Pet briljantnih sezona genijalnog šoumena iz favele
"DANSKI vratar Peter Schmeichel često je briljantno reagirao spašavajući svoju mrežu, no podjednako su dojmljive bile i njegove reakcije na udarce koje nije uspio zaustaviti. Jedna od reakcija za pamćenje dogodila se usred sezone u kojoj je njegov Manchester United osvojio trostruku krunu. Schmeichel je bio briljantan u Unitedu. Odlično je čitao igru i predviđao što će napadači pokušati kako bi ga nadmudrili. Uglavnom bi on izlazio kao pobjednik, ali u toj jednoj prilici nije imao odgovor. Sergi je s lijeve strane ubacio loptu u kazneni prostor, a Unitedovi su braniči bespomoćno svjedočili majstorskoj improvizaciji koja je uslijedila. Autor je bio jedan i jedini Rivaldo", započinje svoju priču o brazilskom genijalcu Matt Gault za britanski nogometni portal These Football Times.
"Rivaldo je prihvatio loptu prsima i osjetio da mu se približava Jaap Stam. Znao je da mora brzo reagirati. Bacio se na leđa i spektakularno udario loptu preko glave prema vratima. Pogodio je donji lijevi ugao ostavivši Schmeichela da u nevjerici vrti glavom. Jedan od najuzbudljivijih trenutaka u pohodu Manchester Uniteda na trostruku krunu u sezoni 1998./1999. upravo je Rivaldov potez. Svaki Unitedov navijač ima snimku nezaustavljivog brazilskog napadača u drugoj međusobnoj utakmici u 'skupini smrti' Lige prvaka koja je završila 3:3.
Utakmica koja je potresla Europu i u kojoj je Rivaldo pokazao što sve zna
Bila je to utakmica koja je potresla Europu. Devedeset minuta neprekidnog napadanja, od pogotka Sonnyja Andersona u prvoj minuti koji je izazvao erupciju oduševljenja na Nou Campu, do nezaustavljive kombinacije Dwighta Yorkea i Andyja Colea za Fergusonovu momčad. Manchesterov je dvojac te večeri funkcionirao telepatski savršeno i produktivno, ali ipak je ostao u sjeni Barceloninog mađioničara. Mučio je Unitedove braniče svojim sprintovima i trikovima. Ne samo da je postigao dva gola nego je njegovo djelo i asistencija koja je mogla Barceloni donijeti pobjedu. Rivaldo je savršeno dodao loptu petom za Giovannija, kojeg je istrčali Schmeichel ipak uspio zaustaviti. Danski vratar uspio je tom prilikom spasiti United, ali Rivaldo je još jednom majstorski uspio otključati suparničku obranu.
Rivalda je te večeri bio užitak gledati kako igra. Drsko i nezaustavljivo kombinirao je baletske poteze s divljima, od profinjenih dodavanja u Cruyffovu stilu do topovskog udarca s 25 metara koji je pogodio prečku, te natjerao gledatelje da zadrže dah. U tom trenutku bio je na vrhu svijeta. Rivaldo je bio tipična zvijezda, arogantan i otresit, spreman učiniti sve kako bi njegova momčad pobijedila. Bio je prvoklasni mamac za gledatelje koji su ga obožavali unatoč kontroverzama.
Varanje protiv Turske u polufinalu Svjetskog prvenstva
Tijekom Svjetskog prvenstva 2002. godine, Rivaldove igre zasjenila je prijevara u utakmici njegova Brazila protiv Turske. Frustriran kaznenim udarcem za Brazil, koji je Rivaldo u 87. minuti pretvorio u pogodak, Hakan Ünsal udario je loptu i pogodio Rivalda u nogu. Brazilac se srušio na travnjak s bolnom grimasom. Korejski je sudac očito bio impresioniran Rivaldovom reakcijom pa je isključio Ünsala. Rivaldo je bio proglašen igračem utakmice.
"Drago mi je zbog crvenog kartona. Kreativni igrači moraju imaju prostora za izražavanje da bi nogomet ostao prekrasna igra. U nogometu ima previše prekršaja i nasilja. Nije bitno gdje me lopta pogodila, važna je namjera", rekao je nakon utakmice Rivaldo, očito svjestan da je prevario suca.
Odglumio je bol kako bi Ünsal bio isključen i u tome je uspio. Njegov je potez bio u izravnoj kontradikciji s FIFA-inom poveljom o fair playu, koju je morao potpisati svaki igrač i koja kaže: "Najbolji igrači imaju odgovornost kao uzori mladima."
