SVEUČILIŠTE u Zagrebu pod rektorskom palicom Damira Borasa dalo je Hrvatskim studijima status fakulteta za područje humanističkih i društvenih znanosti, a za privremenog dekana tog "Fakulteta hrvatskih studija" imenovalo je Pavu Barišića.
Tko je Pavo Barišić? Široj javnosti poznat je po tome da je bio prijavljen zbog autoplagiranja svoje doktorske disertacije Welt und Ethos obranjene 1989. na Sveučilištu u Augsburgu. Prijavu protiv njega podnijeli su molekularni biolog Ivan Đikić i filozof Jure Zovko. U prijavi je bilo navedeno da je preko 80 posto njegova doktorata autoplagijat, odnosno da su u disertaciji preuzeti dijelovi iz Barišićeva magistarskog rada te prijevodi ranije objavljenih znanstvenih radova u hrvatskim časopisima Godišnjak za filozofiju i Filozofska istraživanja – bez ikakvog navoda ili reference na te ranije radove. Prema uvriježenim akademskim standardima, to bi trebalo značiti da Barišićev doktorat nije izvorno znanstveno djelo te da je titulu doktora znanosti stekao zatajivši podatke o svojim ranijim radovima. Drugim riječima, da se dva puta okoristio istim trudom.
Hrvatski studiji postali fakultet, bivši ministar Pavo Barišić imenovan dekanom
ODLUKA IZ NJEMAČKE U Barišićevom doktoratu bilo je znatnih grešaka, ali mu ga neće oduzimati
20 tisuća ljudi tražilo smjenu Barišića, a Plenković se i dalje pravi mutav
NOVA BLAMAŽA Što se danas zapravo dogodilo s Pavom Barišićem?
OVO JE PRAVI BARIŠIĆ Biografija novog ministra znanosti prepuna spletki i afera
Ministar Pavo Barišić ustaškog ideologa prozvao junakom i mučenikom
Taj je slučaj podigao veliku buru, ali je Sveučilište u Augsburgu na koncu u ožujku prošle godine objavilo da je utvrdilo da njegova disertacija sadrži "znatne formalne greške". No komisija je donijela mišljenje da se ipak ne radi o plagijatu te da neće poduzimati nikakve daljnje korake protiv Barišića jer "greške nisu relevantne". Kako je na Indexu konstatirao Nenad Jarić Dauenhauer: "Ako se u obzir uzme činjenica da će malo koje sveučilište spremno priznati da je napravilo tako ozbiljan propust, ili da ga je napravio njegov mentor koji je u međuvremenu umro, nameće se zaključak da je nešto znatno više od ovakve ocjene bilo nerealno očekivati."
Plagirao američkog političkog filozofa Stephena Schlesingera
"Ovakva odluka mogla bi se ocijeniti onom narodnom – 'I vuk sit i ovce na broju'. Barišić ne može unaokolo pobjedonosno medijima slati priopćenja kako nije učinio baš ništa loše, kao što je to radio u kolovozu. S druge strane, Sveučilište je izbjeglo neugodnu situaciju da prizna vlastitu pogrešku da je dalo doktorat autoplagijatoru. S treće strane, oni koji su optužili Barišića nisu ostali praznih ruku jer su dobili potvrdu da je počinio znatne formalne pogreške", komentirao je Dauenhauer.
Nije to jedini takav slučaj vezan uz Barišića: Odbor za etiku u znanosti i obrazovanju donio je 21. prosinca 2016. mišljenje prema kojem je on u jednom svojem znanstvenom radu plagirao, odnosno preuzeo dijelove teksta američkog političkog filozofa Stephena Schlesingera, a da pritom nije citirao izvore.
Takvog kakav jest, Barišića je premijer Plenković postavio u svojoj vladi za ministra znanosti i obrazovanja.
"Pavo Barišić - beznačajan filozof, osvjedočeni zakulisni spletkar, nezasitni akademski torbar, dokazani putno-troškovski double-dipper te povremeni sudski proganjatelj novinara koji se usude primijetiti nešto od navedenog - novi je hrvatski ministar znanosti i obrazovanja. Braćo Hrvati, ubijte se. Ali ozbiljno", komentirao je tada na Facebooku dr. sc. Boris Lenhard, redovni profesor i voditelj skupine za računalnu biologiju na uglednom sveučilištu Imperial College London.
20.000 ljudi tražilo Barišićevu ostavku
Dr. sc. Tomislav Bracanović, izvanredni profesor na Odjelu za filozofiju Hrvatskih studija kazao je za Index: "Već je devedesetih godina dr. Damir Barbarić javno upozoravao da su dr. Barišić i dr. Ante Čović pod svoju kontrolu stavili Institut za filozofiju, Hrvatsko filozofsko društvo i njegova dva časopisa u kojima su sami sebi objavili pozamašan broj radova. Dr. Barišić je svojedobno bio smijenjen iz uprave Hrvatskih studija pa je zbog toga, skupa s Antom Čovićem i Mislavom Ježićem, čak podnio tužbu Ustavnom sudu, koja je odbačena. U medijima smo imali priliku čuti da na njegovome Institutu za filozofiju nisu nimalo oduševljeni time što je imenovan za ministra, ali i to da lako pribjegava sudskim tužbama. Teško je povjerovati da za funkciju ministra znanosti ponovno nema boljeg kandidata od filozofa, nakon Čovića, Flege i Šustara i da je osoba poput dr. Barišića, s nizom sukoba s kolegama i institucijama te pristranošću koja iz toga proizlazi, najbolji kandidat."
U fotelji ministra znanosti i obrazovanja Barišić je uspio provesti čak osam mjeseci, od listopada 2016. godine do lipnja 2017. godine kada je na prosvjedu u vezi kurikularne reforme 20.000 ljudi tražilo Barišićevu ostavku te je konačno razriješen dužnosti, a na njegovo mjesto došla je aktualna ministrica Blaženka Divjak.
Za Index je tada kazao filozof i politički komentator prof. Žarko Puhovski da Barišićev glavni nedostatak nije to što nije osobito dobar znanstvenik, pa čak ni to što je možda plagijator, već to što dokazano nije bio sposoban funkcionirati čak niti kao pomoćnik ministra, tako da je morao biti smijenjen.
Smijenjen s funkcije na Hrvatskim studijima 1995.
Mediji su Barišiću predbacili da je naplaćivao dvostruke dnevnice za službena putovanja, da se kandidirao za dobivanje povlaštenog kredita za stan iako je već imao dobro riješeno stambeno pitanje, o čemu svjedoči zapisnik sa sjednice Senata u Splitu, te da je kao nastavnik bio svojevrstan supermen jer je u nastavnoj godini 2008./2009. držao 19 kolegija, od čega čak 11 obaveznih i to na četiri sveučilišta - u Splitu, Zagrebu, Osijeku i Zadru, što je trostruko više od maksimalnog propisanog opterećenja.
Tu je također i Nacionalova priča o tome kako je Hrvatski fond za privatizaciju 1995. smijenio Barišića s mjesta predsjednika Upravnog odbora Otvorenog učilišta zbog sumnji u pronevjeru, odnosno, službenim jezikom, "zbog problema u poslovanju te s ciljem okončanja procesa pretvorbe".
Inače, Barišićeva povezanost s Hrvatskim studijima duga je vijeka - bivši zagrebački rektor Marijan Šunjić 1995. je smijenio Barišića s položaja zamjenika voditelja Hrvatskih studija zbog toga što je poslovanje sveučilišne sastavnice vodio preko Instituta za filozofiju, o čemu je govorio prof. Jure Zovko.
Ministar obrazovanja u režimu Ante Pavelića
Kad je riječ o Barišićevim znanstvenim radovima, onaj objavljen 1992. godine u časopisu Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine govori mnogo toga. Naime, Barišić je tada u svojem članku Filozofija povijesti Julija Makanca hvalio dubinu i ljepotu misli ustaškog ideologa Julija Makanca, ministra obrazovanja u režimu Ante Pavelića, te ga nazvao "tragičnim junakom i žrtvom".
Barišić je u svojem radu od 15 stranica zatajio predanost Makanca zločinačkoj ustaškoj ideji te ni na jednom mjestu nije osudio njegovu ulogu u ustaškom režimu, kao ni sam ustaški režim NDH.
Makanec je nakon uspostave ustaške vlasti služio kao stožerni pobočnik u Ustaškom stožeru Bilogora. Od 1942. godine bio je pročelnik za duhovni odgoj u Ustaškoj mladeži. U ožujku 1943. godine bio je imenovan izvanrednim profesorom filozofije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a u jesen iste godine postao je ministar obrazovanja. U brojnim novinskim istupima i propagandnim brošurama Makanec je otvoreno zastupao rasističke stavove i pravo zajednice na istrebljenje nepoćudnih pojedinaca.
"Salonsko ustaštvo"
Barišićev članak o Makancu i u vrijeme objave izazvao je brojne kontroverze, a zbog same objave u Prilozima, profesor filozofije Josip Talanga podnio je ostavku u uredništvu tog časopisa. "Dao sam ostavku jer Barišić nijednom riječju u tom članku nije osudio činjenicu da je Makanec bio ideolog NDH. To što se događalo nazvao sam salonskim ustaštvom", zaključio je tada Josip Talanga.
Od 42. preko 92. došli smo do danas kada je Sveučilište u Zagrebu postavilo Barišića za dekana novog "Fakulteta hrvatskih studija". Kako je priopćeno, "poslanje novoga fakulteta je istraživati i proučavati hrvatsko društvo, državu, prostor, stanovništvo, iseljeništvo, kulturu, hrvatsko civilizacijsko i povijesno naslijeđe u europskom i općesvjetskom kontekstu, o postojećim znanjima i novostečenim spoznajama poučavati u sustavu sveučilišne naobrazbe te njegovati hrvatski nacionalni i kulturni identitet".
Na kojoj će znanstvenoj razini biti provođeno to proučavanje hrvatskog društva teško je unaprijed suditi, no sudeći po stavovima privremenog dekana Pave Barišića, teško da će biti lišeno kontroverze.