Vjerojatno nikad niste čuli za Andyja Bakera. No, on je vodeći intelektualac u Vijeću za nacionalnu sigurnost (NSC) čiji bi potezi mogli odrediti budućnost vanjske politike Republikanske stranke. Iako se kloni svjetla reflektora, ovaj samozatajni zamjenik savjetnika za nacionalnu sigurnost postao je ključna figura u krugu potpredsjednika JD Vancea, oblikujući ne samo njegov vanjskopolitički svjetonazor, već i neke od najvažnijih odluka Bijele kuće, osobito sve konfrontacijski stav prema američkim saveznicima u Europi, piše Politico.
Jedini trenutak u kojem se Baker našao u središtu pozornosti bio je slučajan - kada ga je u ožujku potpredsjednik JD Vance imenovao svojim glavnim čovjekom u zloglasnoj internoj prepisci administracije o napadima Huta u Jemenu, koja je procurila u javnost. Iako je malo tko izvan Washingtona i europskih prijestolnica upoznat s Bakerom, on je ključan za razumijevanje elemenata vanjske politike predsjednika Donalda Trumpa koji zbunjuju Europu - od Münchena do Donbasa. S obzirom na to da se Vance nameće kao vodeći kandidat za republikansku nominaciju 2028. godine, očekuje se da će Baker, samoproglašeni "realist" skeptičan prema tradicionalnim američkim savezima i vojnim intervencijama, igrati još važniju ulogu u budućnosti.
Neki vjeruju da će Baker biti ključna figura bez obzira na to tko postane republikanski kandidat. "Andy će imati svoju ulogu u bilo kojoj budućoj administraciji", rekao je Alex Wong, koji je bio Trumpov zamjenik savjetnika za nacionalnu sigurnost do svibnja, kada je Baker preuzeo tu dužnost. Članak Politica temelji se na razgovorima s gotovo desetak ljudi, uključujući dužnosnike administracije, visoke europske dužnosnike i analitičare, od kojih su mnogi govorili pod uvjetom anonimnosti.
Bakerov utjecaj vidljiv je u nekim od najradikalnijih stavova Trumpove administracije. Pomogao je sastaviti oštar govor koji je Vance održao na Münchenskoj sigurnosnoj konferenciji u veljači 2025., tvrde dva izvora upoznata s njegovom ulogom, što je potvrdio i jedan europski dužnosnik. Vanceove izjave, koje i gotovo godinu dana kasnije odjekuju europskim diplomatskim krugovima, oštro su kritizirale europske čelnike zbog navodnog neuspjeha u zaštiti slobode govora i pozvale ih da suzbiju ilegalnu imigraciju. Tvrdio je da europsko "odstupanje od nekih temeljnih vrijednosti" predstavlja glavnu prijetnju transatlantskom savezu.
Baker, koji je odbio komentirati, također je imao veliku ulogu u izradi nove Strategije nacionalne sigurnosti, tvrdi jedan od upućenih izvora. Strategija je ponovila Vanceovu tezu iz Münchena, navodeći da europsko povlačenje od "civilizacijskog samopouzdanja i zapadnog identiteta" predstavlja primarnu prijetnju transatlantskoj sigurnosti, te je pozdravila rastući utjecaj "domoljubnih" nacionalističkih stranaka u Europi. Također je kritizirala širenje NATO-a i pozvala na prekid "NATO-a kao saveza koji se neprestano širi". Bakerova uloga u münchenskom govoru i strateškom dokumentu dosad nije bila javno poznata.
Ovaj pristup predstavlja "izazov cijelom establišmentu", ustvrdio je Mark Episkopos, istraživač Euroazije na Institutu Quincy. "Ovo je puno izravniji izazov zbog načina na koji je postavljen", rekao je Episkopos o Bakerovom pristupu. "Postavljen je tako da odbacuje, ili barem ozbiljno dovodi u pitanje, temeljne pretpostavke o tome što bismo ovdje uopće trebali raditi. Koje su to vrijednosti koje bismo trebali braniti? Zašto NATO izgleda tako kako izgleda?"
