OSJEČKI izbori mogli bi postati čak i zanimljiviji od proteklih, na kojima je rat oko ruku potrebnih za konstituiranje većine u Gradskom vijeću neko vrijeme bio glavna vijest u državi. Zanimljivost ove pat situacije je u tome što su se odnosi snaga i interesi tako promijenili da je praktički nemoguće zamisliti sastavljanje bilo kakve koalicije koja bi mogla preuzeti vlast. Također, kad promotrimo mogući razvoj situacije, uviđamo kako osječki izbori imaju jednog uvjetnog pobjednika (HDSSB), jednog teškog gubitnika (HSLS) i jednog gubitnika za kojeg još nije svima jasno da je gubitnik (HSP).
HSP-ovih 24,79 prema HDSSB-ovih 23,85 posto ne znači previše, jer se to svodi na 7 mandata za svaku stranku. Prate ih SDP s 19,12 posto (6 mandata) i HNS s 14,35 (4 mandata) i HNS s 5,17 (1 mandat). Ovo su prve procjene, moguće su još neke varijacije, no sigurno je da u Gradsko vijeće ne ulazi HSLS, pa se njihov nestanak s osječke političke scene može predviđati s velikom mjerom sigurnosti, unatoč svim optimističnim izjavama Zlatka "Gradoančelnika na nekoliko dana" Benašića, o tome kako "ono što vas ne ubije...". Ovakva izborna računica otvara zanimljive mogućnosti.
Naime, ne čini se kao da je u Osijeku moguća koalicija. HDZ je najavio da bi mogao ići s HSP-om, a iz tog spoja bi i jedni i drugi vukli korist. Ni jedni ni drugi ne žele vidjeti kako vlast prelazi u ruke HDSSB-a, a HSP-u je nekakav uspjeh koji bi proizašao iz 25. studenog prijeko potreban da barem u najmanjoj mogućoj mjeri ublaži debakl s parlamentarnih izbora. Jedini problem je što im nedostaju dva glasa. Koja ne mogu dobiti. Nema šanse. I Vladimir Šišljagić i SDP-ova osječka predsjednica Biljana Borzan najavili su kako im ne pada na pamet davati podršku ovim strankama. Osim toga, čak bi i u jednoj Hrvatskoj izgledalo glupo da SDP koalira s HDZ-om a lokalnoj razini u isto vrijeme u kom se s njima natječe na državnoj.
A što je s HDSSB-om? Oni više nisu u istom položaju kao 2005. Onda je nezavisnoj listi Branimira Glavaša jedina šansa za preživljavanjem bila pobjeda na lokalnim izborima, a sada im to više nije prijeko potrebno, budući da su ispali najveće iznenađenje parlamentarnih izbora. Stoga Glavaševa stranka može postizbornim pregovorima pristupiti puno mirnije. Ne samo to, nego sve varijacije događaja idu njima u korist. Postoje dvije opcije, jedna realna, jedna marginalno realna.
Prva, ova realna, je raspisivanje novih izbora. To HDSSB-u itekako odgovara. Birači nisu imuni na dojmove i malo je vjerojatno da će HSP nakon parlamentarne "pušione" (Anto Đapić, op.) na mogućim ponovljenim izborima dobiti jednaku potporu kao na ovima. Za pretpostaviti je da će bar neki od tih glasova otići HDSSB-u. Ovisno o dogovorima na državnoj razini, otvara se i druga, marginalno realna opcija. SDP bi mogao podržati HDSSB u Osijeku u zamjenu za HDSSB-ovu potporu mogućoj vladi pod vodstvom socijaldemokrata. Je li to možda jedan od razloga zbog kojih je Šišljagić natuknuo kako bi SDP mogao dobiti parlamentarnu potporu njegove stranke? I rađa li se tu frankenštajnovski brak dvije stranke koje nitko ne bi mogao spojiti prije nekoliko dana?
Rano je za reći. Ima još previše faktora. Ali, danas je jasno ono što jučer nije bilo, a to je da pobjednik ovih izbora nije stranka koja je dobila najveći postotak glasova.
Jovan Dragišić