"UZROK stradavanja 12 vatrogasaca nije eruptivni požar nego detoniranje rasutog eksplozivnog punjenja jedne ili dviju odbačenih bombi, po svoj prilici CBU-87, s NATO-vih aviona nakon `kosovske krize` u proljeće 1999. godine", tvrdi u intervjuu za Slobodnu Dalmaciju umirovljeni časnik HV-a Nediljko Pušić, koji ključnim dokazom o eksploziji smatra satelitsku snimku na kojoj se iznad Kornata vidi oblak pirokumulus dimenzija najmanje četiri puta pet kilometara.
Pušić si je dao truda po pitanju istrage kornatske tragedije - tijekom sedam mjeseci je prikupio relevantnu vojno-medicinsku i znanstveno dokumentaciju tešku 18 kilograma, koja prilično uvjerljivo podupire njegovu tezu o uzroku stradavanja vatrogasaca.
"Bio sam siguran da će i ekspertna skupina koja je angažirana na istraživanju uzroka tragedije doći do istih saznanja i čekao sam njihovo očitovanje. No, kada su objavili službeno izvješće, u kojem tvrde kako je riječ o fenomenu - tzv. eruptivnom požaru, odlučio sam provesti vlastitu istragu", priča Pušić o svojoj višemjesečnoj potrazi za svim mogućim informacijama i podacima o dosadašnjim požarima, a koji bi mogli pomoći u rasvjetljenju tragedije na Velikom Kornatu.
Svu dokumentaciju MUP-u i Državnom odvjetništvu je stavio na raspolaganje još u studenom 2008. godine
"Surfajući internetom, naišao sam na dokument o `Savezničkoj žetvi`, zbrojio dva i dva i sve povezao u logično priču", naveo je Pušić, dodajući kako o svemu ovome ranije nije govorio jer je čekao da nadležne institucije obave svoj posao, a i nije htio "sijati paniku i upropastiti turističku sezonu", kao ni "potaknuti sulude teroriste-avanturiste na potragu za preostalim odbačenim bombama u Jadranu, čija je cijena na crnom tržištu vrtoglava" te "možda čak izazvati i još veću tragediju".
Svu dokumentaciju MUP-u i Državnom odvjetništvu je stavio na raspolaganje još u studenom 2008. godine, a upozorio ih je i kako na području Jadrana ima još deset neotkrivenih NATO-vih bombi bačenih nakon bombardiranja Srbije, što stoji u izvješću NATO-a iz 2004. godine.
Od 231 odbačene naprave dio ih nikad nije pronađen
Pušić je naveo kako su u proljeće 1999. godine, kad su SAD i NATO pokrenuli vojnu operaciju rješavanja krize na Kosovu, vojni zrakoplovi nadlijetali Jadran jer je baza bila u Italiji, i kako su neiskorištene bombe bacali u more, jer borbeni zrakoplov ne može sletjeti dok se nije riješio svih raketa. Zona za izbacivanje raketa koje nisu ispaljene na planirane ciljeve u Srbiji je na sjevernom Jadranu bilo sedam. Nakon završetka akcije, NATO je pokrenuo više akcija skupljanja odbačenih bombi, odnosno razminiravanja Jadrana, ali od 231 odbačene naprave dio ih nikad nije pronađen.
Prema Pušićevim riječima, eksploziv je najvjerojatnije termički aktiviran, a satelitska slika oblaka od eksplozije je identična onima kao kad eksplodira bomba CBU-87 (snimku s Kornata je usporedio sa snimkom iz Afganistana). Pušić je podsjetio i na to kako su na Veliki Kornat prvi stigli vojni specijalci i policija te kako su mu oni u razgovoru rekli kako je cijeli otok smrdio po eksplozivu.