TKO JE, po vašem mišljenju, veća štetočina: Andrej Plenković, šef pravomoćno osuđene stranke za korupciju koji je u dva premijerska mandata nadmašio Ivu Sanadera, a čija se vladavina uspoređuje s autokratskom Aleksandra Vučića u Srbiji, ili je to Zoran Milanović, aktualni predsjednik koji je vodio jednu od najnesposobnijih vlada u modernoj hrvatskoj povijesti te poznat po vrijeđanju, nedosljednosti i bahatluku?
Izbor je težak, a kako bismo vam olakšali, donosimo kratak osvrt kako su ove dvije štetočine nanosile štetu građanima, rušile institucije i promovirale najgore od najgorih. Krenimo redom.
Plenković se protiv korupcije u HDZ-u borio uništavanjem institucija koje otkrivaju korupciju
Ako vodite stranku koja je pravomoćno osuđena za korupciju, za očekivati je da ćete stranku čistiti od svake primisli o korupciji ili sukobu interesa. No, Plenković je imao drugu ideju. Naime, Plenković je u dva mandata vodio dvije vlade koje su imale najviše korupcijskih afera, a posebno se iskazao promoviranjem suspektnih ljudi.
"Neću prihvatiti etiketu Ive Sanadera i kriminalne organizacije", rekao je šef HDZ-a Andrej Plenković. Veliki dio javnosti shvatio je da bi se Plenković mogao obračunati s korupcijom, no on je umjesto toga započeo obračun s institucijama koje su progonile njegovu stranku, njega i njegove suradnike.
Sve je počelo s Povjerenstvom za odlučivanje o sukobu interesa kojima je bitno smanjio ovlasti, a završilo je kada je na čelo DORH-a postavio Ivana Turudića. Plenković je tako postao veća štetočina i od Ive Sanadera iako su se sami HDZ-ovci zaklinjali da nakon Sanadera nije moguć novi Sanader.
U prvom mandatu spašavao ga optuženi Saucha, a u drugom se oslonio na redikula Zekanovića
Plenkovićev prvi mandat obilježili su žetoni, takozvani prebjezi, a najpoznatiji i najpouzdaniji među njima bio je glas Tomislava Sauche, tada osumnjičenika USKOK-a koji je više puta svojim glasanjem spašavao Plenkovićevu vladu i bio presudni 76. glas. U drugom mandatu Sauchinu ulogu preuzeo je redikulozni Hrvoje Zekanović.
Plenković je na vrhu najveće afere u modernoj povijesti Hrvatske, Afere Borg koju je otkrio Index. Dokazali smo da su Ante Ramljak, inače budući povjerenik vlade za Agrokor, i Tomislav Matić kao predstavnici tada male, nepoznate konzultantske tvrtke Texo Management, Matko Maravić i Tonći Korunić kao predstavnici InterCapitala, Branimir Bricelj iz tvrtke Altera Corporate Finance, Odvjetničko društvo Šavorić i partneri te Zoran Besak iz Zadruge za etično financiranje (ZEF) bili članovi neformalne vladine radne skupine za analizu stanja u Agrokoru, kao i da je iz te skupine proizašao Lex Agrokor, odnosno da riječ o piscima Lex Agrokora.
Plenković na čelu skupine Borg
Bilo je to u suprotnosti s ranijom izjavom Martine Dalić kako je "ona sama pisala zakon" i da je autorica Lex Agrokora. Iz mailova koje smo objavili postalo je jasno da Lex Agrokor nije donesen u uobičajenoj proceduri te, što je još bitnije, dokazali smo laž da ljudi koji su pisali Lex Agrokor nisu bili za to i plaćeni. Objasnili smo proces ulaska savjetnika Alix Partnersa u Agrokor.
Na čelu te skupine bio je Plenković, kojeg su članovi skupine Borg redovno obavještavali o procesu pisanja tog zakona. Plenkovića je tada, svojom ostavkom, spasila potpredsjednica Dalić, koja je danas, odlukom Plenkovićeve vlade, na čelu Podravke.
Branitelj korupcije
U dva mandata Plenković je branio svoje suradnike i članove vlade od korupcijskih afera. Tako je branio danas zaboravljenog kontroverznog ministra Lovru Kuščevića sve dok ovaj sam nije dao ostavku. Sam je dao ostavku i kontroverzni Goran Marić. Plenković je pred javnosti i oporbom gorljivo branio Tomislava Tolušića i Gabrijelu Žalac koji su došli u vladu na njegov poziv, a danas su pod optužnicama europskih istražitelja.
