna ljudi na bijeg iz svojih domova. Najmanje osam izraelskih vojnika je ubijeno.
Izrael kaže da je cilj operacije onemogućiti Hezbolaha da lansira rakete i bespilotne letjelice preko granice – što je činio gotovo svakodnevno otkako je Hamas, njegov palestinski saveznik, pokrenuo smrtonosni napad na južni Izrael prije gotovo godinu dana.
Sada izraelske trupe vode rat na dva fronta istovremeno: Gaza i Libanon. To se nije dogodilo desetljećima.
Posljednji rat između Izraela i Hezbollaha iz 2006. godine završio je neuvjerljivo Rezolucijom 1701 UN-a, koja je predviđala povlačenje Hezbolaha iz južnog Libanona. To se nikada nije dogodilo, a uz iransku potporu Hezbolah je samo ojačao.
Izrael nije rekao da želi u potpunosti ukloniti Hezbolah iz libanonske političke svakodnevice (kao što je učinio s Hamasom u Gazi), ali unatoč najavama da je ovo „ograničena i ciljana” operacija, jasno je da Izrael namjerava odlučno prekinuti aktivnosti Hezbolaha.
Sljedećeg dana, oko 19:30 po lokalnom vremenu, 10 milijuna Izraelaca je moralo potražiti skloništa nakon što je Iran lansirao gotovo 200 balističkih projektila na Izrael. Nacionalni sustav protuzračne obrane se aktivirao - a saveznici, uključujući SAD i Ujedinjeno Kraljevstvo, sudjelovali su u odbijanju napada - što je još jedan znak širenja sukoba.
IDF je objavio da je većina projektila zaustavljena, ali da je manji broj pogodio središnji i južni Izrael. Jedina osoba za koju je javljeno da je ubijena bio je Palestinac na okupiranoj Zapadnoj obali.
Budući da je njegova najveća saveznička organizacija u rasulu, Teheran je smatrao da mora učiniti nešto dramatičnije od posljednjeg, jasno najavljenog, napada raketama i dronovima na Izrael u travnju. Zato je lansiran veći broj balističkih projektila i nije bilo prethodne najave.
Iako je ovaj napad bio više nego puka demonstracija moći, čini se da nije signalizirao želju Irana za sveobuhvatnom borbom. To i nije iznenađujuće. Kad bi došlo do potpunog rata, Iran zna da bi bio poražen. I to teško. To bi čak moglo navijestiti kraj Islamske Republike.
Izrael ima moćne zapadne saveznike i ponešto bliskoistočnih susjeda voljnih pomoći u obaranju iranskih projektila te se smatra regionalnom supersilom.
Iran je ekonomski ranjiv i vođen nepopularnom vladom. I nema saveznike koji bi bili voljni priskočiti mu u obranu u slučaju sukoba. Vrhovni vođa, ajatolah Hamenei, davao je prikladno prkosne izjave na molitvi u Teheranu, ali Iran zna da si ne može priuštiti daljnju eskalaciju.
Unatoč teškim gubicima, Hezbolah je obećao da će se nastaviti boriti u Libanonu. A povijest nam pokazuje da je Izraelu lako ući u Libanon, ali mu je teško izaći. Što se tiče izraelskog odgovora na iranski napad, regija i svijet su u nemiru od utorka. Američki predsjednik Joe Biden kaže da je odvratio Izrael od napada na iranska nuklearna ili naftna postrojenja u znak odmazde.
Čini se da je oštra reakcija neizbježna, a neke nedavne retorike Benjamina Netanyahua sugeriraju da on možda razmišlja o promjeni režima u Iranu. Ali izraelski neposredni ciljevi su bliže kući: „totalna pobjeda” u Gazi i uklanjanje prijetnje koju je Hezbolah predstavljao duž sjeverne granice.
Izraelski čelnici ističu da su u ratu na mnogim frontovima. Benjamin Netanyahu kaže da ih je sedam: Gaza, Libanon, Zapadna obala, Jemen, Iran, Irak i Sirija. Istina je da su tijekom prošle godine napadi dolazili iz svih ovih smjerova, iako su proiranske skupine u Iraku i Siriji do sada predstavljale malu stvarnu prijetnju.
Još uvijek ne vidimo sveobuhvatni regionalni rat, ali činjenica je da je sukob u Gazi metastazirao na dramatičan način.