Dok Rusija nastavlja svoj rat protiv Ukrajine, europski opskrbni lanci i dalje su ključni za transport industrijskih kemikalija koje pomažu u održavanju ruskih strojeva i hrane njezinu ratnu ekonomiju.
Istraga je otkrila da ruske privatne tvrtke koriste složenu mrežu posrednika i podružnica u Europskoj uniji za uvoz aditiva za motorna ulja, maziva i velikih količina glicerina. Ta kemikalija, čiji uvoz uglavnom nije ograničen sankcijama, može se koristiti za proizvodnju nitroglicerina, ključnog sastojka za pogonska goriva i eksplozive.
U središtu mreže je ruski petrokemijski div s bliskim vezama s vojskom, koji neometano posluje u Latviji i Njemačkoj, iskorištavajući rupe u sankcijama kako bi osigurao dotok sirovina ključnih za ruske vojne napore, piše u velikoj istrazi The Kyiv Independent.
Iako je trag dokumenata zamršen i raspršen preko logističkih tvrtki i posrednika, jedno se ime neprestano pojavljuje - Delfin Grupa. Ovaj ruski petrokemijski proizvođač, osnovan početkom devedesetih, upravlja golemim poslovnim carstvom koje se proteže daleko izvan granica Rusije. Sustavnim širenjem Delfin je uspostavio kontrolu nad složenom mrežom europskih tvrtki, a jedna od njih, sa sjedištem u Njemačkoj, registrirana je na berlinskoj adresi bivšeg agenta ruske vojne obavještajne službe (GRU) koji je pod sankcijama.
Koristeći međunarodne opskrbne lance, grupa je postala jedan od najvećih ruskih uvoznika aditiva za motorna ulja i maziva. Ta su sredstva ključna za funkcioniranje teških strojeva i vozila koje Rusija koristi u ratu protiv Ukrajine. Nakon zapadnih sankcija i sve češćih ukrajinskih napada na ruske rafinerije, Moskva se sve više oslanja na uvoz kako bi nadoknadila domaće manjkove.
Dok je EU postrožio kontrole nad nekim aditivima za goriva, sirovi glicerin ostaje izvan fokusa. Glicerin se može koristiti za sintezu nitroglicerina, koji se u kombinaciji s drugim spojevima koristi za izradu pogonskih goriva i eksploziva za streljivo - od metaka za pješačko oružje do granata velikog kalibra. Zbog propusta u regulativi, pošiljke prirodnog glicerina i dalje nesmetano teku iz tvrtki sa sjedištem u EU prema Rusiji.
Podaci o uvozu i izvozu pokazuju da su dvije tvrtke ključne u ovom lancu: Delfin Grupa i Glycerine.ru. Delfin Grupa, koju vodi obitelj Petrovsky - Tomas i njegov sin Yanis - kontrolira golemu mrežu posrednika. Iako su se za nabavu aditiva za ulja uglavnom okrenuli azijskim dobavljačima poput kineske tvrtke Xinxiang Richful Lube Additive Co., za uvoz glicerina i dalje se oslanjaju na mrežu dobavljača i podružnica iz EU. Potražnja za glicerinom je u porastu, vjerojatno potaknuta njegovom upotrebom u proizvodnji streljiva.
Tvrtka Glycerine.ru, iako formalno u vlasništvu Konstantina Pankratova, u praksi funkcionira kao distributer unutar Delfin Grupe. Poslovni dokumenti potvrđuju da se cjelokupna količina glicerina koju proizvodi tvrtka Glycerine Solution, u suvlasništvu Tomasa Petrovskog, distribuira preko Glycerine.ru. Promotivni materijali i internetske trgovine također jasno povezuju ove dvije tvrtke.
Uvoz glicerina u Delfin Distribution porastao je za više od 245 posto između 2021. i 2023. godine. Arhivirana verzija web stranice Glycerine.ru otvoreno je reklamirala upotrebu glicerina u vojnoj industriji, navodeći da se koristi za proizvodnju dinamita i bezdimnog baruta. Javni podaci o nabavi iz 2015. pokazuju da je Glycerine.ru izravno isporučivao glicerin tvornici baruta u Kazanu, državnom proizvođaču eksploziva koji je danas pod međunarodnim sankcijama i koji proizvodi gotovo 70% ukupne količine baruta u Rusiji.
Veze Delfin Grupe sežu i dublje. Tvrtka Delfin Aqua, u vlasništvu Yanisa Petrovskog, prvotno je bila u vlasništvu zaklade koju su osnovali bivši obavještajni časnici i državni subjekti povezani s FSB-om i GUSP-om, agencijom odgovornom za mobilizaciju. Predsjednik uprave Delfina, Peter Sorokin, viđen je u više navrata od prosinca 2024. do ožujka 2025. kako sudjeluje u isporukama "humanitarne pomoći" na bojište u Ukrajini. Te pošiljke, organizirane u suradnji sa Zakladom za pomoć CSKA (Središnji sportski klub Ruske vojske) i strankom Jedinstvena Rusija, sadržavale su dronove, sustave za elektroničko ratovanje i prijenosne elektrane.
Ključnu ulogu u dopremi kemikalija ima latvijska tvrtka Vega Stividors, smještena u slobodnoj luci u Rigi. Podaci pokazuju da je tvrtka od početka invazije u Rusiju poslala desetke milijuna kilograma glicerina, uglavnom za Delfin Distribution i Glycerine.ru. Promet tvrtke skočio je s oko 30 milijuna eura 2021. na 41 milijun eura 2022. godine. Iako je tvrtka trenutno u vlasništvu Sergejsa Piskunovsa, kojeg je Ukrajina sankcionirala, prethodno je bila pod izravnom kontrolom Tomasa Petrovskog. Piskunov je preuzeo vlasništvo i direktorske pozicije u nizu tvrtki neposredno prije nego što je pogođen sankcijama.
Delfin Grupa kontrolira i tvrtku B.L.W. Handel sa sjedištem u Njemačkoj. Tvrtka funkcionira kao logistički partner koji organizira pošiljke glicerina i maziva prema Rusiji. B.L.W. Handel je prethodno bila registrirana na osobnoj adresi Olega Eremenka, sankcioniranog bivšeg časnika GRU-a. Eremenko je 2009. godine sudjelovao u registraciji tvrtke u ulozi prevoditelja. Od travnja 2025., četiri mjeseca nakon što je EU sankcionirao Eremenka, tvrtka je registrirana na novoj adresi na kojoj nema nikakvih naznaka njezinog fizičkog postojanja.
Jedan od najvećih dobavljača glicerina za ovu mrežu je latvijska tvrtka Bio-Venta. Između 2022. i 2023. godine, Bio-Venta je ovom rutom izvezla ukupno 18.000 tona glicerina. Krajnji vlasnik tvrtke je Jānis Austriņš, zet latvijskog političara i oligarha Aivarsa Lembergsa, koji ima bliske poslovne veze sa sankcioniranim rusko-bjeloruskim oligarhom Dmitrijem Mazepinom, čija je tvrtka Uralchem, prema Reutersu, 2023. isporučivala kemikalije ruskim proizvođačima streljiva.
Unatoč brojnim krugovima sankcija, ruski vojno-industrijski kompleks i dalje funkcionira uglavnom neometano. Sankcije EU-a uglavnom su bile usmjerene na velike državne i privatne obrambene tvrtke, ostavljajući netaknutom opskrbnu mrežu manjih i srednjih dobavljača. Stručnjaci već dugo pozivaju na strožu kontrolu sirovina i kemikalija koje ulaze u Rusiju.
Kako je primijetila stručnjakinja za međunarodnu sigurnost Mariya Chukhnova, sljedeća faza sankcija "mora pogoditi sirovine koje podupiru rusku ratnu ekonomiju - od mangana i pamučne celuloze do titana i kemijskih prekursora ključnih za proizvodnju eksploziva".
Roman Steblivskyi iz Vijeća za ekonomsku sigurnost Ukrajine dodaje: "Pristup EU-a sankcijama sustavno ostavlja slijepe točke. Trenutno oslanjanje na takozvane 'ciljane' sankcije znači da se ograničenja primjenjuju samo na specifične proizvode i tvrtke. Ovaj pristup neizbježno izostavlja tvrtke i robu s potencijalom dvostruke namjene koje nisu izričito navedene."
Dok je EU uspio zaustaviti dotok nekih aditiva za ulja od europskih proizvođača, ruske tvrtke poput Delfina jednostavno su se prebacile na azijske dobavljače. Kristofer Harrison iz neprofitne organizacije Dekleptocracy ističe da bi sankcije protiv samo jedne ključne kineske tvrtke mogle ozbiljno naštetiti ruskim ratnim naporima.
"Moderna mehanizacija ne može funkcionirati bez maziva. Rusija ne može imati mehaniziranu vojsku bez njih. Nema tenkova. Nema kamiona. Nema topništva. Njihov je uobičajeni odgovor na sankcije uvoz iz Kine", objašnjava Harrison. "Ove sam informacije osobno prenio najvišem vodstvu posljednje dvije američke administracije, Kongresu, kao i svakoj agenciji u Ujedinjenom Kraljevstvu i EU. Ništa se nije dogodilo."
U slučaju Delfin Grupe, nijedan od njezinih subjekata u Rusiji, Latviji i Njemačkoj nije se suočio sa sankcijama EU-a, iako je Ukrajina sankcionirala velik broj njih 2023. godine. Bez strože kontrole izvoza kemikalija, rupe u sustavu vjerojatno će i dalje omogućavati opskrbu koja održava ruski ratni stroj.