U vanjskoj politici predsjednika SAD-a Donalda Trumpa, Izrael se dugo činio kao iznimka – zemlja koja dobiva potporu čak i kada njezine politike nisu u skladu s američkim interesima ili preferencijama predsjednika i njegove politike Amerika prva. No sve je više znakova da bi se to moglo promijeniti, analizira Foreign Policy.
Izrael ima brojne pristaše u Trumpovom najužem krugu, među kojima su američki šef diplomacije Marco Rubio, izaslanik za Bliski istok Steve Witkoff i veleposlanik u Izraelu Mike Huckabee. Izraelski premijer Benjamin Netanyahu godinama je uspješno laskao Trumpu – od imenovanja naselja njegovim imenom do javnog veličanja njegovih odluka.
Podršku ima i u republikanskom Kongresu i u Trumpu naklonjenim medijima poput Fox Newsa i Newsmaxa. Ta kombinacija pridobila je Trumpa da se ovog ljeta pridruži izraelskom pokušaju uništenja iranskog nuklearnog programa.
No Trump je poznat po naglim zaokretima. Na meti njegove kritike već su se našli i bliski saveznici poput Kanade, Njemačke ili Velike Britanije. Nakon godina hvalospjeva i snishodljivog stava prema Moskvi i Vladimiru Putinu, sada ga otvoreno proziva i zahtijeva da Ukrajina vrati sav svoj teritorij.
Razlike između američke i izraelske politike na Bliskom istoku već su vidljive. Washington je sklopio poseban dogovor s Hutijima u Jemenu unatoč njihovim napadima na Izrael, dok se u Siriji Trump približio predsjedniku Ahmedu al-Šari, kojeg Izrael i dalje napada.
Gaza je potencijalno najveće žarište. Trump želi dogovor kojim bi Hamas oslobodio taoce, dok Netanyahu inzistira na potpunom uništenju Hamasa – cilju koji je teško ostvariv. Trump je u četvrtak izjavio da ne bi dopustio izraelsku aneksiju Zapadne obale i najavio američki plan za Gazu koji uključuje korake prema palestinskoj državnosti.
Trump voli pobjednike, a dok su izraelski udari na Iran ojačali njegovu potporu, dugotrajni rat u Gazi koji proizvodi humanitarnu katastrofu mogao bi izazvati suprotan učinak. Prema pisanju američkih medija, bio je bijesan na Netanyahua zbog nedavnog izraelskog napada na Katar, savezničku državu u kojoj su stacionirani američki vojnici.
Trump se nije ustručavao pokazati i osobnu ljutnju prema izraelskom premijeru – nakon što je Netanyahu 2020. čestitao Joeu Bidenu na pobjedi, Trump ga je optužio za nelojalnost i opsovao u intervjuu.
I dok republikanski establišment ostaje snažno pro-izraelski, unutar Trumpova pokreta MAGA stavovi su podijeljeniji. Kongresnica Marjorie Taylor Greene izraelske akcije u Gazi nazvala je "genocidom", a konzervativni komentator Tucker Carlson sugerirao je da SAD treba "pustiti Izrael da se sam bori".
Potpora Izraelu ionako je sve slabija među mlađim Amerikancima – manje od 10 posto onih mlađih od 34 godine ima pozitivan stav o Netanyahuu i izraelskoj politici u Gazi.
Analitičari smatraju da bi Trumpovo "okretanje leđa" prije značilo smanjenu potporu, javne kritike i transakcijsko pregovaranje, nego potpuni raskid. I dalje je malo vjerojatno da bi SAD prekinuo obavještajnu suradnju ili prodaju oružja Izraelu. Netanyahu pak tvrdi da će Izrael radije ostati izoliran nego pristati na ustupke sigurnosti.
Ipak, već i sama mogućnost da Washington oslabi potporu svom najbližem savezniku na Bliskom istoku bila bi ozbiljan udarac izraelskoj diplomaciji i sigurnosti. U regiji u kojoj je vjerodostojnost ključna valuta, prijetnja djelomičnog američkog povlačenja mogla bi Izrael koštati jednako kao i stvarni prekid potpore.