SVA SREĆA da našu vojsku više ne shvaćamo previše ozbiljno, pa tako ni uhićenje zapovjednika Kopnene vojske Mladena Kruljca neće biti shvaćeno previše dramatično.
Jedino što je dramatično u cijeloj ovoj priči jest činjenica da se uhićenje dogodilo desetak godina prekasno. Kruljac ne samo da nije zbog skandala i nasilničkih ispada završio u zatvoru, i ne samo da zbog svih incidenata nije kažnjen ni smijenjen, već je uredno napredovao u vojnoj hijerarhiji. Unatoč ili zahvaljujući svemu tome.
Mlatio od 1999. godine
Još 1999. godine u Jutarnjem listu Brođanin Tihomir Siser posvjedočio je da da ga je tadašnji zapovjednik zbornog područja Varaždin Mladen Kruljac brutalno mlatio. Odmah zatim Kruljac je promoviran u zamjenika zapovjednika Kopnene vojske.
Četiri godine kasnije poduzetnik Tomislav Opačak u Nacionalu se požalio kako mu je Kruljac gurao u usta pištolj s posvetom pokojnog ministra Gojka Šuška, kako ga je zajedno sa svojim "gorilama" premlaćivao, prijetio mu i ucjenjivao ga. Godine 2007. taj isti Kruljac postavljen je za zapovjednika Kopnene vojske.
Sve je čisto
Predsjednik Stjepan Mesić tada je objasnio kako je "obavljena provjera i za ono što je bilo u ratu i za ono što je bilo poslije rata" te da je "sve čisto i nema nikakvog razloga za zabrinutost".
O onome što je "bilo u ratu" svjedočili su neki dragovoljci, tvrdeći kako ih je u akciji Bljesak Kruljac tjerao da srpskim civilima pucaju u leđa. No, ni ta ni ostale medijske optužbe nikad nisu naškodile Kruljčevoj karijeri. Ne samo karijeri generala, već i lokalnog šerifa i nasilnika.
Prije dvije godine Kruljac je, već kao zapovjednik Hrvatske kopnene vojske, s prijateljima sudjelovao u nasilničkom incidentu u jednom narodnjačkom klubu u Zagrebu. Ni nakon toga nije odgovarao.
Koja je tajna napredovanja?
I upravo je zbog svega nabrojanog njegovo uhićenje po nalogu Uskoka toliko dramatično. Jer postavlja ključno pitanje: kako se jedan takav čovjek mogao toliko dugo zadržati na tako visokim mjestima u hrvatskim Oružanim snagama?
Kako je moguće da je takav čovjek uživao zaštitu Tuđmanova režima i njegovih obavještajnih službi, zatim Račanovih ministara obrane, pa vrhovnog zapovjednika Stjepana Mesića, a potom i Ive Josipovića koji u godinu i pol dana nije pronašao razlog da Kruljca smijeni s njegova položaja?
Priča o vlasti koja promovira Kruljca
Stoga ovo nije priča o Kruljcu, nego o vlastima koje su petnaestak godina omogućili takvom čovjeku da se uspinje u vojnoj hijerarhiji.
Ako Kruljac već nije završio u zatvoru zbog nasilništva i iznude, ako već nitko nije skupio dovoljno dokaza za navode o ratnim zločinima u akciji Bljesak, o reketarenju i oružanim obračunima u Slavonskom Brodu, kako je uopće mogao ostati visokorangirani časnik? Pa još i zapovjednik Kopnene vojske?
Nedavno je predsjednik Mesić oduzeo odličja ičinove nekim generalima zbog nečasnog ponašanja: Ivanu Koradeu zbog kobnog obračuna s policijom, Vladimiru Zagorcu zbog bježanja od optužnice.
Bilo bi korisno otkriti u kakvo ponašanje spada sve ono što je Kruljac godinama radio.
Ne jednom prilikom i ne samo jednom čovjeku, već različitim ljudima koji ga nisu anonimno blatili, već su javno i iz prve ruke svjedočili o Kruljčevu nasilništvu.
Sramota Oružanih snaga
I svejedno, Kruljac je prolazio sve obavještajne provjere. Svejedno je postavljan na visoke zapovjedničke funkcije. I doveo do toga da ga se uhiti na jednoj tako visokoj dužnosti, na sramotu Oružanih snaga u cjelini.
A što je na to izjavio Mesić? "Ovo je potpuno iznenađenje!". I zamislite, potpuno je u pravu. Pravo je iznenađenje što se general Kruljac konačno našao na udaru pravne države. Izgledalo je kao da se to nikada neće dogoditi.
Ali opet, nije se ni trebalo dogoditi. Nije Kruljac morao biti uhapšen da bi se postavilo pitanje kako je uopće mogao biti imenovan. On je sada možda pao, ali je sustav opet preživio. I to je ono dramatično u cijeloj priči.