JUČER je u Muzejsko memorijalnom centru Dražen Petrović obilježen 44. rođendan i 15. obljetnica smrti čovjeka koji zahvaljujući svom talentu i opjevanom entuzijazmu ostavio neizbrisiv trag u srcima svih poklonika sporta. Njegova neiscrpna energija i virtuozna izvedba zauvijek će živjeti, baš kao i strast koja se nožem može rezati već i pri samom ulasku u muzej emocija, kako je zagrebački dom Dražena opisala kustosica muzeja Aleksandra Vlatković.

> Kapetane, život leti ali uspomene ostaju

"Dražen je tako lijepo ispričao svoju priču, pa ne bih htjela puno govoriti jer se bojim da nešto ne pokvarim", obratila se okupljenima u Draženovom hranu njegova majka Biserka Petrović.

Muzejsko-memorijalni centar Dražen Petrović svečeno je otvoren 7. lipnja 2006. godine, u stalnom postavu ima više od 500 eksponata, i sa 18 tisuća posjetitelja koliko je lani obišlo muzej, diči se statusom najposjećenijeg hrvatskog kulturnog centra.

Dražen je naše trajno bogatstvo, između ostalog jer u njegovom životnom putu vidimo dio sebe, kakvi bismo željeli biti.

"Draženu ćemo se najbolje odužiti ako svoju djecu dovedemo na ovo prekrasno mjesto.", reći će predsjednik HOO-a Zlatko Mateša, a zagrebački gradonačelnik Milan Bandić dodat će da Draženov dječački osmjeh može biti poruka mladima koji se ovih dana odaju različitim porocima i nasilju.

Na svečanosti je predstavljen i audio vodič - mobileGuide, jednostavna i svima dostupna usluga osmišljena po uzoru na audio vodstva svjetskih muzeja. Prednost je ovakvog sustava da se komunikacija obavlja putem mobitela i to uz pomoć prepaid bona, što građanima olakšava razgledavanje muzeja.

"Šibenčani nemaju sluha"

Prilično je jasno da Draženov centar u srcu metropole predstavlja punkt koji ne zaobilaze strani turisti, ali i građani Zagreba koji mu sve svakim danom iznova vraćaju.

Za uspješan projekt najzaslužnija je Draženova majka, čiji su ideju prepoznali gradski lideri. Bilo je poteškoća u realizaciji, ali one su uspješno prevladane. Biserka Petrović ipak nije mirna. Boli je, kao i mnoge poklonike Dražena iz njegova rodnog grada, što projekt nikako ne može zaokružiti u Šibeniku, tamo gdje je Mali napravio svoje prve korake.

"Oduvijek sam htjela da se prvo napravi muzej u Šibeniku, a tek onda u Zagrebu. No, gradska vlast nije imala sluha, a nema ga niti danas.", osjeća se ogorčenost u glasu Draženove majke.

"Poručite im slobodno da ih posjetitelji našeg muzeja stalno grde!", dodala je.

Montažne trafike važnije od spomenika šibenskom idolu

Draženova šibenska priča trebala je biti odavno ispričana, ali za sada ona živi samo u srcima građana čiji je Kapetan vječni idol i simbol. Zar je zaista moguće da Grad Šibenik u 15 godina nije bio u stanju osigurati adekvatan prostor za Draženov muzej, kao i površinu za podizanje već izrađenog spomenika? Zar je moguće da dva montažna kioska ispred dvorane na Baldekinu predstavljaju zapreku postavljanju statue u čast najvećeg šibenskog velikana, pa se razmišlja čak i o lokaciji izvan grada? Zar je moguće da je osim uspomena jedino što je od Dražena ostalo oronuli koš ispred njegove zgrade, koji bi bio uklonjen da Funcuti nisu intervenirali?

Stvari su se tek naizgled pomaknule s mjesta prije pola godine kada je u Krešimirovom gradu zaživjela osam godina stara ideja bivše košarkašice Zdravke Milković o otvaranju makar i simboličnog spomen obilježja na velikana svjetske košarke. Bivša je šibenska košarkašica, a danas uspješna poduzetnica, pronašla i adekvatan prostor za otvaranje spomen sobe u blizini šibenske katedrale u samom središtu grada, ali je Grad prostor odlučio iskoristiti u komercijalne svrhe. Zajedno sa Zdravkom Milković u projekt je trebala biti uključena i Draženova majka koja je bila voljna darovati mnoge stvari malom šibenskom muzeju.

U Šibeniku je godinama sve stajalo u mjestu, a bolja sudbina nije zadesila bi Draženovu spomen sobu. Tek početkom ove godine Grad je uspio riješiti imovinsko-pravnu zavrzlamu oko bivšeg kina Odeon, gdje je Dražen u sjećanje trebao dobiti koji kvadrat. Stvar je, osim zbog neriješenog imovinskog pitanja, zapela na - financijama.

U gradu utopistički ističu da će pravi prostor, dostojan Draženovog lika i djela, biti uređen u budućoj sportskoj dvorani, kad onda bude sagrađena. Draženova majka, pak, tvrdi nam da je samostalno pokrenula projekt sređivanja stana u Preradovićevoj ulici, u kojem je Dražen živio kao dijete i koji bi uskoro trebao nalikovati pravom malom muzeju.

"Tu se nalazi i Draženov koš, želim da sve skupa izgleda kao jedan projekt i da ima smisla, a ne da se otvara reda radi." - ističe Biserka.

Spomenik Draženu Petroviću Šibenčani su ispred dvorane na Baldekinu trebali otkriti do kraja godine, ali Grad još uvijek nije pronašao prihvatljivu lokaciju. Malo političke vollje ne bi bilo naodmet, a dok ona ne zaživi, šibenska djeca će se svog Malog, čini se, sjećati samo po pričama...

Dea Redžić
Foto: Index