U TIJEKU je utrka u naoružanju veća od bilo čega što je Azija doživjela - tri velike nuklearne sile i jedna koja se brzo razvija, tri najveća svjetska gospodarstva i desetljećima stara savezništva natječu se za prednost u možda najspornijim kopnenim i morskim područjima na svijetu.
U jednom kutu su Sjedinjene Američke Države i njihovi saveznici Japan i Južna Koreja. U drugom kutu Kina i njezin partner Rusija. A u trećem, Sjeverna Koreja. U želji da bude korak ispred drugih, sve su strane zaglavile u začaranom krugu koji izmiče kontroli. Uostalom, odvraćanje jednog čovjeka je eskalacija za drugog čovjeka.
"Ova spiralna dinamika u istočnoj Aziji će se nastaviti, jer tamo nema mjera obuzdavanja, nema kontrole naoružanja", rekao je za CNN Ankit Panda, stručnjak za nuklearnu politiku u Zakladi Carnegie za međunarodni mir.
Tri kuta utrke
Posjet japanskih čelnika Washingtonu prošlog tjedna poslužio je samo za naglašavanje poante. U petak, netom nakon sastanka s američkim predsjednikom Joeom Bidenom, japanski premijer Fumio Kishida izrazio je zabrinutost zbog kineskih vojnih aktivnosti u Istočnom kineskom moru i lansiranja balističkih projektila iznad Tajvana koji su u kolovozu pali u vode blizu Japana.
Kishida je upozorio Peking da ne pokušava "promijeniti međunarodni poredak" i rekao da je "apsolutni imperativ" Japana, SAD-a i Europe jedinstveni stav prema Kini. Njegove su riječi uslijedile samo nekoliko dana nakon što su američki i japanski ministri pesimistično govorili o "tekućem i ubrzanom širenju kineskog nuklearnog arsenala".
Ipak, prema Sjevernoj Koreji i Kini, Japan je zapravo agresor. Naime, Tokio je nedavno najavio udvostručiti svoje izdatke za obranu te je kupio oružje sposobno pogoditi mete unutar kineskog i sjevernokorejskog teritorija. A njihova navodna zabrinutost samo će porasti s objavom otprije nekoliko dana o planovima za raspoređivanje novih američkih marinaca na južnim otocima Japana, uključujući nove mobilne protubrodske rakete namijenjene zaustavljanju svakog prvog udara iz Pekinga.
Za SAD i Japan, takvi potezi su odvraćanje; za Peking, oni su eskalacija.
Sekundarni motiv Kine?
Kina tvrdi da se njezina zabrinutost temelji na povijesnim razlozima. Strahuje se da se Tokio vraća vojnom ekspanzionizmu iz doba Drugog svjetskog rata, kada su japanske snage kontrolirale goleme dijelove Azije, a Kina snosila najveći teret. Oko 14 milijuna Kineza je umrlo, a do 100 milijuna je postalo izbjeglicama tijekom osam godina sukoba s Japanom od 1937. do 1945. godine.
Peking inzistira na tome da planovi koji uključuju japansku nabavu dalekometnog oružja za protuudar, poput projektila Tomahawk koji bi mogli pogoditi baze unutar Kine, pokazuju da Tokio ponovno prijeti miru u istočnoj Aziji.
Ali kritičari sumnjaju da Kina ima sekundarni motiv u iskopavanju povijesnih rana - odvraćanje pažnje od vlastitog vojnog jačanja.
Peking odbacuje zabrinutost SAD-a i Japana o vlastitoj rastućoj vojnoj moći, ali istodobno povećava svoje mornaričke i zračne snage u područjima u blizini Japana te polaže pravo na otočje Senkaku, nenaseljeni lanac pod japanskom kontrolom u Istočnom kineskom moru.
Krajem prosinca Japan je objavio kako su kineski brodovi primijećeni oko otoka tijekom 334 dana 2022. godine, najviše od 2012. kada je Tokio kupio neke od otoka od privatnog japanskog zemljoposjednika. Od 22. do 25. prosinca kineski brodovi proveli su gotovo 73 uzastopna sata u japanskim teritorijalnim vodama ispred otoka, što je najduži takav upad od 2012. godine.
Jačanje odnosa s Rusijom
Kina također podiže temperaturu jačanjem partnerstva s Rusijom. Dužnosnik State Departmenta rekao je nedavno za CNN kako je to ne samo potaknulo neke od američko-japanskih sporazuma, već i da je ruska invazija na Ukrajinu "pokrenula stvari turbo brzinom" s obzirom na to da su ruski predsjednik Vladimir Putin i kineski čelnik Xi Jinping pokazali svoj bliski odnos uoči Olimpijskih igara u Pekingu.
I Rusija pokazuje svoje vojne sposobnosti na Pacifiku. Tako su se u prosincu njezini ratni brodovi pridružili kineskim brodovima i zrakoplovima u cjelotjednoj vježbi bojevog gađanja u Istočnom kineskom moru.
Agresija Pekinga posebno je bila vidljiva kada je u pitanju Tajvan, samostalni otok od 24 milijuna stanovnika koji Komunistička partija Kine smatra svojim teritorijem iako ga nikad nije kontrolirala.
Xi je odbio isključiti upotrebu vojne sile kako bi se otok stavio pod kontrolu Pekinga, a Kina je povećala svoje agresivne vojne aktivnosti oko Tajvana, posebno nakon posjeta tadašnje predsjednice američkog Zastupničkog doma Nancy Pelosi u kolovozu. U danima nakon posjeta Pelosi, Kina je održala vojne vježbe bez presedana oko otoka, ispalivši više projektila u blizini Tajvana i šaljući ratne zrakoplove da ga uznemiravaju.
Upadi u Tajvanski tjesnac
Prošlog tjedna Kina je poslala 28 ratnih zrakoplova preko središnje linije Tajvanskog tjesnaca, uključujući lovce J-10, J-11, J-16 i Su-30, bombardere H-6, tri drona i zrakoplov za rano upozoravanje i izviđanje. Ta vježba bila je slična onoj na Božić, kada je Narodnooslobodilačka armija poslala 47 zrakoplova preko središnje crte.
Odlučnost SAD-a ostala je snažna unatoč takvim akcijama. Washington je nastavio odobravati sve veće prodaje vojne opreme Tajvanu, u skladu sa svojim obvezama prema Zakonu o odnosima s Tajvanom. Tisuću i 700 kilometara sjeverno od Tajvana, razgovor o suradnji na Korejskom poluotoku gotovo je potpuno zamro.
Sjevernokorejski vođa Kim Jong-un poziva na "eksponencijalno povećanje" nuklearnog arsenala svoje zemlje od 2023. godine i gradi flotu "super velikih" mobilnih raketnih lansera koji bi nuklearnom bojevom glavom mogli pogoditi bilo koju točku na jugu.
U izvješću od četvrtka, južnokorejski Institut za obrambenu analizu (KIDA) napisao je da bi se Kimov plan mogao manifestirati u 300 novih komada nuklearnog oružja u narednim godinama. To je veliki iskorak u odnosu na 2022., kada je Međunarodni institut za istraživanje mira u Stockholmu (SIPRI) procijenio da je Sjeverna Koreja imala 20 spremnih nuklearnih bombi i dovoljno materijala za proizvodnju još 55.
Sjeverna Koreja
Tristotinjak nuklearnih bojevih glava smjestilo bi Sjevernu Koreju ispred davno uspostavljenih nuklearnih nacija Francuske i Ujedinjenog Kraljevstva te je pozicioniralo odmah iza Rusije, SAD-a i Kine na SIPRI-jevoj ljestvici nuklearnih zaliha.
Zbog takve perspektive južnokorejski predsjednik Yoon Suk Yeol obećao je jačanje vlastite vojske: "Izgradnja vojnih kapaciteta koji nam omogućuju da uzvratimo 100 puta ili 1000 puta više udaraca ako nas napadnu, najvažnija je metoda za sprječavanje napada", rekao je Yoon.
Čak je otvorio mogućnost da Južna Koreja izgradi vlastiti nuklearni arsenal, sugerirajući da bi njegova zemlja mogla "razmjestiti taktičko nuklearno oružje ili posjedovati vlastito nuklearno oružje".
Pomisao da bi Korejski poluotok mogao postati skladište još većem broju nuklearnog oružja nešto je čega se američki čelnici jako plaše - čak i kad bi to oružje pripadalo savezniku.
Razvoj nuklearnog oružja također bi značio da Južna Koreja gubi dio moralnog položaja koji je zauzimala zbog svoje dosadašnje privrženosti Zajedničkoj deklaraciji o denuklearizaciji Korejskog poluotoka iz 1992. godine, koju je Pjongjang više puta prekršio.
Kako bi uvjerio svog saveznika, SAD je jasno stavio do znanja da je njihova potpora Južnoj Koreji "čelična" i da su sva američka vojna sredstva na raspolaganju u njenu zaštitu.
"Sjedinjene Američke Države neće oklijevati ispuniti svoju proširenu obvezu odvraćanja prema Južnoj Koreji korištenjem punog spektra američkih obrambenih sposobnosti, a to se proteže na nuklearnu, konvencionalnu i proturaketnu obranu", rekao je američki admiral Mike Gilday, načelnik pomorskih operacija, u četvrtak na virtualnom forumu Instituta za korejsko-američka istraživanja (ICAS).
Gilday je kao primjer američke potpore Južnoj Koreji naveo prošlogodišnji posjet američkog nosača zrakoplova južnokorejskoj luci Pusanu. Ali upravo takvo pojavljivanje jednog od najmoćnijih američkih ratnih brodova u blizini Sjeverne Koreje Pjongjang vidi kao prijetnju.
Spirala se nastavlja
I tako se spirala nastavlja.
Ipak, kako se azijska utrka u naoružanju ubrzava, postalo je jasno da će se SAD, Japan i Južna Koreja angažirati kao čopor, a ne izolirani pojedinci. Prisutnost Kishide i drugih japanskih čelnika u Washingtonu prošlog tjedna pružila je dovoljno vizualnih dokaza za to.
"Što više radimo zajedno, to postajemo jači. Nadajmo se da će to uvjeriti svakog potencijalnog protivnika da se ne isplati povlačiti prvi potez", rekao je admiral Gilday o trostranoj suradnji tijekom svog govora na ICAS-u.
Ustrajnost je neophodna u suočavanju s nemilosrdnim pritiskom protivnika, dodao je Gilday: "Ne trebamo biti obeshrabreni i ne trebamo gubiti živce u smislu onoga što je potrebno da svi nastupimo zajedno".