Kako netko od viđenijih HDZ-ovaca umre, državni vrh oprašta se od tih ljudi kao od domoljuba, a domoljublje tako ide ruku pod ruku s dobrotom, poštenjem ili nekom sličnom karakternom osobinom o kojima se već govori nakon smrti.
Sredinom kolovoza umro je nekadašnji saborski zastupnik Đuro Perica. Plenković je pijetet o čovjeku koji je preminuo, koji je valjda imao neke druge kvalitete i dosege, izrazio tako što je govorio o domoljublju.
>>Plenković: Đuro Perica je bio istinski domoljub
"S dubokim žaljenjem primio sam vijest o smrti g. Perice, istinskog domoljuba, utemeljitelja HDZ-a, bivšeg saborskog zastupnika i važnog sudionika u procesu osamostaljivanja Hrvatske", stoji u izrazu sućuti premijera Plenkovića.
>>Plenković: Aladrovića ćemo pamtiti kao domoljuba, razboritog i odmjerenog čovjeka
Nekoliko dana prije preminuo je Marijan Aladrović, nekadašnji požeško-slavonski župan i gradonačelnik Pleternice, a Plenković je ponovo govorio o domoljublju i ovog HDZ-ovca. Konkretno je rekao da će se Aladrovića pamtiti kao domoljuba i razboritog i odmjerenog čovjeka.
>>Plenković: Zahvalni smo na svemu što je general Tus nesebično učinio za domovinu
Može se tako još nabrajati, a epitet domoljuba uz bok s razboritošću ili odmjerenošću uglavnom ide za HDZ-ovce ili simpatizere ove stranke. Kad je nedavno umro umirovljeni general Anton Tus, njega se nije pohvalilo za domoljublje. Plenković se tek zahvalio na svemu što je "general Tus nesebično učinio za svoju domovinu".
Tus je napustio Tuđmana zbog rata u BiH
Valjda je tome tako jer je Tus kao suradnik napustio Tuđmana budući da se nije slagao s politikom Gojka Šuška u BiH koja je dovela do ratnih zločina nad bošnjačkim stanovništvom.
Za HDZ nije važno što je Tus imao važnu ulogu u formiranju vojske, općenito u organiziranju obrane 1990-ih godina.
Nije važno niti što je s generalom Petrom Stipetićem jedini bivši zapovjednik JNA kojemu je u Beogradu suđeno u odsutnosti zbog veleizdaje i dezerterstva, što znači da je u jednom trenutku svog života riskirao, što nije kategorija koju HDZ-ovo domoljublje priznaje.
Za ovaj HDZ nije važno niti što se čovjeka nikad nije povezivalo s ratnim zločinima, što je najvažnija ostavština jednog ratnog generala ako stvari gledamo s tridesetogodišnje udaljenosti, puno važnija od teritorija i ofenziva.
Što je to domoljublje za HDZ-ovce?
Za ovaj HDZ, domoljubi su nešto drugo. Ne želimo to promijeniti, neka HDZ-ovci uživaju u svojim nomenklaturama koliko žele, normalan čovjek tog domoljublja ionako se srami, odnosno kako kaže čuveni glumac Lane Gutović: "Onaj tko može voljeti te države (Srbiju i Hrvatsku, op.a.) je osoba bez minimalnog kvocijenta inteligencije, a to su idioti".
Niti autoru ovih redaka ne pada na pamet živjeti s teretom države u srcu, no vrijedi sagledati što je ustvari to domoljublje i kako HDZ-ovci dolaze do njega.
Do domoljublja u normalnom svijetu valjda se dolazi tako što se voli domovina svim bićem i cijelog sebe čovjek bi dao za nju. Hrvatsko domoljublje, to je posebna priča. O tom domoljublju bi se na najprestižnijim fakultetima moglo izučavati.
I to ne samo zato što su Hrvati u Jugoslaviji kao nitko drugi bili na braniku bratstva i jedinstva, a da bi onda preko noći u njihove kosti bilo usađeno domoljublje, na taj način da se zemlja voli surovo i bezobzirno.
HDZ-ovi domoljubi kradu i mrze Srbe
A tako HDZ-ovci vole Hrvatsku. To je domoljublje čiji je kamen temeljac mržnja prema Srbima, općenito prema drugima, kao cijeloj paleti mogućnosti. Samo su eto Srbi i Srbija u prvom licu jednine i množine tog domoljublja.
Ne manje važno, kako se ti domaći zemljoljupci odnose prema poreznim obvezama i je li kradu? Naravno da kradu. Hrvatsku su pokrali upravo domoljubi. Nešto stariji pamte kako je Sanader govorio da nitko Hrvatsku ne voli više od njega, pa je valjda bio spreman i život dati za kutiju hrenovaka u kojoj mu je mesar Fiolić donosio pare.
Iz niza primjera voljenja države na poseban način bi se moglo kazati da je višak domoljublja obrnuto proporcionalan manjku savjesti onih kojima je država bankomat.
A tek domoljublje na stadionima. Funkcionira uvijek po istom receptu koji glasi: oskudnost civilizacijskog odgoja i višak divljine naravi, što na tribinama rezultira mržnjom prema svakome drugačijem. U takvim okolnostima, domoljublje je besmisleno, krava bi ga pojela uz zelenu travu, a da ne trepne da je na krivom pašnjaku, za nju zabranjenom.
Hrvatsko domoljublje postalo je stožerni dio duha hrvatskog naroda
Nacije počivaju na tradicijama, to je tako, a HDZ je forsiranjem ljubavi prema rodnoj grudi postigao da pozivanje na domoljublje rezultira izjednačavanjem s HDZ-om, što sasvim odiše na 19. stoljeće.
Tim forsiranjem, hrvatsko domoljublje postalo je stožerni dio duha hrvatskog naroda, bez njega se ne napreduje, ono je legitimacijska karta i opravdanje za sve pogrešno. U Hrvatskoj domoljublje je opravdanje za zločin. To je zato što je u Hrvatskoj na snazi HDZ-ovska nacionalna svijest, a za čijom trpezu mogu samo oni koji će slijediti taj prazan hod ideologije.
Zato je moguće da domoljublje u toj HDZ-ovskoj Hrvatskoj postaje moralna vrlina, disciplina koja nedvojbeno jamči moralnu kvalitetu, poništavajući sve moguće nedostatke, kako za pojedinca, tako i za dužnosnike.
Ljubav prema državi tu se pretpostavlja svim drugim kvalitetama, poput onih koje je npr. imao umirovljeni general Antun Tus, a koje su nejake pred HDZ-ovskim kriterijima.
U takvim okolnostima koje je uspostavio HDZ, domoljublje je ispražnjeno od ikakvog smisla. Zato je nakaradno nasađeno domoljublje smrtonosno za državu čak i više nego benevolentnost onih koji za nju ne mare. Za razliku od domoljuba, oni državi ne pričinjavaju štetu. Njoj više i ne treba.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala