Foto: Index, FAH
POVEĆANJEM cijena vožnje autocestama Hrvatska vlada doslovno je odlučila kako je potrebno više mrtvih na cestama. Kako je, osim više poginulih, potrebno i više ozlijeđenih i trajnih invalida. Stvar je jednostavna i matematički provjerljiva – što skuplje autoceste, to se više vozi državnim i županijskim cestama. Što se više vozi takvim cestama – to ima više nesreća. Dodatno, pitanje je koliko će zarada autocesta poskupljenjem biti veća – jer postoje i alternative u obliku državnih cesta.
Jeste li razmišljali koliko novca vrijedi ljudski život? Kolika je u novcu vrijednost života? Reći ćete vjerojatno da je ljudski život u tom smislu neprocjenjiv – svaki čovjek jedinstvena je i neprocjenjiva jedinka. Međutim, kada se igrate s cijenom autocesta, onda doslovno odlučujete o više ili manje poginulih u prometu.
Autoceste su sigurne i prazne
Hrvatske autoceste su suvremene i sigurne. Autocesta je općenito najsigurnija cesta – kao prvo imamo odijeljen promet, čime su onemogućeni oni najgori frontalni sudari, koji su se događali svako malo na cestama tipa D1 prije nego što je autocesta napravljena. Vozi se u koloni, netko postane nervozan i krene pretjecati kada ne treba, ubije i sebe i one iz suprotnog smjera. Nestanu u sekundi doslovno dvije obitelji. Toga na autocesti, osim ako netko ne krene u protusmjer, nema.
Autoceste su građene po drugim standardima koji omogućavaju brzu i sigurnu vožnju – tu su i široke trake, nepostojanje raskrižja, ograda koja sprječava prolazak životinja. Tu je u konačnici i zaustavna traka te zeleni pojas, pa ako ste baš i „ispali“ s ceste, obično ćete se zaustaviti u travi, a ne udariti u neki objekt uz cestu. Ukoliko ste vezani, imate veliku mogućnost izići bez ikakvih posljedica.
Dodatno, Hrvatska je gradila autoceste po najvišim standardima. Podsjetimo se, čak je i iznimno utjecajni njemački autoklub ADAC 2007. tunel Brinje na A1 proglasio najsigurnijim u Europi, a 2010. tunel Sv. Rok je bio trećeplasiran.
Tako sjajna mreža autocesta se nažalost slabo koristi – izvan ona dva ljetna mjeseca, mnoge dionice su i sada puste – ima naravno prometa od Slovenije do Srbije, puno je tu tranzita, bude prometa prema Rijeci, ponešto do Splita i to je to. Ako se vozite Slavonikom prema Osijeku i danas ćete se uglavnom voziti praznom cestom, kilometrima nema vozila ni iz jednog pravca, a dojam je otprilike kao da rulate pistom u Boeingu 747 – ogromnih šest traka oko vas, a nigdje nikoga…
Umjesto da se Vlada pozabavi pitanjem kako bi se autoceste bolje koristile – čime bi cestovni promet bio još sigurniji, što se radi? Podiže se cijena korištenja! Korisnici se guraju na alternativne pravce, na državne i županijske ceste, na prometnice niže razine sigurnosti, na prometnice gdje su mogući frontalni sudari, izlijetanja iz sporedne ulice, gdje uz rub ceste hodaju pješaci, gdje je unatoč svim propisima noću puno biciklista bez svjetala…
Jesu li Švicarci i drugi blesavi jer guraju promet na autoceste?
Kako je Index već istražio, u Rumunjskoj godišnja vinjeta za automobile iznosi 28 eura. U Bugarskoj cijena godišnje vožnje kroz cijelu zemlju iznosi 50 eura, baš kao i u Slovačkoj. Posebno je zanimljivo – u praktično najskupljoj europskoj zemlji, Švicarskoj, cijelu godinu se možete voziti autocestom za 37,42 eura.
S obzirom na iznose švicarskih plaća – ta cestarina je vrlo moguće ispod komercijalne cijene, već su cijene tako postavljene kako bi vozači koristili autoceste, a ne predstavljali opasnost i sebi i drugima na uskim državnim i lokalnim cestama. A u nas – u sezoni će Zagreb-Split koštati 199 kuna, dakle jedan put do Splita i natrag je skuplji nego što se Švicarci voze cijelu godinu!
I sada smo mi pametni, a Švicarci blesavi? Političari čini se ne žele shvatiti da je realni život nešto složeniji od matematike za prvi razred osnovne – kao prvo, ako povisimo neku cijenu, to ne znači da ćemo od toga više zaraditi. Može se zaraditi i manje ako korisnici imaju alternativu (a ovdje imaju).
Drugo, ako se promet tjera s autoceste, a tjera se, onda to znači snižavanje razine sigurnosti, a posljedice toga znamo – mrtvi i ranjeni, mnogi i trajni invalidi.
Za ovakve mjere rješavanja problema u HAC-u (a problemi svakako postoje i to ozbiljni) ne treba nam ni Vlada ni ministri, dosta je jedno jednostavno računalo koje će na sve upite odgovarati: „Digni cijenu usluga!“
Ministri koji se voze u službenim limuzinama čini se potpuno su odvojeni od građana – vjerojatno više ni ne shvaćaju što znači 199 kuna za prosječnog čovjeka. Za 199 kuna mnogi će se umjesto autocestom ovog ljeta na more uputiti državnom cestom. Bit će dulje, sporije i bit će gužva. Netko će biti umoran i nervozan i krenut će u pretjecanje kada ne treba. Posljedice znamo, pune su ih crne kronike u doba kada nije bilo autoceste. Onda će se pisati strategije i izvještaji zašto ima više mrtvih.
Pa jednostavno je – zato što je Vlada Republike Hrvatske izglasala da bude više mrtvih!
Autoceste, taj vrhunski resurs koji Republika Hrvatska ima, zjapit će i praznije nego do sada. Onda ćemo se pitati zašto smo mi gdje jesmo, a zašto su Švicarci isto gdje jesu. Evo, na primjeru autocesta vidi se jako dobro – tamo se vlast brine za to da se autoceste koriste, u nas se vlast brine za to kako da vas se bolje oguli ako vam uopće padne na pamet voziti se njima.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala