Bilić: Turci imaju dvije varijante, ofenzivnu i suludo ofenzivnu

PRIJE puta za Beč, Slaven Bilić detaljno je, kao nikada do sada, progovorio o načinu turske igre.

"Proučili smo Turke i nije baš da se tu nema što vidjeti. Ima stvari koje se ponavljaju i spremni smo na njihove varijante od kojih je jedna ofenzivna, a druga je suludo ofenzivna. Vraćaju se, kad imaju vremena, u defenzivni raspored. Ali ne mogu nas iznenaditi, naime, nisu pobijedili, jer su iznenadili Švicarce i Čehe. Njihov je pritisak urodio plodom, isplatila im se agresija i dolazak s više igrača u šesnaesterac, nisu primili gol kada su se u potpunosti otvorili. Imali su sreće, jer kod pritiska ostaje prostor. No, iz tog je pritiska teško izaći, teško je zadržati loptu. Spremni smo fizički i psihički i nećemo izlaziti iz normalnih gabarita igre. Tu mislim na taktičke gabarite, a ne na tuču i provokaciju. Nadam se da će sudac utakmicu držati pod kontrolom."

"Nismo bahati, ali smatram da nam je najveća prednost činjenica da smo bolji od Turske.", poručio je izbornik.

"Napadački nogomet logično je Terimovo opredjeljenje"

Vratio se još jednom na fanatični napadački duh naših protivnika. Činjenica je da napadaju kao ludi, ali ostavljaju golem prostor u obrani. No, činjenica je i da se jako teško osloboditi njihovog pritiska.

"Nije im Terim dopustio da igraju kako hoće, to bi bila anarhija. Napadaju u serijama, žele natjerati protivnika na ubijanje lopte. To je teško uvježbati, a da izgleda dobro. Puno je lakše vježbati defenzivu. Terim je porazio Arsenal u finalu Kupa Uefa, trenirao je Fiorentinu i Milan. To sve govori o treneru kojeg izuzetno respektiram. Zašto su oni bolji u ofenzivi? Jer njihovi igrači nastupaju u 80 posto slučajeva za Bešiktaš, Fener i Galatasaray, a to je kao da igrate za Dinamo ili Hajduk, a da je Hajduk jak. To su momci koji su navikli pobjeđivati u 80 posto utakmica. Nihat je u Villarrealu, a i on je navikao na pobjede. Jedino Tuncay iz Middlesbrugha ne spada u tu grupu, ali on niti ne dobiva previše utakmica. Svi su ofenzivci, takav im je gard, stoga je napadački nogomet logično Terimovo opredjeljenje", izrecitirao je Bilić.

"Ukoliko Rakitić ne bude mogao, nećemo lutati s taktičkim varijantama"

A kakvo će biti Bilićevo opredjeljenje, ukoliko Ivan Rakitić ne bude u potpunosti spreman za utakmicu. Poznavajući Bilićeve dosadašnje metode, nekako smo skeptični prema opciji da u vatru gura igrača koji nije odradio dva, ključna treninga uoči utakmice.

"Ivan je jučer trenirao s fizioterapeutima i profesor Nemec kategorički mi je rekao da će biti spreman, ali dok ne dobijemo konačnu potvrdu, ništa ne možemo sa sigurnošću ustvrditi.
Optimizam nam pružaju liječničke prognoze. Vidjet ćemo što će biti ako Ivan na bude mogao. Postoje varijante, ali nećemo lutati. Zaigrat ćemo ili s dva klasična napadača, ili u formaciji kao protiv Njemačke s igračem sličnim Rakitiću", ističe Bilić.

"Ne bojimo se turskog pritiska"

Prilično je jasno na koji način se treba boriti protiv turskog pritiska. No, bit će teško boriti se kombinatorikom, ako nas Turci natjeraju na povlačenje i zidanje gustog bedema ispred našeg gola.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

"Mi ćemo od početka krenuti s našom igrom. Dakako, nešto nam govori i taj podatak da Turci kreću slabije i završavaju dobro, ali mi nećemo mijenjati naš plan igre iz dva razloga: što utakmica traje 90 minuta i jer se ne bojimo njihovog pritiska. On se pokazao kao jak i to je najvidljivije rezultatski. I tijekom pritiska, Švicarci su protiv Turaka imali više šansi", rekao je Slaven Bilić.

"Oni stanu visoko tako dobro da je teško stvoriti pas igru kad je tvojih 90 posto igrača u 25 metara. Mi govorimo o pas igri, ali nije lako, ako se dogodi situacija koju sam spomenuo. Dakako da ih trebamo napasti prije nego nam nametnu pritisak i jasno je kao dan da se ne smijemo povući. Kada nam oni dođu do obrane, ostaje nam da izbijemo loptu i vratimo se naprijed  pa neka se muče dok ponovo dođi do gola. Ako se pritisak ipak dogodi, nećemo se prepasti", napominje Slaven.

"Ne znam sa čime bih usporedio ovaj osjećaj"

Osvrnuo se izbornik prije marša na Beč i na svoje unutarnje emocije. Pobijedio je Njemačku, pobijedio je Engleze dva puta. Četvrtfinale Europskog prvenstva trebao bi biti najteži izazov, ali izbornik ostaje vjeran svojoj politici.

"Ne znam s čime bih usporedio ovaj osjećaj. Svaka je utakmica specifično stanje; to nije strah, nego čudan osjećaj. Ovaj osjećaj ne bih uspoređivao, jednak je svakom drugom do sada pogotovo otkako sam izbornik. Naša je grupa bila takva, nije nam dozvoljavala da budemo opušteni. Jedino iz naše grupe stigla su dva četvrtfinalista, a to pokazuje da smo bili u pravu kada smo govorili da je bio podvig odraditi kvalifikacije na način na koji smo ih mi odradili", spremno će izbornik.

Više bi volio da može ponovo zaigrati u Klagenfurtu. Razumijemo ga, jer čak smo se i mi vezali uz to malo, simpatično zdanje na kojem smo odigrali dvije sjajne utakmice.

"Radije bi u Klagenfurt nego u Beč"

"Nismo razmišljali o stadionu, ali kada bih mogli birati, izabrali bi Klagenfurt. Jasno je zašto, sve nam je leglo, čak imamo i ritual na putu, stanemo u jedan lijepi pub. Mada, i  i u Beču smo pobijedili.... "

Pritisak oko ulaznica polako jenjava. No, poziva će i dalje biti, izbornik od toga ne može niti želi pobjeći.

"Sredili smo situaciju oko ulaznica, barem djelomično. Priča je gotova, ali svjestan sam da će biti još poziva. Podsjeća me ova situacija na onu iz 1998., kada je Aljoša na treningu prije susreta s Francuzima sređivao ulaznice za svoju obitelj. No, situacija ipak nije takva da smo 24 sata koncentrirani na ulaznice.  Nismo u grču pa nećemo zalijepit poster od Nihata i gledat cijeli dan hipnotizirano u njega. Nastojimo da naše slobodno vrijeme bude što ležernije. Kupili smo dovoljno ulaznica da možemo zadovoljiti one najbliže."

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara