Iako je Ustavni sud još u prosincu utvrdio diskriminaciju dijela djece s teškoćama i osoba s invaliditetom, njihovo pravo na osobnog asistenta u praksi se još uvijek ne provodi.
U centrima za socijalnu skrb osobama koje traže asistenciju govore da se i dalje čeka Pravilnik, a zbog šutnje administracije podižu se i prve tužbe. O toj je temi za N1 televiziju govorila Sabina Lončar iz Udruge Sjena, koja je i pokrenula postupak pred Ustavnim sudom.
Sabina Lončar osvrnula se na ocjene da je ministar Marin Piletić nakon napornog rada otišao na odmor u Sabor.
"Kao roditelj djeteta s teškim oštećenjem zdravlja, moram priznati da su me prilično pogodile izjave o tome kako ministar radi 14 sati dnevno. Posebno kad znam da roditelji njegovatelji rade 24 sata na dan i svakodnevno doslovno oživljavaju svoju djecu", rekla je Lončar.
Istaknula je da je ministar bio upoznat s tom situacijom.
"Kad smo mi roditelji tražili odmor za sebe, jer takav tempo ne traje četiri godine kao ministrov mandat, nego i po 20 i više godina, ministar je to izričito odbijao. Zakonom je takav oblik podrške na papiru omogućen, ali ne i u stvarnosti. Upravo je takva i cijela lepeza usluga za koje govore da su nam omogućili. Omogućene su na papiru, ali u provedbi rijetko koja funkcionira u stvarnom životu", dodala je, ocijenivši Piletićev mandat u socijalnoj politici nedovoljnim.
"Činjenica je da će ostati zapamćen kao ministar koji je diskriminirao djecu, i to djecu s teškoćama u razvoju. Sva djeca s trećim i četvrtim stupnjem oštećenja zdravlja bila su žrtve njegove diskriminacije i po tome će ga se pamtiti. Ministar Piletić je gotovo sravnio sa zemljom Centar za odgoj i obrazovanje Dubrava, a ne zaboravimo ni smrtni slučaj u Kraljevici Oštro", poručila je.
Lončar smatra da Zakon o osobnoj asistenciji, zbog toga što je loše napisan, neće biti u primjeni još godinama te se nada da će ga novi ministar uspjeti popraviti. Posebno je kritična prema praksi sustava da obvezu pronalaženja osobnih asistenata prebacuje na same korisnike.
Iako je od odluke Ustavnog suda prošlo gotovo dva mjeseca, njezina kći Selina i dalje nema asistenta.
"Moja Selina nema asistenta. Uspjeli smo tek poslati zahtjev za osobnom asistencijom, a u zavodu su mi rekli da ću ja morati tražiti asistenta za nju. Javnost mora znati da postoji razlika između korisnika, koji prima uslugu, i onoga tko tu uslugu osigurava", naglašava Lončar.
"Korisnik ne može istovremeno biti i primatelj i pružatelj usluge. Nije realno uvjetovati korisnicima da su dužni sami pronaći osobnog asistenta ili pružatelja usluga. Moja Selina ne čita, ne govori i ne raspoznaje pojam pružatelja usluge. Kako bi ga ona mogla pronaći ili predložiti?", pita se.
Tako odluka Ustavnog suda ostaje mrtvo slovo na papiru. "U praksi se događa to da zavodi odbijaju primati zahtjeve za asistenciju i govore ljudima da se vrate kad pronađu nekoga tko će im pružiti uslugu. Satnice za osobne asistente su iznimno male, iznose 11 eura bruto, pri čemu asistentima ne ide cijeli iznos, već dio ide udrugama koje organiziraju uslugu", objašnjava.
"Država je svjesna da nije realno očekivati da oni koji su dužni osigurati uslugu mogu pronaći dovoljan broj osobnih asistenata za te iznose. Zato se odgovornost pokušava prebaciti na korisnika, što u konačnici nije ni po zakonu", zaključuje Lončar.
Od novog ministra očekuje da "bude ministar" i da smijeni "savjetnice koje su pogrešno savjetovale i državne tajnice koje su previše toga tajile".