"Moram priznati da nigdje drugdje nisam vidio nekoga tko je imao takvo znanje i entuzijazam, kvalitetu u pogledu poznavanja onoga što se zovu europski fondovi. Mislim da je bila sjajna", branio je Plenković Gabrijelu Žalac, koji nikada nije dao kritizirati ni Milana Kujundžića, a ni Damira Krstičevića, čiji su mandati bili obilježeni nizom ozbiljnih afera.
Doveo u vladu 15 ljudi koji su otišli zbog korupcije ili zbog toga jer nisu znali objasniti imovinu
Plenković je čak preživio i činjenicu da je ministar Darko Horvat uhićen dok je bio član vlade, nakon čega je bez sigurnosne provjere doveo Ivana Paladinu, koji je danas predmet interesa istražitelja. Uglavnom, od početne Plenkovićeve postave iz 2016. godine ostali su samo ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek (na meti europskih istražitelja), ministar prometa Oleg Butković i ministar branitelja Tomo Medved.
Pod pritiskom korupcijskih afera i nerazjašnjenih imovinskih pitanja, iz Plenkovićeve dvije vlade otišlo je čak 15 ministara. Plenković je opstao.
Nevjerojatan je i niz osoba koje su prosperirale jer ih je Plenković promovirao u saboru. Krenimo od uhićenog bivšeg načelnika općine Seget Donji i bivšeg saborskog zastupnika HDZ-a Vinka Zulima, poznatog po žderanju i prijetnjama. Nasilnik Josip Đakić još je jedan Plenkovićev izbor, kao i Stevo Culej, pa sve do zlostavljača Alojzija Tomaševića ili plagijatora Vice Mihanovića. Plenković je gurao i Josipu Rimac, za koju je sve do uhićenja imao samo najbolje riječi.
Voli napadati žene
"Korupcija nije toliki problem kako mediji pišu", govorio je Plenković hvaleći uspjehe svoje vlade. Ono što je zajedničko i Milanoviću i Plenkoviću je to što se posebno vole obrušiti na žene u svojim verbalnim napadima. Dovoljno se samo sjetiti što je sve izgovorio Daliji Orešković i Nataši Novaković koje su progonile njegove bliske suradnike.
Bio je žestok i prema Zlati Hrvoj Šipek, kada je DORH uhitio njegovog ministra Darka Horvata. Tada je s visoka komentirao da Hrvoj Šipek i njeno Državno odvjetništvo moraju baš njemu objasniti što je to bilo "tako važno da se žurno hapsi ministra"? Kada ga je spomenula Laura Codruta Kövesi, šefica europskih tužitelja, Plenković je rekao da je ostao "zapanjen što se ona usudila komentirati njegovu izjavu".
Plenković ne voli odgovarati na novinarske upite, no voli da ga se poteže za rukav kako bi na nekom hodniku ili ulici dao izjavu. Njegovi odgovori obično su pošalice i vrijeđanje onih koji ga otvoreno kritiziraju. Često su mu na meti upravo novinarke, ali i medijske kuće.
Plenkovićeva vladavina je zabrinjavajuća i opasna
"Plenkovićevo ponašanje je zabrinjavajuće i opasno, kako za novinarsku profesiju tako i za javni interes, te je za svaku osudu", naglašavalo je u svojim priopćenjima novinarsko društvo koje je više puta istaknulo kako "premijer Plenković godinama docira i vrijeđa novinare te ima stalnu potrebu biti glavni urednik svih hrvatskih medija".
Plenković je progurao niz loših zakona. Bez da je napravljena sustavna analiza, progurao je zakon o neradnoj nedjelji, koja je donijela kaos. Podsjetimo kako je Ustavni sud 2004. sličnu odluku o zabrani rada nedjeljom srušio zbog nejednakog pristupa, a 2009. poručio da vlada tim zakonom nije postavila jasan cilj. No sadašnji sastav Ustavnog suda odbio je prijedloge o neustavnosti tog zakona.
Plenković je zaobišao sve demokratske procedure kada se radi o Zakonu o izbornim jedinicama, neprirodno napravljene s jedinim ciljem da HDZ-u osiguraju pobjedu na izborima. Podsjetimo, prema novim izbornim jedinicama, Čiovo je prepolovljeno, Šolta je s Kninom, a ne Splitom, s kojim više nema veze niti Solin. Zagrebačka tramvajska linija 12, prolazi tako kroz 3 izborne jedinice.
Iza Plenkovića će ostati spaljena zemlja
I na kraju dolazimo do Lex AP-a i zajedno s njim imenovanja Ivana Turudića koji bi ga trebao provoditi. Naime, prema Lex AP-u, svi oni koji bi potencijalno mogli upozoriti na nepravilnosti u istragama kaznenih djela, na primjer na pokušaj zataškavanja koruptivnih radnji vladajućih, mogli bi biti kažnjeni ako o tome obavijeste javnost, odnosno novinare.
Novinari koji objave takve informacije za to neće kazneno odgovarati, ali će se široko otvoriti vrata policiji ili DORH-u da im pretražuju mobitele, računala, e-mailove… ne bi li doznali otkud im informacija. Cilj Plenkovićeva zakona je da građani ne dobiju informacije o kaznenim postupcima od javnog interesa kao što su dokazi da su državni dužnosnici, osobe na visokim političkim dužnostima, primjerice ministri počinili koruptivno kazneno djelo ili zloupotrebu položaja.
Plenković je te izmjene najavio još kad su se u medijima počele objavljivati poruke koje su razmjenjivale Josipa Rimac i Gabrijela Žalac, a u kojima su se spominjali inicijali "AP".
Na čelo DORH-a Plenković je doveo Ivana Turudića koji je bio suspektan izbor i prije nego što su iscurile njegove poruke s Josipom Rimac. Turudić je lagao u javnosti pokušavajući umanjiti važnost i prirodu svog odnosa s Rimac, a uporno ga je branio Plenković govoreći da je Turudić "reduciran u izričaju".
"Iza Plenkovića će ostati spaljena zemlja!" rekla je za njega bivša čelnica HDZ-a Jadranka Kosor.
Milanović je radnike gazio, a spašavao bogate
Zoran Milanović je vodio jednu od najgorih vlada u kojoj su gažena radnička prava i zatirani kolektivni ugovori, što je fascinantno s obzirom na to da se radi o navodno lijevoj opciji. U njegovom je mandatu napisan, osmišljen i proveden predstečajni zakon prema kojem su bogate poduzetnike otpisom duga spašavali mali dobavljači.
U vrijeme Milanovića nepravedne ovrhe doživjele su svoj vrhunac, a deložacije su bile uobičajena praksa. Milanović je kao premijer gorljivo branio koruptivno djelovanje. Sjetimo se samo kako nikada nije izbacio iz stranke Milana Bandića, već je to uradio sam Bandić kandidaturom za predsjedničke izbore 2009. godine.
"Neću tražiti ostavke, vjerujem Sabi i Lovrić Merzel sve dok se ne dokaže suprotno!" branio je Milanović danas osuđene Marinu Lovrić Merzel i Željka Sabu. Branio je koalicijske partnere ogrezle u korupciji, kao što je bio i osuđeni HNS-ovac Andro Vlahušić.
Borba protiv korupcije i rijeka pravde? Sjećate li se što je rekao Milanović o sukobu interesa? "Sukob interesa? To je tema za filozofiju prava", zaključivao je Milanović svaki put kada bi se neki od njegovih stranačkih kolega, članova vlade ili prijatelja našao u aferama.
Za Milanovića je bilo normalno da je vjeronauk ispred informatike
Milanovićeva vlast bila je poznata po politici nezamjeranja i šutnje. U vrijeme kada su se otvoreno propitivale mogućnosti revidiranja Vatikanskih sporazuma i pitanja vjeronauka u školama, koji se u jedno vrijeme preferirao i ispred informatike, Milanović je govorio "da je vjeronauk u školama uređen međunarodnim ugovorom" koji u SDP-u poštuju.
