Razgovarao: Zvonko Alač
Foto: Vladimir Dugandžić, Željko Hajdinjak (Cropix)

SAŠA DREVEN, golman "obesparenog" Varteksa u razgovoru za Index otkriva kako je to kada ne pamtiš kad si posljednji put primio zarađeni novac, a na trening se probijaš kroz kordon zaposlenika kluba koji više ne vjeruju obećanjima o isplati zaostalih plaća nego su stupili u štrajk.

Klub koji je u vrijeme svemoćnog Anđelka Herjavca, filan milijunima iz varaždinskog gospodarstva bio praktički jedini ozbiljan suparnik Croatiji i Hajduku i koji je prije 11 godina igrao četvrtfinale Kupa pobjednika kupova, danas je na aparatima.

"Treniramo i radimo maksimalno koliko možemo ali teško je. Jako teško", govori mladi Dreven.

Zaposlenici, članovi "radne zajednice" koji su štrajkali proteklog tjedna, istakli su kako nisu primili plaće od srpnja prošle godine. Koliko kasni plaća neposrednim proizvođačima na terenu - igračima?

Ista situacija je s nama, nismo vidjeli novce od ljeta prošle godine, točnije sedmog i osmog mjeseca, ali teško je sad konkretno znati i pamtiti jer vidite da je zbilja mnogo vremena prošlo od kada smo posljednji put u rukama držali novac zarađen u klubu.

Ako nije tajna, kako uopće preživljavate sve to vrijeme. Pretpostavljam da ste na roditeljskom proračunu?

Da, većinom roditelji jer većina smo mlađi dečki, generacije 1989./90. tako da praktički još uvijek živimo s roditeljima tako da nam oni pomažu koliko mogu.

Sigurno ste ogorčeni zbog takve situacije. Razmišljate li o traženju ispisnice i odlasku iz kluba zbog nepodmirenih obaveza?

Mislim da to nije rješenje, ali sedam mjeseci je užasno puno za živjeti bez plaće. U svakom slučaju, jako teška situacija i nadamo se nekom izlazu.

Imate li u tom pogledu kakve garancije ili barem obećanja iz uprave da bi uskoro moglo doći do tog 'izlaza'?

Pa, svi se mi skupa nadamo nekom izlazu, a što će biti, to je drugo pitanje. Evo, prošli tjedan se pojavila priča da će nam isplatiti nešto od dugovanja pa opet nije bilo ništa. Znamo da uprava radi na tome da nam riješi barem dvije-tri plaće, a kad će biti to, nitko ne zna.

Neočekivano ste u prošlom kolu kod kuće poraženi od Istre. Sigurno je na taj rezultat utjecala i navedena situacija kronične besparice i štrajka zaposlenih u klubu?

Dogovor s trenerom i stručnim stožerom da izdržimo i izborimo se sami za sebe. Ne želim u tome tražiti alibi, ali činjenica je da to utječe na našu igru. U dva kola nastavka prvenstva u kojima smo očekivali osvojiti šest bodova (Lokomotiva, Istra op.a.) kako bi si osigurali ostanak u prvoj ligi, što nam je praktički borba za život, ostali smo bez ijednog boda.

Mislite li da ćete uspjeti izboriti ostanak u ligi jer situacija ni tu nije obećavajuća - klubovi do 15. ožujka moraju dokazati da nemaju nikakvih dugova, u suprotnom neće dobiti licencu za natjecanje sljedeće sezone?

Radom i disciplinom koja nas je krasila od priprema  do danas ćemo dati sve od sebe da sačuvamo status prvoligaša jer stvarno bi za klub i grad bila sramota da ispadnemo, a na događaje van terena ne možemo utjecati. Koliko-toliko se držimo.

Bojimo se isključenja iz lige na taj način, ali to je stvar uprave, a mi na terenu ćemo dati sve od sebe.

Jeste li vi kao igrači ogorčeni na nekog iz kluba zbog toga što vam je ugrožena egzistencija?

Teška situacija u klubu nije od jučer, pitanje je što su radile prijašnje uprave, ali ne možemo nikog optužiti i uprijeti prstom.