VJEROVANJE u vještice, vještičarenje i uroke raširenije je nego što bi se očekivalo, pokazalo je novo veliko istraživanje.
U studiji objavljenoj u časopisu PLOS ONE sudjelovalo je oko 140.000 ljudi iz 95 zemalja svijeta u kojima živi približno polovica ukupnog svjetskog stanovništva.
Oko 40% anketiranih vjeruje u vještice i uroke
Prema rezultatima istraživanja, oko 40% stanovništva, odnosno oko milijardu ljudi u zemljama uključenima u studiju vjeruje u vještice. No autor studije Boris Gershman s American Universityja ističe da, unatoč tome što u svim anketiranim zemljama određeni postotak ljudi vjeruje u vještice, on nije jednoliko raspoređen po svijetu.
Tako primjerice u Švedskoj vjeruje samo 9% ljudi, a u Maroku čak 90%. Iako su vjerovanja u vještice i vještičarenje češća u nekim zemljama nego u drugima, ona u svakoj zemlji "zahvaćaju razne sociodemografske skupine", piše Gershman.
Za potrebe svojeg istraživanja Gershman je koristio skup podataka iz osobnih i telefonskih anketa koje su između 2008. i 2017. proveli Pew Research Center i druge profesionalne organizacije za ispitivanje javnog mnijenja.
Ključna definicija: Vjerovanje u kletve i uroke
Ankete su uključivale pitanja o širim vjerskim uvjerenjima ispitanika i o vjerovanju u vještičarenje.
Gershman je uočio da su sve ankete iz kojih je prikupljao podatke sadržavale jedno ključno pitanje, a to je vjeruju li ispitanici da "određeni ljudi mogu bacati kletve ili čini koje uzrokuju da se nekome dogode loše stvari".
Gershman u svojoj studiji piše kako navedeno pitanje sadrži važnu definiciju vještičarenja te da ona, zahvaljujući zastupljenosti u svim anketama, "pruža jedinstven način da se precizno odredi tko vjeruje u vještičarenje u cijelom uzorku ankete".
Kako smo već naveli, rezultati studije pokazali su da je oko 40% ispitanika diljem svijeta reklo da vjeruje u takav opis vještičarenja. Kada se taj postotak primijeni na zemlje pokrivene anketama, ispada da u njima oko milijardu ljudi vjeruje u vještice i vještičarenje.
Autor ističe da bi stvaran postotak onih koji vjeruju u vještice možda mogao biti čak i veći jer je dijelu ispitanika u telefonskim anketama moglo biti nelagodno priznati da vjeruju.
Nažalost, anketama nisu bile obuhvaćene dvije najmnogoljudnije zemlje svijeta - Kina i Indija. Kakav bi postotak bio utvrđen u tim zemljama, može se samo spekulirati. Kina je jedna od najmanje religioznih zemalja svijeta, a Indija jedna od najreligioznijih. No u obje zemlje postoje vjerovanja u vještice, pa čak i progoni vještica.
Četiri ključna pitanja
Gershman tumači da je analiza bila usredotočena na četiri ključna pitanja: 1) ulogu vjerovanja u vještice u održavanju konformizma i upravljanju sobom,
2) korelaciju vjerovanja u vještice s društvenim kapitalom, psihološkim blagostanjem i svjetonazorom,
3) korelaciju s inovacijama i ekonomskim razvojem,
4) izloženost nesrećama kao faktor u održavanju vjerovanja u vještičarenje.
Tko najmanje vjeruje, a tko najviše?
Podaci koje je u anketama pronašao Gershman omogućili su, među ostalim, uvide u korelacije između vjerovanja u vještičarenje i niza različitih čimbenika na razini zemlje i pojedinca, primjerice dobi, spola, mjesta prebivanja, obrazovanja, osobne ekonomske situacije, veličine kućanstva, vjerske pripadnosti, važnosti religije i vjerovanja u boga (grafikoni dolje).
Pokazalo se da na osobnoj razini ljudi s višim obrazovanjem i većom ekonomskom sigurnošću manje vjeruju u čarobnjaštvo.