Milanović se voli deklarirati kao ljevičar, no ni jedan njegov politički potez ili odluka nisu bili u duhu ljevice. Što se socijalne politike tiče, nema razlike od onog što je radila Milanovićeva vlada, a što danas radi HDZ-ova. Potezom pera ljudi su brisani iz evidencije nezaposlenih, a iz SDP-a je potekla ideja da se produži dob za odlazak u mirovinu. Brutalno su srezana sredstva za socijalna prava, a Zakon o radu promijenjen na štetu radnika.
Zagovarao apsolutnu prodaju svega, ali da on bude taj koji prodaje
Milanović je gurao ideju u kampanji 2015. godine da se privatizira sve što se može privatizirati, uz ocjenu da čišćenje državnog portfelja treba biti prvi i glavni zadatak buduće vlade. Strategija upravljanja i raspolaganja imovinom u vlasništvu RH od 2013. do 2017. godine, donesena u Milanovićevoj vladi i potvrđena u saboru, podrazumijevala je upravo to - apsolutnu rasprodaju.
Potpuno je jasno kako bi se provela ta rasprodaja. Što se zdravstva tiče, gurala se privatizacija primarne zaštite, osamostaljivanje HZZO-a te njegovo usmjeravanje prema tržištu. Sve iluzije o SDP-ovoj vladi kao vladi ljevice raspršile su se nakon debakla s Obiteljskim zakonom, kojim su ugrožena prava djeteta i bračnih partnera i Zakonom o socijalnoj skrbi.
Taj je zakon morao biti promijenjen nakon samo godinu i pol dana jer se otkrilo da bi 40 tisuća najugroženijih građana zbog zakonskih izmjena trebalo ostati bez socijalne pomoći.
Dodvoravanje desnici
Milanović se s druge strane otvoreno dodvoravao desnici. Sjetimo se samo kako je Milanovićevo desničarenje poprimilo groteskne oblike kroz transkript razgovora s braniteljima privilegija iz Domovinskog rata, kada je zaključio da "branitelji nisu politikanti niti tu ima stranačke politike", i to nakon plinskih boca na prosvjedu branitelja.
Milanović je kao predsjednik postao ljubitelj desnice, koja je u njemu vidjela nekoga tko može odgovoriti "odnarođenom" Plenkoviću. Bivši premijer, a sada predsjednik svoj boravak na Pantovčaku iskoristio je za svađu s mnogima, a među njima je bio značajan broj onih s kojima je ideološki blizak.
Otvoreno je vrijeđao s pozicije predsjednika, i to svakog tko se usudio njega kritizirati. Na meti Milanovića bili su analitičar Žarko Puhovski, kojeg je javno prozvao cinkarošem, temu seksualnog uznemiravanja otvorio je vrijeđanjem udruge Babe, za čije članice je rekao da se kriju iza glupog i neduhovitog akronima. Za udrugu GONG kazao je da su kruhoborci.
Kako je Milanović vrijeđao žene
Baš kao i Plenković, osobito je volio napadati i vrijeđati žene, pa je tako Vedrana Rudan postala polupismena, Rada Borić predvodnica kabale, Dalija Orešković i Marijana Puljak bile su za njega "samodopadne narikače", a Višnja Ljubičić postala je takozvana pravobraniteljica za ravnopravnost spolova. Za Mirelu Holy, bivšu ministricu u svojoj vladi, rekao je da nije pri sebi te se zapitao je li ona normalna osoba.
Nije napadao i vrijeđao samo one koji su kritizirali njega, nego se u stilu Zdravka Mamića obračunavao sa svima koji su kritizirali njegove prijatelje. Zbog Stipe Latkovića, devastatora iz Vruje, za Borisa Dežulovića napisao je da živi u "ekstatičnom bonusu Dalmacije, a tamo i budale djeluju bistro".
Milanovićev mandat posebno je drag srcu antivakserima, a kako je to Milanović postao? Tako što se otkrilo da je u vrijeme lockdowna posjećivao ilegalni klub Dragana Kovačevića, glavnog osumnjičenog u aferi Janaf, gdje se obilato gostio. Nakon toga su i krenuli napadi na vladu zbog politike oko koronavirusa. Milanović je koronu u jednom navratu nazvao i karijesom, a dosta njegove kritike išlo je na račun epidemioloških mjera.
Seksualnu orijentaciju ministra gospodarstva Damira Habijana koristio je kao političko oružje protiv Plenkovića. Desnica ga je obožavala nakon što je vratio ratna odličja Branimiru Glavašu.