Međutim, prvi razgovori sa najvišim američkim dužnosnicima, uključujući i državnog tajnika Colina Powella, pokazali su da Washington nije spreman na toliku novčanu izdašnost. Potajnik američkog državnog trezora John Taylor navjestio je da bi se ukupna američka pomoć, namjenjena otklanjanju posljedica rata u Iraku, mogla dostići najviše 6 milijardi dolara. Amerika, čijem gospodarstvu također ne cvjetaju ruže, ponudila je samo 50 milijuna dolara za modernizaciju turskih zračnih i pomorskih baza, čime je zahtjev Ankare sveden na jednu četvrtinu traženog iznosa.
Yakis i Babacan su, u međuvremenu, zatražiili prijem kod američkog predsjednika Georgea W. Busha kako bi osigurali tražena sredstva. Oni također traže da budući sporazum o finacijskoj pomoći prođe kongresnu proceduru.
U svakom slučaju, američki vojni planeri, prema ocjenama mnogih stručnjaka, bez logističke i druge potpore Turske teško mogu pokrenuti invaziju na Irak.
Turska je, dok traju washingtonski pregovori, nastavila sa dopremanjem vojske i naoružanja na granicu sa Irakom. Neovisna televizijska mreža NTV, tvrde kako kolone vozila prelaze na sjever Iraka koji kontroliraju paravojne postrojbe kudskih plemenskih čelnika Massouda Barzanija i Jelala Talabanija. Prema ranijim najavama, u regiju bi se moglo uputiti oko 120.000 turskih vojnika.
Gomilanje tolikog broja vojnika i ubrzano podizanje šatorskih naselja za iračke izbjeglice tumači se odlučnošću vlade premijera Abdullaha G?la da po svaku cijenu spriječi uspostavu neovisne kurdistanske države na iračkom tlu. Turska se, naime, pribojava da bi takav razvoj zbivanja mogao potaknuti i dosta snažnu 12 milijunsku kurdsku zajednicu na jugoistoku zemlje da pođe istim putem.