Vjerovanje u vještice pozitivno korelira s religioznošću i vjerom u božanstvo. Muslimani nešto više vjeruju u vještičarenje nego kršćani, no ta razlika nije tako izražena kao razlika među vjernicima i nevjernicima. Oni koji se ne izjašnjavaju kao pripadnici neke određene religije, najmanje vjeruju.
Žene tek malo više vjeruju u vještičarenje od muškaraca. Zanimljivo je da nema neke razlike u vjerovanju između urbanih i ruralnih populacija.
Na nacionalnoj razini vjerovanja u čarobnjaštvo povezana su sa slabim institucijama, niskom razinom društvenog povjerenja i niskom inovativnošću, kao i s kulturom konformizma te višim razinama pristranosti unutar grupe.
Razumijevanje ovog fenomena važno je za zaštitu žena
Gershman ističe da detaljno proučavanje vjerovanja u vještičarenje ima važne praktične primjene. Kao prvo, ta vjerovanja na nekim mjestima u svijetu još uvijek dovode do sukoba i progona, a njihovo bolje razumijevanje, kao što je primjerice razumijevanje njihovog društvenog konteksta, može pomoći u zaštiti osoba optuženih za vještičarenje, ponajviše žena.
Razumijevanje vjerovanja u vještičarenje također može biti ključno za vlasti, istraživače ili grupe za pomoć koje pokušavaju raditi s lokalnim stanovništvom.
"U skladu sa svojom hipotetskom funkcijom održavanja reda i kohezije u nedostatku učinkovitih mehanizama upravljanja, vjerovanja u vještice su raširenija u zemljama sa slabim institucijama i pozitivno koreliraju s konformističkom kulturom te sklonosti pristranostima unutar grupe. Među dokumentiranim mogućim štetama vjerovanja u čarobnjaštvo spadaju poremećeni društveni odnosi, visoka razina anksioznosti, pesimističan pogled na svijet, nedostatak poduzetničke kulture i inovativne aktivnosti", piše Gershman.
Lov na vještice u moderno doba
Jedna od posljedica vjerovanja u vještičarenje je i lov na vještice. Na temelju rezultata studije moglo bi se reći da je od vjerovanja u boga samo korak do vjerovanja u vještičarenje. A od vjerovanja u vještičarenje samo je korak do optuživanja susjeda ili sugrađana za vlastite nesreće.
Postoje neke zemlje koje imaju zakone protiv bavljenja čarobnjaštvom, no jedina zemlja u kojoj je ono i dalje zakonski kažnjivo smrću je Saudijska Arabija. U većini slučajeva s "vješticama" se obračunava lokalno stanovništvo linčovanjem ili spaljivanjem.
Većina optuženih su žene i djeca, no bilježe se i slučajevi starijih osoba ili pripadnika marginaliziranih skupina i pojedinaca u zajednici, poput ljudi s albinizmom i osoba zaraženih HIV-om. Žrtve se često smatra teretom za zajednicu te ih se protjeruje, izgladnjuje do smrti ili nasilno ubija. Ponekad to čak čine članovi njihovih vlastitih obitelji u procesima svojevrsnog "društvenog čišćenja".
Uzroci lova na vještice najčešće su siromaštvo, epidemije, društvene krize i nedostatak obrazovanja. No vođe lova na vještice, često istaknute osobe u zajednici ili vračevi, također nerijetko stječu ekonomsku korist u ovoj praksi, primjerice naplaćivanjem egzorcizma ili prodajom dijelova tijela ubijenih. Konačno, lov na vještice može poslužiti za obračun s neposlušnim pojedincima ili za prisvajanje nečijih posjeda.
U Indiji, prema procjeni iz 2010., svake godine zbog vještičarenja je ubijeno između 150 i 200 žena. Ukupno ih je u razdoblju od 1995. do 2009. godine ubijeno oko 2500.
U provinciji Simbu u Papui Novoj Gvineji svake godine događa se oko 150 slučajeva nasilja i ubojstava zbog navodnog vještičarenja.
U Saudijskoj Arabiji osobe koje se optuži za vještičarenje službeno se progoni. Posljednje dvije osobe za koje je dokumentirano da su pogubljene zbog vještičarenja bile su Amina bint Abdulhalim Nassar 2011. i Muree bin Ali bin Issa al-Asiri 2012.