Barcelonisti ga nisu uvijek voljeli, Brazilci su ga omalovažavali
Kad je u pitanju sklapanje prijateljstava, Rivaldo je bio poput prototipa Luisa Suareza, ali bio je poseban ako ga promatramo i analiziramo kao nogometaša. Barcelonini ga navijači nisu uvijek voljeli, a njegovi su ga brazilski sunarodnjaci omalovažavali. No treba ga smatrati genijem i umjetnikom s loptom. I najveći talenti ponekad padnu u nemilost. Zinedine Zidane će vjerojatno uvijek biti krivac što Francuska nije osvojila Svjetsko prvenstvo 2006. godine jer je glavom udario Marca Materazzija. Ali i dalje ga smatraju nogometnim božanstvom. Isto vrijedi i za Rivalda.
Odrastao je u siromaštvu, a na globalnoj nogometnoj sceni eksplodirao je u dresu Deportiva iz La Corune postigavši 21 gol u 41 utakmici. Odmah je započela utrka za njegovim potpisom. Sir Bobby Robson odlučio ga je dovesti u Barcelonu umjesto Stevea McManamana. Upravo je za katalonski klub Rivaldo odigrao najgenijalnije trenutke svoje karijere. Došao je kao golgeter i opravdao očekivanja postigavši 19 golova u 34 utakmice prve sezone. Barcelona je te sezone osvojila španjolsko prvenstvo i kup. Sljedeće sezone postigao je 24 ligaška gola, postao FIFA-in igrač godine i osvojio Zlatnu loptu.
U svom najboljem izdanju Rivaldo je bio nedodirljiv, ali njegov je klupski uspjeh nepovoljno utjecao na odnos s brazilskim navijačima. Smatrali su ga odgovornim za neuspjeh Brazila na Olimpijskim igrama 1996. godine jer je njegova neoprezna povratna lopta rezultirala pogotkom Nigerije. U istoj utakmici propustio je priliku za zlatni gol, koji bi njegovu momčad odveo u finale. Poniženi Brazil je ispao, a Rivaldo je smatran plaćenikom i izdajicom i nije se uopće našao u momčadi koja je nastupila u utakmici za treće mjesto u Atlanti.
Razmišljao je čak o napuštanju reprezentacije
Bili su to crni dani za Rivalda, koji je zbog intenziteta uvreda i zlostavljanja čak razmišljao o napuštanju reprezentacije. Postao je ružno pače brazilskog nogometa za razliku od Ronalda kojeg se smatralo zlatnim dečkom, herojem i ikonom. Rivaldovi pokušaji da se vrati u milost navijača nisu bili posebno uspješni. Sudjelovao je u pobjedi Brazila na Copa Americi 1999. godine, ali što je bolje igrao u Barceloni, to je njegov imidž kod kuće više trpio. Navijači su smatrali da Rivaldo svoja najbolja izdanja čuva za Barcelonu i zbog toga su bili ogorčeni. On je, pak, smatrao da su kritike nepravedne i koristio ih je kao motivaciju za još bolje igre.
Umjesto da osjeća ponos zbog nastupa za domovinu, kod njega se mogla primijetiti tuga. Još kao dječak maštao je o igranju za brazilsku reprezentaciju, no pokazalo se da su mu nastupi u poznatom žutom dresu donijeli mnoge neugodne trenutke. Zviždali su mu kad bi promašio dodavanje ili propustio priliku. Rugali su mu se čak i kad bi zabio gol. Ako je John Barnes bio prvi ljevonogi genij kojeg su navijači reprezentacije uzeli na zub, onda je Rivaldo svakako bio drugi.
Svaki put kad bi se vraćao u Brazil, na putovanje bi kretao sa strahom
Rivaldo je postigao osam golova tijekom kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo 2002. godine, ali njegovi su osmijesi bili kiseli. U sebi je bio slomljen. Svaki put kad bi se vraćao u Brazil, na putovanje bi kretao sa strahom. Činilo se da Rivaldo ne voli putovati. Nakon dugih letova iz Južne Amerike, bio bi tek blijeda slika onog inače nezaustavljivog lijevog krila Barcelone.
Iako se njegova inteligencija u igri ne može osporiti, Rivalda nije krasio blistav um. Nikad nije imao karizmu Cristiana Ronalda ili Davida Beckhama, a taj nedostatak osobnosti spriječio ga je da postane globalna nogometna ikona. Nije bio posebno zainteresiran za sklapanje prijateljstava i nije stekao pozicije u španjolskim medijima. Moderno nogometno okruženje nije prihvaćalo Rivalda koji 'govori' samo na travnjaku. Javnosti nije bio dovoljan samo njegov uzbudljiv talent.
