Zahvaljujući  eri digitalizacije i globalnog sela, sve ovo imali smo prilike gledati iz svih kuteva i u realnom vremenu, putem prijenosa. Novinari nipošto nisu bili jedini koji su bilježili odurne scene, koje pokazuju da su ljudi puno veće zvijeri od životinja. 

 

Upravo suprotno, na gotovo svim snimkama možete vidjeti kako krvoločne i sjajno organizirane ruske snage u napadima na Engleze, bilo da se radi o jurišu mase ili diverzantskim prepadima manjih elitnih jedinica u neprijateljsku pozadinu, osim palica, stolica, boca i noževa, iskuane i spremne nose mobitele, kako bi nasilni bolesnici pametnim telefonima snimali svoja nedjela i hvalili se njima po društvenim mrežama. 

Pri tome su Rusi danas, u drugom desetljeću 21. stoljeća, zapravo unaprijeđena, moderna, digitalizirana verzija engleskih huligana iz zadnja tri desetljeća prošlog milenija, odnosno njihovi daleko najbolji učenici i jedini dostojni nasljednici. 

 

Jer sve ono što su Englezi radili tada po Europi; od Heysela '84, preko Dusseldorfa  '88 do Cagliarija na SP '90, jučer su u Marseille u "poboljšanoj" verzij izveli Rusi. Engleski huligani također su nekada davno nasilno ili samom pojavom osvajali dijelove grada, točnije uveli modu zauzimanja protivničkog teritorija i njegovog zapišavanja marševima kroz gradove u kojima gostuju njihovi klubovi i reprezentacija.

Napadali su protivnike zastrašujućom brojnošću i brutalnošću i mnogi Europljani koji su doživjeli upad i orgijanje engleskih "navijača" po njihovim gradovima i zemljama, to nikada neće zaboraviti, da ne spominjemo suparničke navijače ili huligane koji su im stajali na putu. Pod bi s njima bio obrisan onako kako su to jučer u Marseillu s Englezima radili Rusi. 

 

Englezi se danas žale kako u napadima Rusa na njih nije bilo fair-playa ni poštovanja navijačkog bushida. Ne sjećamo se da su Englezi prilikom njihovih dana huliganskog ponosa i slave, nad tjelima onesposobljenih protivnika čitali kodekse. 

 

Ruskim huliganima kao za sada završni čin njihovog obračuna s Englezima i posebno otežavajuća okolnost, uzima se juriš na tribinu s engleskim navijačima na kraju utakmice na Velodromeu, pri čemu su u stampedo natjerani žene, djeca i starci. Treba li podsjećati tko je to uveo u modu, odnosno što je u Engleskoj 80-ih bilo trend? Desant na suparničku tribinu i gaženje protivničkih navijača ljudskim valom. Rusima, koji su do pobjede nad Hitlerom došli upravo tom taktikom, nije trebalo mnogo da i ovu englesku modu usvoje, ali kako smo vidjeli u Marseilleu, i usavrše.

Konačno, ali nikako najmanje bitno, styling i odjevna moda. Rusi samo prepoznatljivim fizionomijama odskaču od izgleda prosječnog engleskog navijača, koji je od glave do pete ušminkan i brendiran, pa taj nasljednik ružnih, debelih i smrdljivih engleskih huligana iz 80-ih, na sebi nosi odjeće u vrijednosti par stotina funti, frizure su mu uvijek pomno odabrane, gelirane i začešljane, a i tetovažama se itekako razlikuje od predaka s tribina i ulica. 

 

Pri tome su moderni engleski navijači, ali i oni koji su furaju na njih širom svijeta, zapravo smiješni. Jer navijači na Otoku počeli su nositi casual modu i skuplju odjeću, baš zato da ne bi upadali u oči policiji, da bi na kraju postali svi isti, uniformirani i unificirani, uočljivi s kilometra, upravo zato što izgledaju kao da su s naslovnice časopisa za mušku modu, a ne kao opasni huligani. Zato danas i jesu puno veća meta oglašivačke industrije nego policije. 

 

Rusi su i ovdje napravili upgrade u odnosu na uzore, odnosno nisu ih slijepo kopirali. Kao što vidite na slikama i snimkama njihovih marsejskih podviga, oni također nose casual brendove, ali među njima gotovo da nema debelih i nespremnih, jer njihova furka je teretana, preparati, suplementi, stimulansi, MMA i UFC. Efikasnost i (para)vojni ustroj pokazuju i time što su svi kratko ošišani, tako da i na stilskom planu odnose pobjedu nad uzorima.

