Mrkonjić je prvu Rimbaudovu pjesmu, "Pijani brod", preveo prvi put 1954. u povodu 100. obljetnice pjesnikove smrti, a drugi put 1980.
Bilo je to gust, koncentriran tekst, pa ga je bilo teško staviti u granice čitljivosti, prisjetio se Mrkonjić i priznao da mu je jedan njemački prijevod pomogao "dešifrirati Rimbauda".
Rimbaud je sa 16 godina pisao zrelije od svega što su napisali njegovi suvremenici, a iza njega je ostalo možda sve skupa jedna knjiga od 300 stranica, kazao je Mrkonjić.
Rimbauda se jako puno interpretiralo kao zagonetku, kazao je Mrkonjić, o njemu se govorilo kroz mitove: mit o slobodi, prerana zrelost, mit o meteoru koji je preko književnog neba prešao za svega četiri godine, mit o skandaloznom životu u skladu s idejom o pjesničkom prokletstvu, odnos s Verlainom.
Zatim je raskinuo s literaturom i okrenuo se brzom bogaćenju, putovao po Europi, ušao u legiju stranaca i prodavao oružje u Harareu, da bi se vratio u Francusku smrtno bolestan i umro, potkrijepio je Mrkonjić.
Višnja Machiedo je ocijenila da je obljetnica njegova rođenja u Hrvatskoj prošla nezapaženo. To je možda reakcija društva za koje je Rimbaud rekao da "formira razvratnike za komfor", rekla je.
U prigodnom tekstu je kazala da su se u Rimbauda ugledali simbolisti, nadrealisti, pa i oni koji su voljeli kršćanske mistike, te je primijetila niz sličnosti s Friedrichom Nietzscheom.
(Hina) xiluc yjn