Tiger Woods nikad nije bio najomiljeniji golfer na touru, ali bio je poštovan i idoliziran diljem svijeta zato što je revolucionizirao sport i bio najzaslužniji za uspon televizijske gledanosti nakon 1996. godine. Rivaldo je ušao u sport u kojem je već postojao jedan Diego Maradona i nije se mogao prilagoditi nepisanim pravilima igre koja kažu da nogometaš mora imati osobnost koja osvaja.
Ipak, njegovo vrijeme u Barceloni zaslužuje više pažnje. Rob Smyt napisao je jednom u Guardianu: 'Momčad od 11 Zidanea pobijedit će svakog suparnika nebrojeno puta, ali i momčad od 10 Nevillea i s jednim Rivaldom ponekad može slaviti.' Njegova je lijeva noga bila najubojitije napadačko oružje u nogometu na prijelazu tisućljeća i nedvosmislen odgovor na desnu nogu Gabriela Batistute. Rivaldov je nemilosrdan golgeterski instinkt nadoknađivao manjke njegova mrzovoljna i nevesela imidža izvan terena.
Njegov hat-trick protiv Valencije zaslužuje filmsku adaptaciju
Velikane od njihovih suvremenika dijeli urođena kvaliteta da iskažu svoje majstorstvo upravo kad je najpotrebnije. Zidane je zakucao svoj volej protiv Bayer Leverkusena u finalu Lige prvaka, Maradona je praktički sam srušio obranu Engleske u četvrtfinalu Svjetskog prvenstva 1986. godine, a Rivaldo je u Barceloninoj utakmici protiv Valencije bio strijelac najvećeg hat-tricka u povijesti, takvog da zaslužuje filmsku adaptaciju.
Bila su to bremenita vremena za Barcelonu. Louis van Gaal upravo je podnio ostavku nakon nesuglasica s Rivaldom, a Lorenzo Serra Ferrer dobio je nezavidan zadatak vratiti status velesile katalonskom klubu. Serra Ferrer nije uspio i dobio je otkaz nakon rane eliminacije iz Lige prvaka. Barcelona je, uz to, pala na peto mjesto u španjolskom prvenstvu. Na klupu je sjeo Carles Rexach, ali nije bilo pozitivnih pomaka i Barcelona je u posljednje kolo protiv četvrtoplasirane Valencije ušla s tri boda manje.
Vođena zvijezdama poput Pabla Aimara, Kilyja Gonzaleza i Roberta Ayale, Valencia je došla s namjerom da pobijedi. Međutim, upravo je u toj utakmici Rivaldo svima pokazao zašto zaslužuje mjesto u panteonu nogometnih velikana. Nikad njegova lijeva noga nije bila tako ubojita kao u postizanju tog hat-tricka. Prvi gol postigao je iz slobodnog udarca, no to nije bilo dovoljno jer je Ruben Baraja izjednačio. Valenciji je bio dovoljan i remi. Barcelona je trebala Rivalda i dobila ga je! Odgovorio je nezaustavljivim projektilom s dvadesetak metara koji je podigao navijače na noge. No Baraja se nije predavao, ponovno je izjednačio.
Do kraja utakmice ostalo je samo 90 sekundi i Barcelona je očajnički trebala svoga heroja. Njegov je odgovor bio antologijski. Rivaldo je zaključio utakmicu svojim remek-djelom, golom fantastične kreacije i realizacije koji se može nazvati jednim od najvećih u povijesti nogometa. Frank de Boer spazio je Rivalda jedva pola metra izvan kaznenog prostora Valencije i uputio preciznu loptu u njegovu smjeru.
Rivaldo je zapravo bio prilično nespretan u igri prsima. Lopta se odbila visoko, tako visoko da bi za druge igrače prilika bila upropaštena. Naravno, Rivaldo nije bio kao drugi igrači. Imao je smjelosti i samopouzdanja u vlastitu tehniku da izvede briljantne škarice preko glave. Lopta je kraj bespomoćnog Santiaga Canizaresa završila u donjem desnom uglu. Barcelonina klupa istrčala je na teren u nekontroliranoj radosti, a neki su pogledavali u nebo, kao da ne vjeruju što su upravo vidjeli. Nisu bile potrebne godine da bi se shvatilo kako se radi o remek-djelu, to je odmah bilo jasno. Okružen oduševljenim suigračima, Rivaldo je skinuo dres.
