OVO JE već prava točka nestajanja. Nije ga bilo kad se vratio Ivo Sanader, nije ga bilo kad je SDP vodio kampanju za Ivu Josipovića, nije ga bilo ogroman dio proljetnog zasjedanja Hrvatskog sabora, a nema ga ni sada kad je uhićen Damir Polančec. Otputovao je u Sarajevo.
Zorana Milanovića slobodno se već može nazvati Čovjekom koji nije bio ovdje. Zapravo, puno je lakše sjetiti se situacija u kojima ga nije bilo, nego kad je primijećena njegova nazočnost. Kad je Sanader održao onu famoznu pučističku press konferenciju koja je potresla zemlju i natjerala premijerku Jadranku Kosor da ga najuri iz HDZ-a, šef opozicije netragom je nestao. Danima se nije oglašavao. Govorilo se da je na skijanju. Pa da je vozio djecu na skijanje. Pa da je zapravo cijelo vrijeme bio u Zagrebu. Pa da se nije htio oglašavati prije nego što je Kosor reagirala. A onda se slavodobitno pojavio na proslavi pravoslavog Božića i čudio što ga svi traže.
Ako je to bilo bježanje od loših vijesti, odnosno HDZ-ovih unutastranačkih obračuna, kako bi se onda moglo nazvati nestajanje iz kampanje Ive Josipovića? Milanović je nestao kako bi Josipović lakše pobijedio. Nije htio smetati. Pojavio se na proglašenju rezultata u prvom i drugom krugu. I onda opet nestao.
Osim što ga nitko u javnosti nije primijetio tijekom cijelog prosinca, nije se oglasio oko stana Jadranke Kosor, nije se oglasio u vezi s isprikom SDP-a građanima Zagreba, nije se oglasio gotovo ni oko čega bitnog u političkom životu Hrvatske. Osim o ukidanju dijela kriznog poreza - i to neuvjerljivo. I sad su čak i tradicionalno pedatni HDZ-ovci, poznati po tome da brižno vode evidenciju o dolascima na posao, uspjeli izračunati da je Zoran Milanović, šef SDP-a i budući premijer, tijekom proljetnog zasjedanja Sabora koje je započelo prije dva tjedna u saborskim klupama proveo ravno jedan sat i 43 minute.
To se već stvarno pretvara u vještinu. U mađioničarsku točku. Traže ga u stranci, on se pojavi u Saboru. Traže ga u Saboru, a on se pojavi u stranci. Traže ga na mobitel, on na skijanju. Traže ga na skijanju, a on u Zagrebu. Kao zec iz šešira, samo potpuna suprotnost. Nema ga kad je najvažnije. Možda jednostavno ne želi smetati.