Neusporedivo organiziraniji, iako daleko malobrojniji od Engleza, pokazali su se ruski huligani u sukobima u Marseilleu. Iako su Englezi brojni, bučni i pijani, davno su prošla vremena kada su predstavljali huliganski strah i trepet u cijelom svijetu. Sada su to punašni i većinom vremešni navijači ili ljubitelji nogometa, koji nesumnjivo itekako imaju vanterenskih utakmica u nogama, ali ako su i nekad bili nasilnici, već dugo to nisu. Vidjelo se to i po sukobima koje su s njima izazvali Rusi, daleko brutalnija i dominantnija huliganska sila nego što su to zadnja tri desetljeća prošlog stoljeća bili Englezi.

 

Dok su Englezi prošlih dana vodili glavnu riječ u Marseilleu, danas su Rusi zaveli strahovladu u francuskoj luci, iako ih je i dalje manje od suparnika. Mlate Engleze, otimaju im zastave i s tim se hvale na društvenim mrežama. Malobrojniji ruski nasilnici zalijetali su se među Engleze izazivajući tučnjavu, ali nisu nalazili na zainteresirane, jer Englezi su se povlačili. One koji nisu bili dovoljno brzi, bezumni lešinari doslovce su sasjekli. Pri tome se ni najmanje nisu zamarali što njih više desetaka mlati primjerice samo jednog Engleza, kojeg su nakon toga bacili u more, ili kao što je slučaj na doista šokantnoj snimci, kada se grupe Rusa iživljavaju na dva Engleza koji onesviješteni leže na podu.

 

Francuska policija i ovdje je pokazala koliko je očajno organizirana za totalni kaos u Marseilleu, jer uvjereni da Ruse napadaju daleko brojniji Englezi, među njih su ispaljivali suzavac, što je samo uzrokovalo bijeg još više Engleza, a ostanak onih koji nisu uspjeli pobjeći na nemilost ruskim huliganima. U strahu od terorističke prijetnje podcijenili su onu od ruskih huligana. Rusi su iskoristili i ovo nenadano savezništov. Kaotična sigurnosna situacija u Francuskoj i policija čija se povećana brojnost traži u cijeloj zemlji zbog osiguranja Eura i borbe s terorističkom prijetnjom, pa ih nema dovoljno za huliganski troboj u Marseilleu. Ipak, čini se da procjena francuskih službi nije bila dovoljno dobra, jer čim su izvučene skupine, znalo se da je lučki grad itekako izgledna bojišnica. 

 

Zašto su na njoj engleske trupe potučene i bile samo sjena nepobjedive vojske iz 70-ih, 80-ih i 90-ih? Dvije tisuće engleskih huligana ima zabrane napuštanja zemlje u vrijeme utakmica reprezentacije i velikih natjecanja. Pritisak Vlada i javnosti svih ovih desetljeća zaoštrio je odnos vlasti i javnosti proteklih godina prema njima, pa su borci omekšali, ali i ostarili jer s mnogima je i biologija učinila svoje. Nove generacije odrasle su u okružju potpuno drugačijem od poratnog i tačerskog: Uljuljkani u eru Premier League, godišnjih karata od tisuću funti i momčadi od par stotina milijuna, omekšali su. Englezi sada samo žele piti pivo i tulumariti.

 

 

Na kraju, ponovimo ono što smo već pisali: Kada se u Hrvatskoj govori o ovom problemu, posebno je bitno razotkriti kod nas obavezno ponavljanu zabludu u svim raspravama o navijačima, kada se kao uzor za rješenje tog problema kod nas, navodi Margaret Thatcher, koja je "iskorijenila huliganizam u Engleskoj". To naprosto nije istina; pod njenom vladom huliganizam se sa stadiona samo prebacio na okolnje ulice, pubove i odmorišta autoputeva, a upravo je Hillsborough tragičan pokazatelj promašenosti njene borbe protiv huligana.

 

Veliki broj od 96 poginulih '89 na Hillsboroughu, život je izgubio upravo zgnječen uz ograde i zapreke, koje su na tribine postavljene u sklopu borbe protiv huligana. Nakon katastrofe u Sheffieldu, te zapreke i ograde uklonjene su s engleskih stadiona.