Kao dječak je prodavao piće i slatkiše na plaži, otac mu je poginuo u prometnoj, na treninge pješačio po 15-ak kilometara
Često osporavan i omalovažavan od strane vlastitih navijača, Rivaldo je postao spasitelj. Njegovim je golovima Barcelona izborila Ligu prvaka. Brazilac se dugo doimao kao nesretni Nou Camper, ali je sada bio u zenitu svoje karijere. Više nikad neće dopustiti da mračni komentari nezadovoljnika utječu na njega. Rivaldo se morao nositi s teškim djetinjstvom u sjevernom dijelu pokrajine Paulista u Brazilu. Njegova je obitelj bila siromašna pa je kao dječak prodavao piće i slatkiše na plaži. Kad mu je bilo 15, njegov je otac poginuo u prometnoj nesreći. Trpio je teške udarce, ali nije dopustio da ga to razdvoji od strasti prema nogometu. Svakog dana pješačio je 15-ak kilometara da bi mogao trenirati. To ga je ojačalo i pripremilo za ono što dolazi.
'Ovo što se večeras dogodilo bilo je nevjerojatno. Pobjednički gol posvećujem svim igračima koji su se borili i mučili tijekom sezone i svim navijačima koji su toliko patili. Drago mi je što sam ih razveselio svojim golovima', rekao je Rivaldo nakon utakmice s Valencijom.
Njegove su riječi imale poseban emocionalni naboj. Rivaldo je svojim golovima usrećio navijače, a ti isti navijači napokon su učinili nešto da se osjeća cijenjen i prihvaćen. Rivaldo više nije bio autsajder, plaćenik i problematično dijete. Odjednom je postao 'katalonski kralj'. Svašta je prolazio u profesionalnom i privatnom životu, a sad je odjednom 90.000 navijača izvikivalo njegovo ime i nazdravljalo njegovoj genijalnosti dugo u noć. Te sezone u svim je natjecanjima postigao 36 golova, ali taj treći pogodak protiv Valencije bio je njegovo krunsko dostignuće i trenutak zbližavanja s navijačima koji je tražio još otkako je 1996. počeo sumnjati u sebe.
Međutim, Van Gaal se vratio u Barcelonu i godinu dana nakon utakmice s Valencijom, Rivaldo je otpušten. Njegova je karijera krenula silaznom putanjom. Potpisao je za Milan, ali u Serie A nije bio uspješan. Nakon što je utakmicu s Anconom proveo na klupi, shvatio je da u Italiji neće biti ništa od iskupljenja. Kao pričuva je pratio i finalnu utakmicu Lige prvaka u kojoj je Milan na Old Traffordu bio bolji od Juventusa. Na istom stadionu odigrao je veličanstvenu utakmicu četiri sezone ranije. Nakon odlaska iz Milana, bavio se idejom da zaigra u Premier ligi. Manchester United dugo je bio zainteresiran za njega. Bila mu je 31 godina, ali i dalje je imao štošta za pokazati.
Bio je blizu potpisa za Bolton. Trener Sam Allardyce ostavio je dobar dojam na Rivalda i malo je nedostajalo da se pridruži Ivanu Campu, Youriju Djorkaeffu i Jay-Jayu Okochi. No na kraju se odlučio za Olympiacos. Nakon te epizode lutao je od kluba do kluba i napokon se umirovio s 43 godine. Njegov je vrhunac trajao ne više od pet godina, ali bilo je to uzbudljivih pet godina. Naposljetku će Rivaldo uvijek biti hvaljen i kritiziran istom mjerom. Dostigao je igračku veličinu, no imao je i teške terete. Njegove su pogreške bile preuveličavane. Kad je Zidane udario Materazzija, u Francuskoj je postao nacionalni heroj, dok je Rivaldo za sličnu reakciju protiv Turske odmah postao meta napada.
Bio je jedan od najnadarenijih i besramno pouzdanih nogometaša u povijesti
Mnogi smatraju da je Zidane praktički sam Francuskoj donio svjetski naslov 1998. godine. Međutim, ako se prokopa malo dublje, postaje jasno da njegove igre na tom turniru nisu bile tako briljantne kako se vjeruje. Rivaldo je pogriješio 2002., ali je ipak gurnuo svoj Brazil prema slavi, i to zajedno s Ronaldom, a ne u njegovoj sjeni. Bio je to zenit i vrhunac njegove reprezentativne karijere istodobno. Platio je kaznu za varanje, no istovremeno je imao i ogromnu ulogu u svjetskom naslovu Brazila.
Sjetite se Rivalda zbog njegovih golova i igračkoga genija koji je toliko puta zablistao. Bio je jedan od najnadarenijih i besramno pouzdanih nogometaša u povijesti", zaključuje These Football Times.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati