Prema podacima Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini, od 1990. godine iz Srbije je otjerano oko 45.000 Hrvata, od kojih oko 40.000 danas živi u Republici Hrvatskoj, a oko 5.000 u ostalim zemljama. Ova stranka također posjeduje dokumentaciju o više od stotinu bombaških napada počinjenih od ´91. do ´95. čije su mete bile kuće Hrvata, kao i podatke o nestalim osobama, stradanjima, mučenjima i protjerivanjima Hrvata iz Beške, Sonte, Hrtkovaca, Novog Slankamena, Sombora, Vajske i drugih mjesta. Obilna je i dokumentacija u kojoj su opisani slučajevi paljenja kuća, te zauzimanja katoličkih crkava i drugih sakralnih objekata u Srijemu ili zapadnoj Bačkoj.
Predsjednik DSHV-a mr. Bela Tonković konstatirao je kako je vrijeme da se o tome počne govoriti i dodao: ´Ne prihvaćamo kolektivnu krivicu niti jednog naroda, ali one koji su suživot remetili treba privesti pravdi´.
Potpredsjednik DSHV-a Josip Gabrić smatra kako bi Vojislav Šešelj kao vođa srpskih ekstremista trebao snositi individualnu odgovornost za zločine koji su bili dio sustavnog napada na Hrvate. On je istaknuo kako su slučajevi poput Šešeljevog upada u Klinički centar Srijemska Kamenica početkom devedesetih, iz kojega je u ratnoj uniformi otjerao sve medicinsko osoblje pa i pacijente hrvatske nacionalnosti, izazivali strah na cijelom području Vojvodine kod nesrpskog stanovništva.