Baker je do kruga MAGA moći stigao zaobilaznim putem. Odrastao je u radničkoj obitelji u području North Baya u San Franciscu. Nakon studija povijesti na Berkeleyju i poslijediplomskog studija međunarodnih odnosa na Oxfordu, radio je kao sveučilišni predavač, a 2010. pridružio se State Departmentu, gdje je proveo 13 godina. Službovanje u Afganistanu i u sjedištu NATO-a u Bruxellesu pojačalo je njegov pesimističan pogled na ulogu Amerike u svijetu.
"Čini se da je to na njemu ostavilo dubok trag", rekla je osoba upoznata s njegovom ulogom. S vremenom je zaključio da radničkim glasačima "nisu pomagali demokrati koji su gurali te ratove koji su nanosili štetu u dalekim zemljama, a zapravo nikome nisu pomagali u Sjedinjenim Državama".
Napustio je State Department 2023. i povezao se s JD Vanceom, tada senatorom iz Ohija, koji ga je zaposlio kao savjetnika za nacionalnu sigurnost. Baker je ondje imao važnu ulogu u oblikovanju Vanceova protivljenja američkoj vojnoj pomoći Ukrajini.
Trumpova pobjeda 2024. pružila je Vanceu i Bakeru priliku da svoju viziju primijene u praksi, posebno u pristupu ratu u Ukrajini. Njihov cilj pregovornog rješenja poklopio se s Trumpovim nastojanjem da brzo okonča sukob. Baker, koji tečno govori ruski, sudjelovao je u postavljanju ranih okvira pregovora, uključujući sporazum o mineralima potpisan u listopadu.
"Andy je bio ključni savjetnik i izvršitelj u postavljanju ranih okvira ukrajinskih pregovora", rekao je Wong. Njegovi suradnici tvrde da njegov pristup nije antiukrajinski, već usmjeren na to da se SAD drži podalje od globalnih obveza koje ne smatra ključnima.
Ipak, dio europskih saveznika smatra da "njegovo viđenje Rusije prilično drugačije od našeg" te da precjenjuje njezinu snagu.
Baker je prošlog proljeća preuzeo dužnost zamjenika savjetnika za nacionalnu sigurnost, a u toj ulozi blisko surađuje s američkim ministrom vanjskih poslova i savjetnikom za nacionalnu sigurnost Marcom Rubiom te s kolegom zamjenikom Robertom Gabrielom Jr., kojeg u Bijeloj kući smatraju operativnim direktorom Vijeća za nacionalnu sigurnost, prema Alexanderu Grayju, koji je tijekom prvog Trumpova mandata bio predstojnik Vijeća za nacionalnu sigurnost. "Andy je definitivno više intelektualac za vanjsku politiku, a Robert je praktični operativac", rekao je Alexander Gray.
Arhitekt Trumpove vanjske politike iz sjene bio je uključen u niz ključnih sigurnosnih odluka, uključujući promatranje bombardiranja iranskih nuklearnih postrojenja te planiranje kampanje protiv Huta. "Andy Baker je dragocjen član predsjednikovog tima za nacionalnu sigurnost", poručio je Marco Rubio.
Unatoč rastućem utjecaju, ljudi koji ga poznaju kažu da je "vrlo oprezan - on je strateg" te da se više predstavlja kao akademik nego kao politički operativac.
Baker predstavlja sve utjecajniju frakciju konzervativnih vanjskopolitičkih mislilaca unutar administracije. Među njegovim saveznicima je Elbridge Colby, zagovornik preusmjeravanja američke vojne moći prema suzbijanju Kine. Iako postoje razlike, saveznici često grupiraju Bakera, Vancea i Colbyja kao ideološki bliske.
"Čak je i ovo natjecanje ideja samo po sebi prilično značajno", rekao je Episkopos, govoreći o nadmetanju između konzervativnih realista i tradicionalnih republikanskih jastrebova. Promatrači koji žele shvatiti smjer Vanceove vanjske politike nakon 2028. trebali bi obratiti pozornost na Bakera, zaključio je Gray.